Luda Za Tobom

Luda Za Tobom

Piše: Markoni

U ludnici je prije svega mir. Mir je ono što osjećaš kad navikneš na njeno okruženje. Portiri su prvi na redu tvog boravka u ludnici. Kad prođeš kroz ta vrata u pratnji doktora i uhvatiš pogled jednog od portira pomisliš na to kako izgledaš, kako te oni vide i šta oni o tebi misle? Smiješno je kad si lud voditi takve brige jer to brine normalan svijet a ja više nisam među normalnima. Luda sam. Na papirima sam proglašena neuračunljivom. Papir koji potvrđuje moje ludilo je potpisan i pečatiran i time sam zakonski oslobođena odgovornosti za sve svoje postupke jer sam teško bolesna. Dijagnoza je više na tom papiru i cijeli dokument je prepun izraza koje sam prvi put u životu čula a izgleda da sam nosila te izraze kao dio sebe i sovje osobnosti godinama a onda je došao dan da se sve to službeno i potvrdi. Luda žena. Neuračunljiva, agresivna, destruktivna, nizak potencijal rehabilitacije, suicidalna, manična i depresivna. Krasan spisak preporuka za posao na primjer. Mogla bi idući put navesti ove osobine kao dio svojih kvaliteta za posao u nekom butiku, frizerskom salonu ili nekoj državnoj firmi. U ludnici vlada mir. Uvijek sam zamišljala buku, nered i skandale a najviše čudne ljude koji gledaju u prazno međutim ovi ljudi su mirni, vjerovatno od silnih lijekova koje im daju a neki su poput mene savršenog normalnog izgleda ali proglašeni su ludima i sad se liječe od svog ludila. Ludnica je bolnica za duševne poremećaje i unutar vanjskih normalnih ljudskih ljuštura leže duševne bolesti, ispod kože, unutar tijela, daleko od očiju javnosti i zato je ludnica tabu tema. Daleko od očiju kažu daleko i od srca a onda pljunu na spomen duševnih bolesti. Nenormalno je pljunuti na spomen bilo čega ali o tome doktori nikad ne pišu-I oni tri puta pljunu, maknu se sa stolice, ili otresu sa ramena zle mogućnosti koje čekaju da ih neto spomene i prizove. Nadoda se i ona izreka ''Da ne čuje Zlo''. Kao da zlo samo sjedi i čeka kad će tko šta reći pa da dođe i ono na zabavu-Kao da je zlo neka tračara koja čeka da se netko sjeti i nje pa da napravi i ona još tračeva, nereda i problema. Trebalo bi takve ljude poslati na ispitivanje i pitati ih zašto ste to uradili? Zar jedna normalna, suvisla i pametna osoba tri puta pljune kad spomene neku mogućnost ili temu? Nije to normalno draga gospođo, nije prikladno pljuvati u javnosti i ispred sebe i ne možemo vas smatrati normalnom jer normalne osobe ne vjeruju da zlo sjedi negdje, čeka na nekoga i da čuje šta vi pričate pa onda pljunete na to zlo i ono pobjegne od vas. Ne, ne vi niste normalni a nije ni vaš odnos prema temama bolesti normalan jer pljuvati na nešto i nekoga samo iz vjerovanja da netko i nešto čeka...Nije normalno. Ludi ste.

Proglašena sam ludom nakon što sam ubila troje ljudi. Te noći sam osjetila sve osim ludila. Nisam luda, ni najmanje. Ono što sam uradila je bio čin slobode. Morala sam biti slobodna ponovo a kad sam te ubila oslobodila sam se. Konobar i tvoj drug u onoj smrdljivoj kafani su bili slučajna šteta. Nisu krivi ni za šta ali pucala sam i u njih jer su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu s tobom. Ti si bio krivo mjesto i krivo vrijeme za mene a onda i za njih. Moj doktor neuropsihijatar mi je savjetovao da napišem pismo u kojem ću napisati svoju istinu. Savjetovao me doktor a ja sam poslušala. Doktori valjda znaju najbolje kad su lude žene u pitanju. Nisam čula da je jednog psihijatra ubila luda žena. Nisam to ovdje čula. Možda i oni sipaju one jake lijekove svojim suprugama, vjerovatno i znaju kakve sve poremećaje imaju njihove supruge, imaju dijagnoze ali im nikad ne izgovore. Nikad ne smiju reći svojim ženama da su lude. Kad doktor kaže da si lud koji je psihijatar onda to nije više tvrdnja ili želja nego činjenica. Nisam sigurna kakve su svađe između psihijatra i njegove žene. Možda oni nemaju svađa jer on zna šta je to svađa i onda kao pravi psihijatar on izliječi u trenutku napad bijesa svoje žene. Sumnjam, naravno da nije tako, ne vjerujem da su toliko moćni u svojim kućama,ispred svoje djece za koje su oni obični tate, smrtnici loši ljudi na kraju krajeva. Nebitno, nebitni su svi oni. Često odlutam ovako u našim razgovorima i zato moram da zadržim misli samo na tebi. Bio si u mojim mislima godinama a sad kad pričam o tebi ili slušam jednostavno se izgubim u svim drugim stvarima na koje nikada prije nisam obraćala pozornost. Danas se ne mogu koncentrirati da pričam o tebi a ironično kad sam bila normalna nisam prestajala o tebi da pričam. Prije svega mojim prijateljicama, prva rečenica koju sam rekla bila je ironično i zlokobno vezana za tebe kad sam te upoznala bila je ova rečenica-Luda sam za njim. Luda u toj rečenici je sve odredilo meni se čini a danas je kasno. Luda za tobom. Bila sam luda za tobom jer sam ustajala i lijegala sa mislima o tebi. Ljubav je ludilo, delirij i lom ličnosti na milione komadića u kojem ostane samo jedan a to je naše ludilo za nekim, nečim ili jednostavno ludilo u jednom komadu. Bila sam zaljubljena u tebe, nevjerovatno, snažno i ludo. Ti si to znao otpočetka i to koristio kasnije. Prvo je to bila velika ljubav a onda velika nesreća. Vjerujem kako si me volio barem jedanput u svom životu mada više nisam sigurna u šta da vjerujem i imam li vjere uopšte? Nisam sigurna. Previše se život moj promijenio otkad sam pacijent jedne ludnice i nema smisla da budem vjernica, logična, pametna. Nema više smisla. To sam morala biti za vrijeme našeg života i tvog. Ja sam živa i dalje ali nije to onaj nekadašnji život. Život koji sam dijelila s tobom a potom razdijelila u tvojoj smrti.

Sjećam se tvog dodira na mom vratu kad smo kupili prvi stan.  Vrijeme je stalo. U mom životu su bila prisutna tri ludila. Prvo je bilo ludilo za vremenom. Ustajala sam u 6 ujutro kao i svi moji prijatelji sa poslom i dnevnim obavezama i kao luda sam ponavljala svaki dan isto neumorna, bezglava, luda žena koja svaki dan ponavlja isto na svom poslu i misli da je to normalno jer svi ostali tako rade. Neumorna sam bila u potrazi za vremenom a s tobom je vrijeme dobilo smisao i strukturu jer bez vremena bi bila ludnica. Ludnica na poslu, lud dan, s kakvom ja luđakinjom radim. Kako sam olako koristila te termine za lude ljude svuda oko sebe i na sebi. Bila sam luda nekada a sad sam pametna. Znam da nisam skromna kad kažem za sebe da sam pametna ali s obzirom da sam proglašena ludom nema smisla biti skromna. Nema smisla a s tobom je sve dobilo smisao. Vjerovala sam u smisao s tobom a vrijeme je dobivalo novu dimenziju. Na dane s tobom i dane prije tebe. Sama i s tobom. Sve sam iznova doživjela po prvi put s tobom. Prvi poljubac na kiši, jutarnju kafu poslije duge noći seksa, šetanja za ruku u jesen i vrelih kestenja zimi... Luda za vremenom. Ustajala bi kao svi drugi ljudi i kretala se putanjom svih drugih ljudi jer bi u suprotnom bila luda. I zato sam svaki dan neumorno smijala se svojim mušterijama u butiku visoke mode gdje sam bila stilistica i menadžerica prodaje i nabavke. Bogate žene su me voljele a i ja njih. Ljubav prema modi, trošenju lako zarađenog novca i liječenje kompleksa su bili moja ljubav vjerovatno inače ne bi radila to što radim. Nisam htjela biti zapravo to u svom životu ali bilo je normalno da nastavim sa prodajom robe i ekonomijom nego da budem kreatorka koja se bavi samo s kreacijama i maštom, bilo je normalno da idem na sigurno jer tako je bolje, lakše i sigurnije. Ipak nije jer da jeste ne bi ja sad pisala ovo u miru i tišini zelenog parka ludnice Jagomirček nego bi radila i dalje iste stvari i ponavljala iste radnje iako me moj dečko prevario. Kad sam saznala da me varaš vrijeme je puklo ponovno u mojoj glavi i uzrokovalo nerni slom. Moj prvi i posljednji nerni slom s tobom i posljednji za tebe zauvijek. Nisam te ubila u ludilu već u odluci da vratim svoj ponos. Vraćajući se kroz vrijeme kad sam bila ponosna i sama i na ono kad sam bila izdana i odbačena odabrala sam tvoju smrt kao čin povratka mog ponosa. Bila sam izdana. Izdao si vrijeme koje smo proveli skupa, zajedno, u ljubavi i beskrajnim dugim rozim i bijelim zorama iznad grada u našem malom stanu sa pogledom na dolinu prepunu starih i modernih zgrada. Voljela sam taj stan. To vrijeme i nisam mogla podnijeti da si to vrijeme odbacio upravo ti. Ubijen si zbog toga. Zbog mog ludila za vremenom. Nisam tolike godine mogla biti s tobom a da to prođe tek tako, olako, bezveze i bez velike drame. Dramatično. Baš je dramatična bila ta noć kad sam ušla u tvoj auto i zaletila se u kafanicu gdje si sjedio sa društvom i kako sam ih prvo ubila sa tri hica a tebe sa četvrtim u glavu ljubavi. Bila sam dramatična i previše moram priznati ali luda sam pa se to ne računa. Skrenula. Tako kažu za nas lude da smo skrenuli. Skrenuli sa zadatog puta jer zadati put slijede milioni a svaki pojedinac koji skrene on je lud. Lud. Skrenuo i skrenula. Valjda sam bila pogrešno skretanje kao u horor filmu za tebe. Pogrešno si skrenuo i ja sam skrenula s tobom u provaliju. To je bilo uzajamno. Dok sjedim u ovom zelenilu osjećam trzaj pištolja i kako tvoja ponosna i pijana glava postaje blijeda i trza se u trenutku si trijezan dok ponavljam riječi kako te volim ali da te moram ubiti. Bio si trijezan kad sam pucala prvi put i znao si šta će desiti otpočetka da sam luda za tobom. Moje ludilo za tobom je bilo ovolikog razmjera. Masakr i romantika u prelijepom vesternu gdje sam ja kao kauboj upala u kafanu punu dima, cigareta, viskija i rakije a najviše puna tebe. Upala sam dotjerana u tu kafanu jer nisam mogla da dopustim sebi da vidiš koliko sam suza već isplakala tako da sam znala da ne želim da se moje lažne trepavice odijepe, moj savršeni tuš da se razmaže i moje sjajne usne da postanu blijede. Bila sam savršeno i frizirana, duga kosa sa velikom pundžom sprijeda i mnogo natapirano kad me pitala frizerka čemu tako dramatična frizura rekla sam da je za svatove i odmah je sve bilo normalno i čak je sama predložila da bude još normalnije sa dodatkom bijelog ljiljana nasred glave i šljokica sa strane, baš je bilo previše međutim morala sam.

Moje drugo ludilo si bio ti. Luda za tobom. Luda sam bila za vremenom kao i svi normalni ljudi jer nikad nisam imala vremena i bila je ludnica s vremenom i vrijeme je postajalo kao glina koja se topi na Dalijevim slikama sa satovima koji se tope. Trčale smo na visokim petama kao marionete i hvatale vrijeme. Vrijeme smo grabile i gurale u naše rasporede i dijelile ga na dobre i loše provedeno vrijeme. Vrijeme je imalo smisla samo za ljude koji ironično nikad nemaju vremena pa je njihovo vrijeme još dragocjenije od vremena nezaposlenih i lijenih ljudi. Da, sve su to uvjerenja koja sam prije dijelila sa vama i sa tobom ljubavi jer si mi uzeo najviše vremena u životu i zato sa te ubila jednim hicem u glavu kojom si me varao sa njom. Nisam plakala te noći pa je sve djelovalo još luđe. Luda za tobom je bila zla rečenica i loš opis jer se ostvario na kraju. Luda za tobom bila je moja filozofija i osjećaj koji si imao moj svijet na svojim dlanovima u koje sam vjerovala a onda si sa tim rukama sve to smrvio i pregazio a potom se smijao. Najviše me boli što si me ismijao. Predmet sprdnje sam postala među društvom sa tvojom prevarom a to nisam mogla da oprostim i dopustim. Bila je to javna stvar i tako će završiti jer si sam izabrao da me ismijavaš, da sa svojim zlobnim statusima dijeliš naše lične stvari, da me olako prodaš pred drugovima, kolegama i prijateljima. Ne. Sve si to uradio i zato si ubijen. Luda sam bila od prvog dana sjećam se kad si se pojavio u mom životu. Sve je postalo mutno, maglovito i nekako treperavo u mojoj novoj stvarnosti gdje sam imala momka i dečka, muškarca i čovjeka. Sve sam to imala u tebi ali ti to nisi znao cijeniti. Luda sam bila prvi dan kad me tvoja poruka očarala, tvoj poziv iznenadio a naš prvi spoj oduševio i rasplakao. Bila sam zaljubljena govorili su mi međutim nije to bilo normalno i u sebi sam znala da ovaj osjećaj ne dolazi od ljubavi i dobrote već od strhaa da se sve to ne prekine nikada. Moj duboki osjećaj praznine da neće biti nahranjen čak ni sa novom ljubavi koju sa vidjela u tebi. Sredstvo ispunjenja i svrhe i konačnog osjećaja punine. Bila sam luda duboko u sebi ispod svih tih treperavih osjećaja prema tebi krila se praznina i nesigurnost, strah i očaj, bijes i glad. Nisi prepoznao moj plamen gladi u kojem sam gorila uvijek i nezasito ali sa strahom da ćeš vidjeti koliko sam te gladna i željna i da ćeš me ismijati. Na kraju su se svi ti moji strahovi obistinili jer si ih objavio i dijelio. Bila sam ponižena a konačno slobodna. Slobodna da te pustim. Luda za tobom je bila najbolja za opis svega što se desilo s nama. Luđakinje to rade sebi jer normalne žene imaju ponos i dostojanstvo a ja sam klečala i gutala. Gutala sam tvoju spermu poslušno i govorio si mi kako sam tvoja kujica, tvoja gladna, pohotna, glupa kujica željna sperme u svom stomačiću. To te palilo. Prvo sam pomislila da nisi normalan. A onda sam čula da su fetiši normalni, sasvim normalni ali opet nitko normalan o tome ne priča. Šuti se o tome među normalnim društvom koje ima fetiše koji su sasvim normalni. Svi sve znaju a nitko nikad ne priča. Nisam bila pametna šta da pomislim a onda sam u svom ludilu za tobom pomislila kako  je sasvim svejedno jedno ludilo više. Svejedno je bilo šta ti voliš u krevetu jer sam voljela tebe pa i sve ono što ti voliš je bilo predmet neke ljubavi prema tebi. Bilo je normalno da radimo te stvari gdje si me vezao, pišao mi po kosi i u usta, gurao u mene velike vibratore i snimao me. Sve s tobom je bilo tako normalno a danas mislim da nije. Nije me prevario osjećaj na kraju da ideš predaleko u svojim fantazijama ali pustila sam te. Pustila sam te da radiš budalu od mene jer sam te voljela i bila luda od samoće i praznine koju si morao upravo ti da ispuniš i učiniš me sretnom do kraja života. Nisi to uspio iako sam poslušno i do kraja uvijek gutala gledajući u kameru i otvarajući požudno usta samo za tebe a a kasnije za sve na internetu sram te bilo. Bio si kreten a ja jadnica međutim za mene ima vremena jer sam postala luđakinja, odmetnica i osvetnica a ti zauvijek jedan manje ubijen od jedne previše za svoj paćenički život. Ubijen si. Mrtav i raznijet sa milionima komadića mikroskopske lubanje kojom si ofarbao zid iza sebe u onoj prljavoj kafani ljubavi!!! Uništena sam bila te noći i to se moralo osjetiti svuda. Moj bijes su bile oštre igle koje sam osjetila kako mi izlaze kroz kožu, oči i srce. Morala sam pući. Pukla. Ima i taj izraz kako smo pukli. Pukla, pukla kažu po gradu sada za mene. Pukla konačno i sad je svejedno za sve što jedna puknuta osoba uradi. Pukla sam napola sjećam se u sebi duboko u unutrašnjosti mog praznog trbuha bila je neka rupa i onda je sve u toj rupi puklo sve do moje kože, do mojih laži, moje šminke i parfema širio se taj puknuti smrad svih mojih strahova da se to nikad ne dogodi a sad kroz moj znoj izlazi miris kako sam pukla, kako se bojim i kako neću preživjeti a preživio nisi ti. Jedino je to moralo da bude moguće jer sam htjela da se ubijem ali bilo bi previše. Previše mi je bilo teško da te pustim i da krenem dalje. Oprost je moguć samo ako imaš veliko srce a moje se razbilo i puklo tako da nije bilo dovoljno moje puknuto srce da oprosti a moj ego je bio ogroman i beskonačan a mjerilo je bila osveta kao čin povratka mog dostojanstva. Ubila sam te kao pouku i lekciju. Konačno neka feministica koja je uzela pištolj kao u dobra stara vremena kauboja i osvetnika i obavila šta treba i riješila se gada zauvijek.

Pukla sam u ludilu za tobom. Pukla sam ali nisi ti bio razlog zbog kojeg sam pukla u početku svog djetinjstva. Nisi ti bio razlog mog prvog puknuća već moj otac koji je pijan dolazio kući svakog četvrtka i ulazio u moju sobu. Sjećam se njegovog kurca i mirisa mokraće i pive, znoja i nečije pičke jeftinog parfema. Moj otac je bio jedan od njih. Luđaka. Pedofil. On je bio normalan za sve ostale, za sve u svom društvu, gradu, ulici i komšiluku ali mama je znala. Ona je znala i šutjela jer bila je sramota. Sramota bi je ubila ali uradila je to sama na kraju. Ubila se. Nije umrla od srca nisam ti nikad to napisala ni rekla jer nije normalno. Normalno je da ljudi samo umiru od srca nikad od ludila. Ludilo je nasljedno i uzalud sve ostalo ako je dijete ludo. Ludo. Uzalud sve genijalnosti i mogućnosti jednog ludila za svu ograničenost, ututkanosti i sigurnost jednog prosjeka. Jadnici. Bili smo jadnici kao i svi smrtnici a onda sam se izdigla do nove sebe. Do one koju si upoznao. Čista, lijepa, samouvjerena i samostalna djevojka i žena, djevojčica koju dodiruje tata i upoznaje sa svojim alatom nije postojala u tvojim očima sam bila poput lutki na izlogu na prvi pogled zar ne? Lijepo ispeglana kosa, vitka i savršene šminke jedna bezimena, bezglava i glupa lutka. Lutka koja se razbila jer si bio zločesti i pustio je iz svojih ruku, pukla. Pala sam na pod i osjetila kako mi pucaju zglobovi i kukovi kao da su od tankog stakla vinskih elegantnih čaša iz kojih sam ispijala skupe šampanjce sa bogatim ženama i uzimala novac na preprodaji od još bogatijih žena. Bila sam prazna kao i sve te lutke oko mene. Prazna a od tebe sam očekivala da ćeš mi naći lijek i biti dovoljan. Ušao si na početku u jednu pukotinu i onda je samo donekle ispunio i bila sam jedno vrijeme sretna i mirna ali nikad i potpuno. Nikad ti nisam vjerovala. Nikad nisam voljela tebe na kraju krajeva već ideju o sebi kad sam s tobom. Luda za tobom, luda za vremenom i luda za moći. Htjela sam biti moćna, ideja o tome je dolazila od želje i potiskivanja trauma iz djetinjstva. Ideja da budem moćna. Bezbrižna i sretna. Moć koja je trebala da me nahrani i da sve popravi je bila položena u tvoje ruke. Nadala sam se domu, djeci i životu koji bi konačno popravila. Vjerovala sam kako će jedini lijek za moje nesretno djetinjstvo biti dar normalnog djetinjstva mojoj djeci. Već sam kao dijete na sebe preuzela teret da moram svom budućem djetetu podariti sve ono što ja nemam. Kako sam bila luda. Luđaci to jedino mogu da smatraju normalnim i onda ponovo nema smisla, gubi se granica između normalnog i ludog ako izgovoriš naglas sva ta ludila i poremetiš granicu svega. Ne pričaj o tome. Ne. Bila sam duboko nesretna djevojka željna nekoga i nečega a onda si došao ti-Ljubav. Ljubav je bila ta moć koju sam osjetila kako me mijenja i obnavlja a onda su počele promjene te moći kako me je ona počela napuštati i blijediti. Htio si me ostaviti a to nisam mogla tek tako da dopustim. Ne želim reći da si ti kriv jer ne radi se o tebi već o meni. Konačno se radi o meni i samo o tome kako se ja osjećam i nitko više. Konačno. Dok si ti bio tu uvijek se radilo o tome kako se ti osjećaš jer sam za svako tvoje raspoloženje krivila i hvalila sebe. Za tvoje emocije postala sam zadužena jedino ja i to sam uzela veoma za ozbiljno. Nudila sam ti cigarete, kafu, izlaske i pušenje samo da se oraspoložiš. Gutala sam spermu, mokraću i pljuvačku samo da me pohvališ i da mi se diviš, da vidiš kako sam moćna. Moćna žena samo to može da uradi bez blama i srama. Moćna. Sva je moja moć bila položena u nas i u tebe a onda je nestala zajedno sa tvojom prevarom. Ubila sam te savršeno našminkana, dotjerana i mirisna na skupi Chanel Chance koji je nosio naziv Šansa-Ironično to je bila tvoja zadnja šansa a meni novi početak.

Jesam li luda? Jesam li zaista bila luda te noći kad sam konačno sve ono što svaki dan izgovaramo učinila i provela u djelo. Luđaci rade ono o čemu normalni šute. Luđaci ne šute. Luđake baš briga i zato sam tvojom krvlju napisala kučka na zidu kafane. Napisala sam da si kučka a znala sam da će me proglasiti još luđom i luđom kako budem pravila sve ono što ludi ljudi rade. Znala sam da sam pijana i neuračunljiva, naoružana i opasna i da imam kao dijete zaveden poremećaj ponašanja u svom medicinskom kartonu. Bila sam pukla prije tebe a onda se pukotina nastavila širiti na sve ostale dijelove mog života. Trebalo je da nastavim sa životom kao i sve normalne djevojke, da prevaziđem, oprostim i nastavim dalje sa podignutom glavom. Kako da nastavim dalje i gdje dalje nakon ovoga? Nakon nekih stvari nema dalje, ne postoji nastavak jer nema glavnih likova, jedan lik nedostaje i sve se mijenja. Sve prolazi. Luda sam bila cijeli svoj život ali ništa od svog tog ludila nije osjećaj moći koji sam imala kad sam te ubila. Kad sam poravnala naše račune zauvijek sa tobom a onda ispred očiju svijeta poslala poruku šta se dešava sa kučkama poput tebe. Luđakinja. Žao mi je što sam ispala luđakinja. Luda sam bila u dubini duše čitav život ali to je postalo javno, dopustila sam sebi da poludim i pustim sve niz vodu. Dopustiti sebi čini veliki dio luđaka i ne smatra se normalnim. Pustila sam prvo tebe da radiš sa mnom šta hoćeš a onda sam uradila šta ja hoću žao mi je. Nije mi zaista žao bila sam ironična. Mirna sam jer u ludnici je mir. Drago mi je da nisam normalna više i nikad više neću biti normalna dragi moj jer ovdje je tako lijepo. Odmorila sam se, naspavala i najela. Ovdje sam nenašminkana, zapuštena i neugledna ali tako sretna i mirna. Ne bi vjerovao da me vidiš koliko sam mirna i drugačija ali vjerujem da me vidiš odnekud. Nisam više među normalnim ljudima jer sam izabrala tako. Moj otac je bio normalan ali vidiš šta je radio, ja sam bila normalna pa vidi šta sam uradila a moja normalna majka se ubila, objesila se a bila je normalna. Ništa se nije vidjelo ni čulo. Ako se ne vidi i ne čuje nije nestalo. Tad je najopasnije to si trebao znati a to nitko ne zna. Ludila upakovana u lijepi celofan, papire kompromisa, mjere trpljenja i gutanja. Sve je to normalno. Sve je to za ljude. Luda sam konačno i slobodna od svih tih normalnih ljudi. U ludnici je prije svega mir. Trebao si doći da me posjetiš ali ne možeš. Mrtav si, na groblju je mir još veći nego u ludnici.

Komentari na blog (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.