Dan Nezavisnosti i ostala ludila

Dušan

Vidim krenula kampanja propagiranja Dana Nezavisnosti BiH. Kakva je to nezaivsnost kada nam je na čelu države čas Austrijanac, čas Englez, čaš Nijemac. Najbliži nama bijaše Miroslav Lajčak iz bratske Slovačke, ali ipak nije bio državljan države kojom je upravljao. I tako se neki i dalje ponose nezavisnošću, ali ne znam od čega.

Vjerovatno od pameti.

Ali nije ovo usamljen primjer vrijeđanja inteligencije ljudi. Imamo recimo i fenomen Milosrdnog Anđela, kojeg znamo po sijanju bombi i ubijanju. Možda je bio milosrdan zbog toga što su gađani samo vojni ciljevi? A kada se pogode kakvi civilni, to se podvede pod kolateralnu štetu. Sjetim se našeg Gavrila koji je gađao i pogodio vrhovnog vojnog zapovjednika okupatorske vojske, što je sasvim legitimni čin, a kao kolateralnu štetu je imao njegovu suprugu. Nazovimo njegovu akciju zbog toga Milosrdni Dobročinitelj. 

Ili recimo fenomen upotrebe riječi Genocid. Ne koristi se riječ Genocid kada cijela država Hrvatska prvo izbaci Srbe iz ustava, a onda i fizički iz svoje države dijelom pod zemlju, a dijelom izvan zemlje, a riječ Genocid se konstantno koristi u BiH samo kada je u pitanju samo jedan grad, a ne cijela država.Kao da je grad veći od države.

Izgleda da ulazimo u eru kada ni riječi nisu više ono što su nekada bile. Ništa više nije kao što je bilo, nešto je bolje, ali mnogo je toga goreg. Možda i ima Boga, ali ne stiže da pomogne napaćenim, jer je prezauzet oko smišljanja nekin novih definicija za pojave koje sustižu jedna drugu da ni dovoljno imena ne stigne da se smisli.