Gdje si Selma
sad kad govore da te više nema
i dok priroda proljeće porađa
stalno i svuda
samo nikad u ulici gdje si zadnji put viđena nasmijana?
Tamo još uvijek oktobarska kiša asfalt kvasi
i zima –ona koju sto ljeta ne blaži –steže i ujeda.
Povlačimo nekako ovo vozilo od života
kao da se jedan točak već dugo, predugo, ne okreće.
Gdje si Selma
sad kad govore da te više nema
i dok slapovi vremena onaj oktobar zapljuskuju
ne sluteć' da tako jedino tvoje ime i lik izbistre
i prošlost na površinu svakog novog dana stave?
Svako se dva puta brže okreće i putevima tumara,
ali sa nama te bar još uvijek ima.
Dođi Selma da te vidimo.
Ti nas nikada posmatrati nisi prestala.
Govore da te nema,
a ti živiš i ulicama Bugojna i Sarajeva
i na svakom mjestu gdje korak si napravila,
govore da te nema,
a ja te na onim stepenicama što do trećeg sprata vode
svaki dan bar jedanput snažno zagrlim.
Za drugima kasnimo
povremeno pauze pravimo
ali nijedan zalazak sunca ne zapostavljamo.
Na životne stanice ne stižemo na vrijeme,
ali hej, šta oni znaju, bar ne stižemo bez tebe.
Životom jurimo s Bajaginim stihovima na usnama,
jer ovakvom milenijskom otmicom posvađaše nas sa ljudima,
i zgadiše nam svakojake ljude što gadno na zlobu bazde,
ali Selma
ljubav za životom –onim što samo sa prirodom se druži –žubori pod grudima.
Posvećeno Selmi Agić koja je 10.10.2016. godine ubijena u Sarajevu u ulici Zmaja od Bosne.
Emina Basara
April, 2018.
