Davne 2000. tačnije 8.marta 2000. godine proglašen je Brčko distrikt.
Brčko postade ničija zemlja, administrativna jedinica Bosne i Hercegovine sa vlastitom upravom, koja formalno pripada objema entitetima koji čine Republika Srpska i Federacija BiH.
Pri samom osnivanju napravi se paradoks države u državi koja je svačija a pritom i ničija, pod upravom ’’Međunarodne zajednice’’.
I zaživi distrikt, dobi svoju policiju, dobi svoje pravosuđe, dobi svoju upravu tačnije Vladu, i poče da ide u pravcu samostalne lokalne zajdnice kaoja će biti primjer Bosni i Hercegovini, primjer suživota, primjer ekonomskog napretka, primjer novog kapitalističkog društva, primjer obnove zemlje, primjer nad primjerima po uzoru na zapadne zemlje da ne kažem Švajcarsku.
Obnova grada uveliko počinje, povratak izbjeglih i raseljenih, obnova kuća, firme se osnivaju, tržnica Arizona radi punom parom.
Svi se zaposliše, posla za sve, para kao u priči, krenuše ljudi da se doseljavaju u ovu zemlju meda i mlijeka, sa svih strana iz BiH pohrliše u ovo čudo gdje ima posla i gdje je plata trostruko veća nego bilo gdje u BiH.
Distrikt prvi ukida sluzenje roka za svoje sugradjane i tako postade još omiljenija destinacija za sve kojima je bilo dosta pucanja i oružja u rukama pa makar to bilo i u miru.
Čudo je stvoreno, cijela BiH se divila tome, distriktaši (kako su nas zvali) bili su poznati, „ Distrikt, ma da baš Vas briga, sve su pare kod vas, vi tamo uživate dok cijela zemlja živi u bijedi“ tako su govorili, i bili nam zavidni... Tako su govorili...
Na oko lijepo upakovan grad je imao drugu suštinu, suštinu koju su doživljavali ljudi koji su živjeli u njemu. Prvobitno zamišljen kao multietnički bio je podjeljen na svakom koraku, svako je imao svoju kafanu, djeca u školi su se djelila i icdenata je bilo svakodnevno, grad je počeo da dobija nova naselja, stara naselja se ne formalno podjeliše ali dobiše epitet šta je čije, firme su bile podjeljene i o multietničnosti u firmama nije bilo govora. I počeše da se kolju u Vladi Brčko distrikta i za sve krenu da se poteže PITANJE „nacinalnog interesa“... I u Brčkom nastade najveće zlo posle rata zlo zvano „Pitanje nacionalnog interesa“, ovo zlo iskoristiše svi političari u BiH i baciše zemlju na dno dna i staviše je na put beznađa...
Pod okriljem nacinalnog interesa počinje trgovina, počinje sumoran i mračan perid naroda u Brčkom koji će se prenijeti na cijelu zemlju, nacionalnim interesom ruši se sve, građani idu u bijedu a političari na vlasti počinju da trguju, džepovi se pune a društvo siromaši.
I krenu grad u ponor, grad koji ima godišnji budžet od preko 200 mil. maraka krenu putem za nigdje. Počeše da se troše pare nemilice, godine prolaze bez ikakvog pomaka, bez ulaganja, bez obnove infrastrukture, bez podsticaja privrede, bez obnove fabrika, bez ideje, bez išta, a pod okriljem nacinalnog interesa iskristalisaše se u gradu bogati i siromašni i nastade jaz dublji od rijeke Save.
I počeše firme da propadaju i da se zatvaraju, pohrliše svi da rade u Vladi (tamo se još moglo pristojno zaraditi a da se ne radi ništa), štele i kupovine radnog mjesta počeše biti uobičajna stvar.
Nezaposlenost krenu da raste, zemlja meda i mlijeka poče da se topi, i počeše ljudi da odlaze iz ovog grada a ostadoše samo oni dušom vezani i uporni koji su opet vidjeli bolju buducnost.
Supervizija međunarodne zajednice za ovaj pakao nije imala rjesenja i nije se ni potrudila da stvari vrati na svoje mjesto, nijemo je gledala svoj projkat kako propada i kako mito i korupcija uzimaju svoj danak na svakom koraku.
Mračan i sumoran grad koji nema fudbalski klub u prvoj ligi, grad koji nema bioskop, grad koji ima pozorišne susrete bez da ima svoje pozorište, grad u kome je sve podjeljeno na tri dijela, jedini u BiH nema fiskalizaciju, grad koji se iz godine u godinu ponosi zapošljavanjem pripravnika, grad koji ni jedne godine nije uspio da spiska budžet, grad koji za proslavu distrikta potroši i do 200.000 km...
Danas u ovom gradu imamo 65% nezaposlnih, prosječna mjesečna neto plata (kada izuzmemo one koje rade u Vladi) je 500 km, svaki mjesec bez posla ostaje 50 ljudi, svaki dan vidimo sve više ljudi po kontejnerima, svaki dan je sve gori...
I konačno u maju 2012. ukinuta je supervizija međunarodne zajednice a brčacima je ostavljeno na milost i nemilost da pokušaju da ožive svoj grad. Ali sa famoznim Pitanjem nacionalnog interesa da Bog da...
Gdje je nestao Distrikt? Tačnije dali je i postojao...
