U bijelim košuljama spavaju čiste duše
Sestra i Ti kačile ste kanda pamuk i paperje tim bijelim rukama
Jer, mirisale su tiramole na anđele
Zaprskivalo ih more suzama
Zapuhiv'o ih maestral muzama
I pravio proreze taman za toliko
Da mi krilo galeba u oku ostane
I da se nikad ne pitam ,,kada,, već ,,kuda,,
Treba.
Sad i odmah dušo jedina
Najbolje je blizu neba
A s' druge strane bedema
Slagala je zrno po zrno soli
Duša beskonačim klesana
I slutila porod u pjesmama
O nama. U bijelim košuljama.
I Monteverdijevim madrigalima
što u predvečerja zašušte u rukavima
Kad si me mazila tim bijelim rukama
Što nisi pazila
Kakvim me mukama premazuješ
Jer, vazda Ti po nevolji mirišem
I ližem slane rane
Ej, koliko rana pod jedno krilo stane, ni ne slutiš
I povrijedi ga dlijeto na mjestu divnog zamaha
U kip ga pretvori lako
Čudom iz oka uspijem ga oživjeti
Ali na let poslati više nikako
Ispod blještavog svoda svoga roda
Samo ponekad, među bijelim košuljama
Kad se sve utiša pred noć i san
Zašušti nešto mirisno i nježno
Utjehu da da
Znam Dobra Dušo Da Si To Ti
Znam i da se kriješ.
U rukavima.
