" Ne postoje nasi stalni prijatelji i nasi stalni neprijtelji, postoje samo nasi stalni interesi" i " Ako zapocnemo svadju izmedju proslostii sadasnjosti, uvidecemo da smo izgubili buducnost"-ovako je svojevremeno govorio Vinston Cercil. Nije ovo, dobitnik Nobelove nagrade, knjizevnik, diplomata, oficir i politicar, izrekao tek onako,uzgred, da se nesto kaze. Vec su ove mudre izreke nastale kao plod i znanja i iskustva, ovog neospornog Engleza. Da su se nase vodje, ne usudin se nazvati ih politicarima, rukovodili samo sa ove dvije, Cercilove, izreke mi bi se danas nalazili na drugom putu. Nazalost, nisu. A kao rezultat , neprkidne trideseogodisnje svadje,imamo i ekonomsku i demografsku katastrofu. Posto svadja, a to znaju i ptice na grani, nikom nikad nije donijela dobro, krajnje je vrijeme za pomirenje. Pomirenje bi , prije svega, znacilo : bezuslovni prestanak negiranja i satanizacije , uvazavanje i razumijevanje nacionalnih interesa drugih naroda, uocavnje i priznaje vlastih gresaka i relativizacija odnosa svugdje gdje je to moguce. Prica o pomirenju na Balkanu je toliko nepopulrna, da sam jedva, na prostoru citavog Balkana, uspio "iskopati" samo jednog pliticara koji je prgrlio koncept pomirenja . Naime, radi se o muftiji Muharemu Zukorlicu u Srbiji. Valja napomenuti, da se ovaj sndzacki muftija, jos samo prije nekoliko godina ,bar je to tako izledalo iz Srpskog ugla, cinio kao neko ko u najmanju ruku zelio da se Balkan vrati u osmanski vakat. Bilo kao bilo, muftija Zukorlic je neosporni borac za afirmaciju Bosnjackog naroda. Radi se o covjeku koji je svojim dvadesetogodisnjim radom stekao zavidan ugled u svom narodu. Nazalost, svjedoci smo da je , otkako muftija zagorvara pomirenje, taj mukotrpno steceni ugled u nekim bosnjackim krugovima poljuljan.Znao je muftija,ako pocne da radi na pomirenju, da ce se njegov licni ugled i konfor u dobroj mjeri srozati u vlastitom korpusu, nedavno je to i javno priznao. Medjutim, dobro je muftija izvagao i odmjerio sta je najbolje za Bosnjacki i druge narode na Balkanu, a to je pomirenje. Cesto cujemo, sa razlicith mjesta, da je za pomirenje potrebno vrijeme, sto se ne moze osporiti. Ali, isto tako je vazno da se svakodnevno radi na pomirenju, sto, kod nas, nazlost, nije praksa. Naprorotiv, nasa skoro sva politicka elita, za radi vlastith interesa, svakodnevno radi da do pomirenja ne dodje, drzeci nas u ne prekidnom stahu. I na taj nacin pobjedjuju na izborima glat, uprkos cinjenici da svi prametri pokazuju da skoro u svemu imamo negativan bilans . Eto, jedino se muftija Zukorlic , sad vec elokventni politicar, odvazio i prigrilio koncept pomirenja.Kolokvijalno recno: muftija je zasukao rukave i poceo da radi na pomirenju. Prvo, napusta samovoljno mjesto muftije i osniva stranku simblicnog naziva- Stranka pravde i pomirenja. Svjestan da uticaj na procese u sekularnoj drzavi mnogo veci iz politike nego, pak, iz religije. Drugo, sa svojm strankom prijavlju je se na izbore u Srbiji i osvaja mandat. Trece, sa osvojenim mandatom postaje poslanik u skupstini Srbije, stime stece uslove da, i legalno i legitimno, predstavlja svoj Bosnjacki narod. Zapazanja nekih analiticara, a i nas koji pratimo desvanja u regiji, da su tenzije u Sanzaku u Srbiji u silaznoj putanji, sto se u znatnoj mjeri moze pripisati kao zasluga muftiji i njegovom konceptu pomirenja. Elem, ako je altenativa pomirenju: svadja , negacija,satanizacija, pristrasnost, izostanak smokriticnosti, a znamo u kom nas pravcu to vodi. Za dobronamjerne ljude pomirenje nema alternativu!
