Ti vjeruješ u oproste skrivene u latima slatkorječivosti
Ja u krv, znoj, delirijum i kako sam škripala zubima i poput kurjaka ih zarivala u nadlanicu
Da sakrijem kako se naglas vrišti izdaja
I koliko mrtvih mene porađa
Ti vjeruješ u šaptače i loše naučen tekst
Uprkos toliko ponavljanja
Ja u srušen dekor kad se spusti hrđava zavjesa na kraju bludnog igrokaza
Postajem loš kritičar predstave koju su glumci priveli kraju jer, spale su im krabulje
Ti vjeruješ u mirooprostive
I prizivaš dobro sjećanje.
I bez totalne anestezije opet bi kovao eksere po mom srcu
Malo kovač Iskariota, malo Patriota
Eto ih skrivaš u buketu pomalo ocvalom
A ja se, u nedodir vaznijeta, jednog lijepog maja
Jednog lijepog mirisnog maja
Ponovo rađam čvrsto riješena da jednom nađem one koji ne zadaju rane
I da se nasmijem ako se slučajno sretnemo
Na nekom balu nebeskih školjki
A tebi, sve Jude svijeta da se čude
Kome si dao moje bisere
I kako ti se srebro zatamnilo
Od hemije loše
I odvage loše prodane duše
