Da Li Znaš Gdje Su Dobri Ljudi Nestali

,Da li znaš gdje su dobri ljudi nestali gdje je ona zemlja, onaj svijet
 u kome živjeli smo mi mnogo godina srećni 
Šta je sad od tog našeg svijeta ostalo gdje su oni moji drugovi, po svijetu negdje nestali 
da se nikad ne vrate ...,,

I kad shvatiš da si samo Vjeverica koja je pošla po pregršt šišarki od zagrljaja onih ruku koje su prešle kilometre da zagrle one svoje gene od iskona,

i ono malo duše koju su ostavili odlazeći u bolji svijet, odjednom ljeto postane sveto. 

I od dragosti grizeš osmjehe kao jabuke, posut nekom divnom punoćom koja je ravna nebu, jer se samo nebom mjeri radost kojom se svome raduješ.

Sinu...Bratu...Prijatelju...

 I smijao bi se i plakao nad Ranjenom Zemljom koja je bila i nestala i neka sasvim druga postala.

I ne znaš kojem gradu bi pripadao, a u svakom bi minut ćuteći prizvao sve one koje si volio.

Pa kad dođu da odmore svoja voljenja pod skute sirotinjstva koje su ostavili onda kad nisu pretpostavili da će im baš ono toliko faliti, 

izbrišu granice i vrate sate nalik čistoj sreći. 

I pomisliš kako se događa savršen dan u sjeni borova.

I uopšte te ne iznenadi Concierto de Aranjuez u Stojnićevoj obradi koja te iz zvučnika tiho i s predumišljajem izbode zimzelenim iglicama svud po srcu i naježenoj koži. 

Iznenadi te tekst koji si bio zaboravio, i koji je bio uspavanka onda kada su nam dobri geni prenosili još bolja htijenja. 

Pa poželiš da ga u himnu metnu, u prostor bez amblema, granica i grbova

u kojem nema stanica sa kojih odlaze voljeni.