Ne tražite riječi...samo šutite...danas šutite

Ne tražite riječi...samo šutite...danas šutite

Piše: ovo nisam ja

 

Ne mogu da shvatim te ljudske oblike koje tuđa bol ne dodiruje. Koji negiraju, omalovažavaju i imuno na sve gledaju kao na pozorišnu predstavu. 
Pitam se kako ti ljudi grle svoju djecu, da li su sretni jer su im sretni, da li se ponose što rastu i izrastu. 
Pitaju li se koga grle majke ubijene djece, da li one za sreću znaju, čemu se nadaju, da li sanjaju ili sahranjene nazor život žive. 
Pitam se je li strah te oblike ljudi kroz život ići i boje li se cilja na koji će na kraju stići.
E oblici što na ljude sličite...

Ne tražite riječi...samo šutite...danas šutite.

Ne može se riječima opisati praznina.
Ona je puna i teška.
Toliko teška da je malo onih koji je mogu živeći nositi.
Ne može se riječima opisati osjećaj koji kida utrobu dok gledaš kako majka ljubi hladni kamen... jedino što još može dodirnuti. 
Nesnošljiva besmisao i bol.
Ne možeš se spasiti.
Naopačke razapet samo možeš disati.

 

Komentari na blog (1)
Objavljeno:
Туга се не пише. Она се тугује. Амин.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.