KLINAC IZ GETA  - S osmijehom rock-a umire naša mladež

KLINAC IZ GETA - S osmijehom rock-a umire naša mladež

Piše: Leona

Kolodvorsko mirno predvečerje.

Kao da se u ljude uvuče neka smirujuća melankonlija kada sunce tone daleko iza brda. Žamor okolnih kafića para pokoji zvuk s razglasa. 
Dvije Španjolke. Prilaze i pitaju me govorim li španjolski.

Nakon potvrde mog neznanja preleze na nemušt engleski praćen gestikulacijom rukama i nogama.
Pitam ih protokolatno: Where are you going? 
Mašu odrično rukama. Ne putuju. One su doputovale.

Nakon smijeha koji je svojstven onim trenucima kada se ljudi ne razumiju ali kliknu očima i osmijehom, skužim šta me žele pitati: Je li grad siguran, jer one ne bi išle ni taxijem niti busom. One bi šetale do svog hotela.
Grohotom se nasmijem i u čudu ih gledam. Čudno mi bi to pitanje.
Siguran?

U kojoj vremenskoj dimenziji ove žive, pomislim. 
Čuj je li siguran?! Objašnjavam im da sam začuđena pitanjem - naravno da je siguran. Pitam ih da li je u španjolskim gradovima sigurno šetati.  Vele, u nekom kvartovima samo ti Bog može pomoći ako se usudiš na šetnju. Postajem sve začuđenija. Opremim ih optimizmom i pošaljem u šetnju. Sigurnu.
Odoše nasmijane, pomalo posramljene, vjerujući u moju procjenu.


Vraćam se mirno za svoj kompjutor na stolu, čitam vijesti.
Tamo me zapljusnuše riječi iz usta oca Davida Dragičevića, mladića koji je prema mnogim navodima brutalno pretučen i ubijen u Banjaluci. 
Onoj Banjaluci što je za mene nekad bila simbol urbanosti u BiH? Simbol mjere grada.

Onom gradu kojeg sam smatrala svojim, ničim izazvana.

Tom gradu koji miriše na septembatske korake. 
Septembri su najljepši u Banjaluci. Hiljade nijansi umirućeg ljeta stope se u akvarele Vrbasa.

Tko li može zamisliti da se iza tolike ljepote ljudi i grada na rijeci čovjek može osjećati nesigurno. 
Jesu li nam možda nafilali mozak vladajući da se nemamo čega bojati?

Ili još nosimo u sebi sigurnost onog doba prije devedesetih kad su prvoškolci hodali po nekoliko kilometara pješice do škole. Kad mi je tata rekao da ako mi pobjegne bus i ostanem na kolodvoru samo tražim očima policajca i stanem blizu njega. 
Proparaše mi s kompjutora oči i uši riječi oca pokojnog Davida Dragičevića koji opisuje ozljede na tijelu svoga sina.
Koliko čovjek mora da bude jak da opisuje zadnje sate svoga djeteta? I udarce koji njega više bole nego Davida.

Koliko roditelj mora biti jak da svaki put kroz opise teškog umiranja njegovog sina osjeti šake i noge na vlastitim mesu?

Ili je i on umro onog dana kada je ubijen njegov sin?

Samo čovjek koji je umro a naizgled je živ može biti tako hrabar.

Ili je David oživio u njemu i opisuje krvnička iživljavanja na svom mladom tijelu da boli svakog tko sluša?

Svaki udarac osjetiš do koštane srži.

Osjetiš kako se gušiš u kanalizaciji. Daleko si a gušiš se. 
Ne znaš tog dečka, a gušiš se.
Ne znaš ni taj grad kojeg pamtiš po mirisu Vrbasa i nekim tamo razglednicama sjećanja a gušiš se.
Pa se sjetim dvije Španjolke s ruksacima. Jesam li im dala dobru informaciju?

Posramila ih što upitaše je li grad siguran za šetnju. 
Kuda sam ih poslala? Možda iza slijedećeg ugla nalete na oči krvnika koje ih vrebaju iz mraka. 
Možda ih baš u ovom trenutku neko trpa LSD-om kao alibijem i guši u nekoj kanalizaciji ili rijeci.

Da sutra u novinama osvane vijest: Dvije narkomanke iz Španjolske pokrale nečiji stan i skočile u Savu. Ili su se poskliznule i zadobile teške tijelesne ozljede. Uglavnom je naglasak na to da su narkomanke. Kod nas se svakoj žrtvi sudi njenom životu, po mogućnosti dobro nadoda i začini, a ne počiniteljima.

Prvo ti pročešljaju djedove i pradjedove greške, pa sve ostalo. Umore se dok dođu do potencijalnih ubojica. Narod smo predrasuda.

Logika kao i kod službenog propćenje o okolnostima smrti Davida Dragičevića. 
Proglasi nekog narkomanom i lopovom, ubij Boga u njemu i zataškaj. Nesretan slučaj, zatvoren slučaj.
Jer nisu tvoja djeca.
Jer te ne bole njihove modrice.
Jer si siguran u sigurnost. Pa nas čuva naša milicija 
Samo, ko će nas od njih samih zaštititi.


Došlo neko drugo vrijeme...
Vrijeme prividne sigurnosti. A ona je opasnija od rata.

U njoj ginu i krvare oni bez puški, oni koji prebiru prstima po gitari. 

Oni na fakultetima. Oni koji su najsvijetlija točka naše budućnosti.
S osmijehom rock-a umire naša mladež.


A David priča ustima svoga oca...

Komentari na blog (8)
Objavljeno:
OBJEKTIVNI ste ko i BN .SVAKA ČAS!!!
Objavljeno:
Zašto jedna televizija čija nabavna špica za dnevnik počinje sa TURSKIM MARŠOM svaku veče prenosi ko fudbalsku utakmicu okupljanje ,zašto to nisu radili prije , zašto sad u izbornoj godini? ONI su baš HUMANI I OBJRKTIVNI!!! Ta televizija želi isto što i NERMIN NIKŠIĆ
Objavljeno:
Ako je to potraga za pravdom zašto onda ako imaju dokaze da je ubistvo ne iznajme najbolje forenzičare iz drugih država, zašto ne iznajme najbolje advokate i ne dokažu da je TUŽILAŠTVO I MUP NEŠTO SAKRILO ZAŠTO? Zato što ona "gospoda "iskorištava boli tugu pordice Dragičević sludjuju čovjeka koji od bola ne može ni da razmišlja. Monstrumi. Ostavite tog čovjeka na miru videćemo gdje ćete biti u oktobru posle izbora .
Objavljeno:
@Mila apsolutno se slazem sa vama.. Ono...trazis pravdu, automatski si placenik, unitarista i slicno.. Pa ko je ovdje lud? Da li stvarno mislite da ljudi na Trgu Krajine ne vole Srpsku, da su svi placenici, da su svi izmanipulisani... Ako trazim pravdu za Davida, to je bas zato sto volim Srpsku, ne mirisem bas nesto Sarajevo, a sa Sorosem bas nikakve veze nemam. Problem je vjerovatno sto nemam veze ni sa vladajucima u Srpskoj, jer bi onda bio na fonu prvog komentatora
Objavljeno:
Pravdi za Sorosa..problem je paranoja u tvom razmisljanju.Zasto se svaki povisen ton koji se kriticki uputi sadasnjem rezimu u RS,odmah,ali odmah kvalifikuje kao izdajnicki,pod patronatom Sarajeva,Sorosa i sl.Zato sto nam sadasnja vlast svaki krah svoje politike prikazuje kao zastitnicki potez od vec pobrojanih.Dakle,ostala sam da zivim ovdje,volim RS,ne bih mijenjala Dejton ni po koju cijenu jer vidjeh sta je rat,ne bih da zivimo osim ovako komsijski,ne bih da nemam svoj jezik,kulturu i ekonomiju o kojoj mogu da slobodno odlucujem,dakle nisam i nikad necu biti za unitarnu BIH..ali jesam za slobodu,jesam da nema ove odvratne rezimske stege i podjele na podobne i izdajnike,jesam da se ne krade od mene i od Vas,jer.mi placamo javnu pravu i zdravstvo i.skolstvo.Ovu ste pricu vec istrosili i izlizali i to. je gosp.vec passe..nacemo stati traziti istin i pravdu,pomirite se sa tim.
Objavljeno:
Moj sin je prije skoro 4 godine nastradao, otišao u bolji svijet, u Carstvo nebesko... Boli i boljet će dok sam živa... Još uvijek se preispitujem, borim sa bolom, osećajem krivice... Mislim da mogu razumjeti bol Davidovih roditelja... Shvatam i njihovu želju da saznaju istinu... Shvatam i nagon da krive sve i svakoga... Molim se za Davidovu dušu i njegove roditelje, neka im Bog da snagu da izdrže i neka im je Bog u pomoći kad dođe vrijeme da ostanu sami sa sobom, kad se budu suočavali sa susretom sa sobom, sagledavajući svoj život i svoj odnos sa Davidom... Da li sam nešto više mogla učiniti? Da li sam mogla spasiti moje dijete? Da li sam mu bila dovoljno dobar roditelj? - sa tim pitanjima i još mnogo njih se suočavamo svi mi koji smo ostali ovdje nakon naše djece... A pokret "pravda za Davida"... bojim se da ste pretjerali ljudi... Bojim se da ovim samo pravite veću zbrku, otežavate tim roditeljima... Bojim se da je većina vas zapravo licemjerna... Koliko je potencijalnih Davida u vašoj bliskoj okolini? Koliko žrtava nasilja? Koliko bolesnih? Koliko siromašnih? Pored njih prolazite, ne primećuje te, ne želite da imate ništa sa tim!!! Koliko je vas preduzeli nešto konkretno da riješiti neki problem?! Pomoglo zaista nekome iz svoje okoline? VEOMA MALO!!! SKORO PQ NIKO!!! A iz svojih toplih domova je lako huškati, lupati, mlatiti praznu slamu bez poznavanja pravih činjenica i prave istine. Pustite Davida i njegove roditelje na miru. Pomolite se za njih! Potrudite se da nekome iz svoje blizine pomognete i na taj način popravite ovaj svijet!!! Davide, anđele neka ti Gospod podari Carstvo nebesko, a tvojim roditeljima mir, snagu i mudrost... Svima nama pamet u glavu, ljubav u srca i međusobno razumijevanje...
Objavljeno:
Da, politicari su pokazali kakva su govna. Govna koja zarad opstanka na vlasti ne dopustaju cak ni mogucnost da je David ubijen. Ne, to nije moguce. Nikako! Nema krivicnog djela. Pa sta su povrede nego krivicno djelo, jebem li vam sve po spisku!?Zapita li iko od vas ko mu je nanio povrede? Debili poput tebe, “pravda za Sorosa”, se ne mogu zapitati. Ti i ne mislis svojom glavom. Ti mislis sto ti kazu. Btw, od politicara su jos najveca djubrad ovi sto su cutali. Ni tamo, ni ovamo. Cekajuci razvoj situacije, pa da se priklone kome treba. Jebene hulje!
Objavljeno:
Na zalost ovoga mrtvoga momka koga cerece ko stigne , evo i ova Leona se sada ne osjeca bezbijedno , zamisli u gradu gdje svakih 15 god neko nekoga ubije.Ovakvih slucajeva je na stotine al nijedan nije postao predmet cerecenja radi POLITIKE.Samo budala ne vidi da je ovdje puno vaznija politika nego da se nadje ubica ovoga momka.Sad tek na vidjela izlaze cinjenice kakvi su politicari govna i ta ista govna bez stida ce traziti gllasove ze svoje fotelje..Lijepo je sto su napravilli ODBOR bas od onih bukadzija pa da vidimo sta ce Eliot Nes( i ) da sad otkriju posto oni ZNAJU ko ubi ovoga nesretnoga momka.Bas me zanima sta ce oni da kazu javnosti..ili ce otrcati u sarajevo po UPUTSTVA sta da se jos natovari na policiju KOJU TREBA UGASITI po preporuci spske opozicije ..ma sta nam napricaste..zato predlazem jedan mitinig sa parolama PRAVDA ZA SOROSA
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.