BOG BLAGOSLOVIO AMERIKU / GOD BLESS AMERICA!

BOG BLAGOSLOVIO AMERIKU / GOD BLESS AMERICA!

Piše: ActaNonVerba

Šta se desi u Las Vegasu, ostaje u Las Vegasu!

2.oktobra, dok su oči svijeta gledale prema katalonskim previranjima, desila se najsmrtonosnija pucnjava u istoriji Sjedinjenih Američkih Država još od 1949. godine. Kobne noću je u Las Vegasu život izgubilo oko 60, a povrijeđeno i ranjeno preko 500 ljudi, kada je Stephen Paddock otvorio vatru na posjetioce festivala country muzike. Zasigurno, ovaj tragični dan će ostati ubilježen crnim slovom u kalendaru SAD-a. No, da li je taj kalendar već prepun sličnih događaja? Da li je ovo izolovani slučaj, teroristički akt ili dio kulture SAD-a? Možda je pokušaj majke da zaštiti grešku svoje bahate djece?

Pucnjave kao dio agresivne američke kulture

Masovne pucnjave su postale fenomen koji prati svaki USA establishment i koji obilježava 21. vijek u “najdemokratskijoj” državi svijeta. U posljednjih desetak godina se desilo preko 1500 tzv. mass-shootings, kako Ameri kažu, sa preko 1700 smrtnih slučajeva i preko 6000 ranjenih. Columbine, Virginia Tech, Colorado Springs, Sandy Hook, Aurora, Colorado. Isla Vista, California, Roseburg, Oregon, Orlando – su samo neki od gradova gdje su se desili masakri.

Podaci pokazuju da se, ipak, ne mogu masovne pucnjave tretirati kao sporadičan događaj. Kao događaj koji se nije mogao predvidjeti i koji je neobičan za kulturu SAD-a.

Ubica je 64-godišnji bijelac, tj “white male” kako SAD medijske kuće uvijek klasifikuju ubice I napadače . Rasno. Jer prva kategorizacija jeste boja koža, a koja bi bila u državi gdje je Tramp predsjednik.

A koja druga, nego rasna, u državi gdje je  policijsko nasilje nad afro-amerikancima u porastu, a ne u padu. Gdje su slučajevi ubistava mladih nenaoružanih crnaca “preventiva” i ništa drugo do vijesti prije prognoze sutrašnjeg vremena. Ali i “Columbine” slučaj je obilježio bijelac. I to klinci, tinejdžeri praktično. Kao I sve okakve ekscese američke srednje klase. Slučajeve kada su se okrenuli sami protiv sebe. Da SAD same dozvoljavaju ovakve događaje pokazuje I nemoć Kongresa koja traje decenijama da se ograniči vlasništvo i upotreba vatrenog oružja. Do toga nikada nije došlo. Vjerovatno jer i sam Kongres živi od novca proizvođača istih.

Zanimljivost jeste da se sama pucnjava desila tokom muzičkog koncerta, i to “country” muzike, žanra koji je sinomim američkog mentaliteta. Krkanski, jednostavan I pomalo bahat.

Postavlja se, ipak, suštinsko pitanje.

Da li je sam akt ubice bio reaktivnog karaktera protiv baš te kulture ili je plod američkog “lajfstajl”, načina života. Da li je u pitanju terorizam?

BOG VAS BLAGOSLOVIO, DJECO AMERIKE!

I dok je Tramp objavljivao tvitove žaljenja I tuge, malo ko je primjetio demagoški zaokret koji je Donald vješto napravio. Bez ikakvih vatrenih izjava predsjednik je samo izrazio tugu zbog grozne pucnjave koja se desila u Las Vegasu. I, naravno, onu svetu američku frazu Bog vas blagoslovio.

No, odakle nedostatak onog osvetoljubivog retorisanja koje je zaštitni logo Trampovih govora. Jer je ubica BIJELAC. White Male. Nije neki tamnoputi. Nije Abu Muhamed ili slično. Nego Stephen. Pravo Američko ime. 64 godine, u mirovini. Arhetip!

I uvijek će se ovakvi događaji predstaviti kao tragedije. Kao veliko žaljenje cijele nacije. Nacije koja I proizvodi ubica. I nikada se neće priznati sopstvena greška. Greška bijelog čovjeka. Jer kada su Amerikanci priznali egzodus Indijanaca. Nikad. Još se hvale držeći ih po rezervatima.

Pa, nemojte onda očekivati ni da prihvate kada se njihova čeljad okrenu jedna protiv drugih.

Ali očekujte da automatski krene politička propaganda. Da je zasigurno povezan ISIL sa tim. Da mora biti neka teorija zavjere. Jer nema drugog objašnjenja. Amerikanci ne mogu biti ubice. Iako je Reuters objavio da postoji mogućnost povezanosti sa ISILom, tačnije da je ISIL preuzeo odgovornost, policija Las Vegasa je izjavila da napadač vjerovatno nije bio član bilo kakve skupine.

Taj terorizam, koji je kao kult izgrađen nakon napada 11. Septembra, izgleda nije nešto što se dešava u SAD-u. Da, svugdje u svijetu ali ne i na njihovoj teritoriji jer je to tabu. Ali iskoristili bi ovakav scenario da najave opet tu njihovu ideološku borbu protiv najvećeg neprijatelja demokratije. Sve će uraditi ali u svoje dvorište neće pogledati. Nije njihova avlija prokleta, sve je savršeno!

No, šta se krije iza ovog odnosa Sjedinjenih Američkih Država prema masovnim ubistvima?

Kao što majka štiti svoje dijete kada zabrlja, tako to rade i SAD u ovakvim situacijama. Nagrde ga malo pred drugima ali ubace faktor da ga je neko drugi sigurno nagovorio. Jer, pobogu, nemoguće je da njihovo dijete uradi takav monstruozni čin. To se “omaklo”, neće se ponoviti. Iako se ponavlja, ali majka zatvara oči. I može Tramp govoriti i tvitovati hiljadu puta da se ovakvo nešto neće opet desiti, da će raditi na tome. Ali hoće!

Zašto? Jer djeca rade ono što vide od roditelja. Jer je to pedagogija na djelu. Pa su djeca Amerike naoružana, bez kontrole i nepredvidiva. Baš kao i njihova majka! Zaštitnički nastrojena!

 

Ali, znajte, uvijek će na kraju ići dvije rečenice.

God bless you! 

And God bless America!  Bog blagoslovio Ameriku!

 

 

Komentari na blog (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.