Sebija i ostali sveci zaštitnici

Sebija i ostali sveci zaštitnici

Piše: Markizaa

Sjećate se ove slike? Ista slika, isti čovjek, druga priča.

Prvi red, prvi s desne strane je moj otac. U očima strah. U ušima vrisak onih koji su ostali. Upravo razmijenjen iz logora. Slika govori hiljadu riječi.

Danas ima približno kilograma kao na ovoj slici, razlog je bolest.

Bolest nije draga priča, pa znam da nije ni vama. Razumijem, nikome nije. Ja bih rado da je sve ovo san. Svi ti odlasci doktorima, nalazi, hemoterapije. Da je sve to ružan san.

 

 

 

Spavate li mali i veliki Izetbegovići? Spavate li kad vidite ovu sliku?

Nastala je u nekom određenom satu dok je vaš mili predsjednik boravio u jednom od trezora Centralne banke. U određenom trenutku dok se gospođa predsjednica spremala na specijalizaciju u Zagreb. U nekom određenom satu, kad je njih bolio klinac za ove ljude sa slike, moga oca, moga trogodišnjeg brata, mene...svih nas koji smo patili pod kišom granata, snajpera, gladni i žedni.

Naši zaštitnici. Tako kažu. Sve bi nam dali. Oni i njihovi poslušnici koji su u svakoj pori našeg sistema.
Istog onog sistema koji tati nije otkrio prvi rak u početnom stadiju. Istom sistemu koji nije otkrio u početnom stadiju drugi i treći rak. Istom sistemu koji je smatrao da je tata lud. Hipohondar.

Sistem koji mu sa dijagnozom raka nije dao termin za CT s obrazloženjem „ PA ŠTA, NIJE JEDINI KOJI IMA RAK, NEKA ČEKA“!


Plješćete predsjednici.  Zovete je kraljicom. Kažete preporodila je KCUS.

Recite mi, jeste li bili na onkologiji? Jeste li odveli svoje najmilije koji se bore za život?
Jesu li vam rekli kako morate kupiti lijekove za hemoterapiju? Jesu li vaši najmiliji morali čekati 25 dana da dobiju termin za hemoterapiju jer nema kreveta? Jesu li vaši najmiliji čekali po 5 sati u čekaonici, a imaju tek toliko snage samo da dišu.

Recite mi po čemu je kraljica? Molim vas, prosvijetlite me. Prosvijetlite me pa možda zaboravim onu flekavu posteljinu na onkologiji. Možda zaboravim lica onih koji se bore za život, ali gube vrijeme na sređivanje odobrenja i čekajući termine za nalaze i krevet. Čekaju, a rak se uvlači u svaki dio njihovog tijela. Čekaju do onog trenutka kad im kažu kasno je. Samo da se ranije znalo...čujj ranije. Ne kažu dolazili ste godinu dana kod nas, ali je nama bilo svejedno što vas boli. 


Spavate li mirno kad znate da vaš glas njima znači podrška ovom pokvarenom sistemu? Spavate li mirno kad znate da ste podržali sistem u kojem za liječenje bolesne djece nema para? Spavate li mirno kad ste podržali sistem koji lagano ubija moga oca? Nečiju majku. Nečijeg supruga. Vas.

 

Ovdje se ne umire odjednom. Umire se od bolesti, ali samo niste znali da ste bolesni. Niste znali jer sistem ne zanima. Onaj isti sistem kojim upravlja dinastija Izetbegović.

 

Ako spavate, svaka vam čast!

Komentari na blog (3)
Objavljeno:
Godinu dan je moja majka cekala na ugradnju endoproteze kuka kod Sebije, (u bolovima nepokretna, uplakana, molila kumila i ja sa njom, molio da donesem ja vjestacki kuk koji kosta oko par stotina eura, nisu dali ali moze da boli i neka boli, SADIZAM je to, !!). Pisao Sebiji e-mailove, nikada nije odgovorila, ne zanima je neka BOLI i treba da BOLI to je Sebijina poruka! Na kraju sam morao da je vodim u Focu da je operisu. Ljudi moji Sebija i njen menadzment pusta ljude da se muce mjesecima u bolovima, ne reaguj, ne zanima ih nista, ne daju nikakvo alternativno rjesenje, SADIZAm, IZIVLJAVANJE Hvala Dragom Bogu da zivim vani i nisam osudjen na Sebijin menadzment!
Objavljeno:
Znate i sami.Onaj cija bolest ili sudbina nije ista je nezainterovan za sudbine drugih.Tu i tamo se ustedjelo, a nigdje ne stoji evidencija smrtnih slucajeva zbog ustede.Zalosno i sramno za svaku osobu koja se hvali ustedom sa ljudskim zivotima.
Objavljeno:
Užas... Ima raznih priča. Dolaze ljudi kod doktora i kažu im da je CT pokvaren. Isto veče radi taj isti CT, samo sada u privatnoj klinici doktora koji također radi u javnoj ustavnoi u kojoj taj isti CT, kao, ne funkcioniše. Žena nakon prvog djeteta ponovo zatrudnila, osjećala se loše nekoliko dana, imala je bolove u stomaku. Bila je kod doktora više puta, ali samo su je slali kući. Na kraju se ispostavilo da dijete u njoj više nije živo, i da nije bilo živo desetak dana. Mogla je i ona umrijeti od trovanja krvi, ali srećom izvukla je se. Žena, koja je rodila prvo dijete na carski rez, trebala da se porodi i drugi put. Došli su u porodilište, a ovi su je htjeli poslati kući, iako je otvorena, i iako se ne kreće beba dole. Dakle, potreban joj je novi carski rez. Da nije njen muž zaprijetio doktoru da će ga ubiti ako se njoj ili djetetu nešto desi, ne bi bio pozvan specijalista i ne bi sve na kraju imalo sretan kraj. Zamislite samo da neko ko nije tako jaka osoba pa prihvati to što kažu u porodilištu i odu kući. Vjerovatno ni beba ni žena ne bi preživjeli. Valjda su uposlenici htjeli pare... Posjetiti nekoga iz rodbine u jednoj od naših javnih bolnica je strava. Uposlenici se pretežno trude da rade najbolje što mogu, iako su plate mizerne, iako su bolnice zastarile, iako nedostaje moderne opreme, ili opreme uopšte. Iako bolnica prokišnjava, zidovi se gule, posteljina poderana... "Nema para" za bolnicu. Ko sebi obezbijedi pare može i da plati privatnika. Svaki SDA, SDS, HDZ, SNDS, itd itd je isto smeće koje je direktno krivo za smrt ljudi zbog zdravstva koje je u užasnom stanju. Ni SDP nisu baš uspješni... I šta onda drugo nego bježati iz zemlje? Ne samo trbuhom za kruhom, već za život.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.