Buka blog je, pored TV talkshow programa, magazina i web portala, novi medijski proizvod naše organizacije. Upotrebom blog alata
želimo promovisati ovu veoma popularnu mogućnost komunikacije. Buka portal je jedan od najposjećenijih portala koji se bavi političkim
i društvenim pitanjima u BiH. Pored velikog broja vaših blogova, očekujemo i jedan broj blogova javnih ličnosti iz našeg društva.

BUKA BLOG

Uništi me nježno

ibrahimrizvanovic

Sljedeći tekst primio sam sa „čudne“ mail adrese sa porukom: Svaka sličnost sa Bosnom i Hercegovinom je namjerna“. Bez ikakvih izmjena, odlučio sam objaviti tekst u cijelosti.


Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje "pomažu".


Četiri koraka do prokletstva


Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.


Prvi korak – privatizacija


Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama, oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" – kaže profesor Stiglitz.


Drugi korak – liberalizacija


Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom "krug vrućeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital, ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu "presušiti" za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv" – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.



Treći korak – tržišno određivanje cijena


Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.


Četvrti korak – MMF-ov prosvjed


Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.


U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.


Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:


Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.


Da nisu uspješni!


Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da" – kaže profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!



Članak je izvorno objavljen u "The Observeru", 29 travnja 2001.

Ostali blogovi od: ibrahimrizvanovic
ibrahimrizvanovic

Uništi me nježno

Sljedeći tekst primio sam sa „čudne“ mail adrese sa porukom: Svaka sličnost sa Bosnom i Hercegovinom…

ibrahimrizvanovic

Kahva – kult ili navika

Koliko često pijemo kahvu? Ujutro, u podne, nakon objeda, na pauzi, nakon sklopljenog posla, na spoju,…

ibrahimrizvanovic

Više od igre

Nakon, kako novinari vole reći „sramnog poraza“ (baš me zanima da li postoji „nesraman“ poraz)…

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Napomena: Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.