Jedan dan Kolinde Grabar Kitarović

Jedan dan Kolinde Grabar Kitarović

Piše: Markoni

Ja sam Kolinda Grabar Kitarović. Za one koji ne znaju ja sam Predsjednica Republike Hrvatske. Znate gdje je to? To vam je zemlja pored Jadrana, bila je nekad dio velike Jugoslavije i njome je vladao jedan bezvezni kriminalac Tito. Ja sam dijete iz jedne seljačke porodice kao mlada djevojka sam trčala poljima, čuvala ovce i muzla krave. Od domaćeg mlijeka su mi narasle velike sise i nisam ni slutila da će te sise biti jastuk za sve beznadne Hrvate i Hrvatice širom Republike. Na moje velike sise svi beznadežni, siromašni, neutješni mogu da se naslone i ja ću ih nahraniti svojim mlijekom. Mlijekom obećanja u bolje sutra, bogatu zemlju koja će rađati bez znoja i muke kako piše u Bibliji, moje mlijeko kao mlijeko jedne Predsjednice iz mojih velikih sisa će izliječiti masovna iseljenja mladih u inozemstvo, nezaposlenost, invaliditet ratnih boraca koji štrajkuju na granicama u Hrvatsku svake godine gdje se ja kupam i odmaram od svojih predsjedničkih obaveza. Ja sam Majka Hrvatska. Kao što je Ceca Srpska Majka ja sam njena konkurencija. Ja sam istinska majka koja brine o svojima. Kad sam bila mala osjetila sam da želim nešto veće i bolje za sebe. Čuvala sam djecu svojim susjedama, bila odličan đak, igrala se sa dječacima i uvijek pobjeđivala. Mama mi je rekla da djevojka treba da nježno govori pa sam naučila u pubertetu da smanjim svoj seljački grubi glas na izvještačeni ton koji zvuči kao da tepam glupoj naciji, glupim političarima i svima kojima se obraćam. Imam glas koji sam uvježbavala godinama. Glas kojem se vjeruje. Nisam ja glasna kao one grozne političarke Merkel , Clinton i pokojna Margaret... Ja sam naučila veoma rano da je karta na koju trebam igrati jedno majčinstvo.

Iskrena da budem nisam vjerovala da ću ikada biti jedna predsjednica. Nisam. Iskreno se sama sebi čudim da su toliki ljudi podojili moje sise i obećanja koja sam iz njih muzla narodu na izborima. Ali desilo se. Plavuša sam. Nabijena, punija, sa grubim držanjem jedne seljanke lišene svake damske i nježne crte. Stojim uspravno u svojim stisnutim kompletima u kojima pucam jer sam se zdebljala od silnih predsjedničkih ručkova, sjedenja po restoranima, prijemima, večerama i gala događajima a i putovanja su me smorila. Znate kako je teško letjeti do Amerike i natrag u prvoj klasi na račun građana i jesti i piti na tolikoj visini. Moram popiti gastal i andol svaki put prije takvih putovanja a opet dobijem proljev što je i dobro jer sam malo i smršala, ne želim da ličim na svog muža neradnika, parazita koji samo ždere po cijeli dan i vozi moju djecu iz škole u školu. Moja djeca ne idu zajedno sa ostalom hrvatskom djecom u školu. Nema smisla. Nije praktično. Moj muž je jedan neradnik, ima oko 160 kilograma, ali izabrala sam ga zbog njegove pasivne prirode i veoma rano odlučila da ću ja donositi odluke u kući a na kraju se ispostavilo da zarađujem više do njega tako da je progutao svoj muški ponos i zajedno s tim guta i velike količine antidepresiva, konjaka, krmetine i svega što mu ja pošaljem iz ureda na adresu. Mora se dobro hraniti ipak je on zadužen za djecu. Ja sa zadužena za sve ostalo.

Kad sam postala predsjednica moja prva pomisao je bila-Šta da obučem na inauguraciji? Odabrala sam plavi komplet, dosta teške šminke, vodootpornu maskaru jer sam se spremila za plakanje dok budem ljubila svoju dragu, svetu i čistu zastavu Hrvatske, bila sam dva sata na šminkanju taj dan, za mene su posebno krojili kostim kako i doliči jednoj predsjednici i imala sam spektakularan prijem gdje su svi ismijali mog bivšeg kolegu-Mesića. Uživala sam u euforiji, u osjećaju kako me svi vole, kao da sma glumica. Čitav život sam htjela da budem neka glumica, da me svi vole. Kao Merlin Monro. Zato sam tako rano u pubertetu postala plavuša, plavušama se vjeruje, one su nježnije ali smatraju se glupljima pa sam zato igrom slučaja ušla u politiku, žene su bile u manjini pa se moja sposobnost nije mnogo preispitivala, ono što je bitno ja znam engleski jezik za razliku od one Ingrid koja se obrukala sa slavnom rečenicom ''Pipl mast trast as''...Hahhah... Ja sam savršeno govorila engleski, riješila ispite i staž sa najvećim prosjekom ali bila sam udaljena zbog Sanadera jedno vrijeme u Ameriku. Kad sam dočekala njegov krah znala sam da Hrvatska treba novu i svježu krv a da to Josipović neće biti. Imam dobar tim savjetnika koji mi govore šta da radim i kako. Najvažnije mi je da me Hrvatska voli. Obećala sam mnogo a ispunila malo. Međutim kad se pojavim iznova i nanovo sve to nekako moja glupa nacija zaboravi. Ja stavim umjetne trepavice, mnogo pudera, rumenila, lijepe kostime, naprave mi frizuru i pričam uvijek iste lijepe bajke novinarima, reporterima, vijestima i svima oko sebe. Moja magija se širi poput parfema koje volim. Dior. Ja zaista mislim da je Hrvatska predivna zemlja. Nije mi jasno zašto ljudi kukaju? Uvijek su političari krivi za sve. Pogledajte samo Čovića, Dodika, Bakira...Pa to su sve naši ljudi, balkanski ljudi koji vide situaciju onakva kakva jeste. A to je da živimo u predivnoj zemlji koja je puna potencijala, razvoja, priliva novca, ulaganja i mogućnosti. Svi se žale a umjesto da rade poput mene i ovih koje sam navela oni bježe u druge zemlje, štrajkuju i pričaju izmišljotine. Na kraju krajeva ja sam samo jedna političarka. Nisam svemoguća. Znate li kako je teško ići na beskrajne sastanke i stalno lagati jedno te isto? Upravo sam sa Čovićem pričala o tome. Kaže da mu je jezik utrnuo od službenih putovanja pa razmišlja o nekom novom audiu koji ima masažne stolice, ja sam rekla kako mi najveći problem pravi probava u avionima do Amerike i nazad a Bakir ne ide mnogo po zemljama on dovodi druge da kupuju njegovu Bosnu i Hercegovinu. Arape najčešće koji kupe sve a onda porobe narod iz Bosne da radi kao bijelo roblje za 400KM...Pametan je Dodik on samo u svojoj Srpskoj republici dovodi pevaljke, organizira referendume, pravi dekoracije u svojim vilama i ne sekira se čovjek...Čula sam doduše da ima problem sa jetrom i bubrezima od pića i tableta ali i ja nikom nisam priznala da imam hemeroide od jake i tvrde stolice i laskativa koje pijem da se ne udebljam jer nitko neće debelu političarku a ja volim da pojedem jebo ga život...

Uglavnom da se vratim malo na svoj život. Kad sjednem ujutro ispred toaletnog stolića i stavim svoje umjetne trepavice, puder, rumenilo a moja sluškinja mi pegla kostim i lašti cipele za taj dan-Ja se zahvalim Bogu što sam konačno uspjela u životu. Što me svi vole. Što sam jedna Predsjednica i što je najvažnije ljudi mi vjeruju. Moja sluškinja mi lašti cipele, čekaju me tajnice, asistenti, imam plan i program svaki dan da negdje budem i nešto kažem. Kad mi je nestalo inspiracije uklonila sam Bistu Josipa Broza Tita iz njegove vlastite kuće-Željela sam pokazati kako sam sad ja glavna i kako nema mjestu jednom kriminalcu u mojoj kući-Ni njegovoj bisti. U mojim gostima su samo pošteni ljudi koje sam već navela-Posebno Čović, on se zalaže za nacionalni interes Hrvata u Hercegovini i sve radi za korist Hrvata već 20 godina posebno za Hrvate u svojoj obitelji-Sve ih je zaposlio. Onda ponekad dođe I Dodik jedan krasan čovjek, pričamo o Ceci, janjetini i zajedno popijemo koju on je sve uradio za interes Srba pa sam čula kako pravi velike vatromete uz velike koncerte sprskih pevaljki i pevača a kad mi dođe Bakir uvijek mi kaže kako je od Bosne ostalo možda još nekoliko kvadrata jer Arapi su zaljubljeni u Bosnu i Hercegovinu. Sve su to pošteni i divni ljudi zato sam izbacila Titu iz svoje kuće.

Moj dan je prepun aktivnosti. Volim šminkanje, mijenjanje garderobe, frizure i svoje umjetne trepavice. Volim kad me ljudi pozdravljaju i mašu mi i kad svi gledaju u mene kao da sam najveća i najljepša žena na svijetu. Osjećam se nekad kao glumica. Kao da sve ovo što jesam i radim predstavlja neki igrokaz u kojem to zapravo nisam ja već moja uloga. Iskrena da budem ne znam biti Predsjednica. Ali to ne sasvim nebitno kao da ja išta mogu promijeniti u Hrvatskoj ili bilo tko ikada igdje...Reći ću vam jednu tajnu-Ja ne mogu ništa promijeniti ali Vi možete. Međutim toliko ste glupi, jadni i slabi da nikad nećete. Vi radije kritikujete mene, moje kolege, suradnike i sve nas koji imamo moć nego da sami uzmete stvari u svoje ruke. Vas je strah a mene nije. U tome je razlika. Zar mislite da bi ja smjela hodati po Americi, mijenjati svoje urede, preokretati kipove kako mi se ćefne da Vi ne uradite nešto? A ne, ne... Glupi ste. I zato Vam trebaju Kolinde, Čovići, Bakiri i Dodiki sve dok ste živi. Razlika između nas je što se mi Vas ne bojimo a vi nas jeste i takve vas volimo... Vaša Predsjednica.

Komentari na blog (2)
Objavljeno:
Ona je seljanka, čuješ joj naglasak, suknja joj je odvratna, kosa kao da nije vidjela frizera nikad u životu, a jesi li vidjela kako hoda? Isto patka neka, ma nije toliko loše dajte, ona meni više liči na neko hodajuće strašilo, glupača ne zna da su one narukvice izašle iz mode, meni je nje iskreno žao, uvijek sama sjedi na velikom odmoru, jede neke sendviče iz one srebrne folije, od kuće sigurno nosi paštetu i salamu, jesi li je ti ikad vidjela da je nešto kupila u prodavnici? Ja nisam, štreberica misli da je sve u ocjenama, neće nikad naći momka, njoj bi bilo dobro djelo naći jebača ali tko će je? Ne zna se našminkati, ja mislim da bi se ona ubola sa maskarom u oko, a puder bi stavila na guzicu misleći da je dječji nema ona veze sa mozgom. Neki dan je rekla kako ne smije dokasno biti na kafi jer je strah po noći ići kroz ulice kao da bi nekom manijaku moglo pasti na pamet da siluje onakvu jadnicu, prepao bi se i pobjegao, a možda bi joj i godilo da joj neki manijak skine mrak sa očiju jer ona momka neće naći ahahahahahha... To što ste pročitali su moje prijateljice pričale o meni za vrijeme malog odmora dok su se šminkale u školskom WC-u a ja sjedila u kabini i slušala.
Objavljeno:
Markoni, jedva sam procitao. Malo je nedostajalo pa da povratim sve što sam danas pojeo. Besmisleno, trivijalno i bolesno.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.