Na omanjem trgu, ispred spomenika nekom razbarušenom osmanliji uzdignutih ruka, sjede ljudi u kafanama ispijajući čaj. Preko puta, s onu stranu ceste, je nekadašnja društvena mreža i glavni izvor važnih i nevažnih informacija, hamam.
Kroz tijesne uličice Araste, šarolike otomanske pijace, u radnjama na prodaju svega i svačega. I dok vijore zastave oca turske nacije i zakletog protivnika osmanlija, koje li ironije, trgovci su mamili prolaznike svojim proizvodima. Sok od šipka, žute lubenica, razni sirevi, slatkiši svake vrste, povrće, zanastske radnje, ma čega duša zaište.
Negdje među sokacima i labirintom sivih kamenih građevina stoji neugledna kuća koja me podsjeća na stare zapuštene vojvođanske kuće. Iznad kuće, daleko u daljini nazire se drevni Pergamon, avlijom se diči jedna stara smokva. U kući davno zaboravljene magije svakodnevnog života živi posljednja majstorica pergamenta koja izuči zanat kod staroga anadolskog majstora Ismaila, te otrgnu od zaborava proizvodnju na tradicionalan način. Mlada majstorica Nesrin turistima i putnicima namjernicima u svojoj radionici na otvorenom, rado demonstrira vještine ovoga zanata.
Priča mi jedan bradati čovjek kako davno nekada, oko stotinu i devedeset godina prije Kristova rođenja, , dinastije egipatskih faraona, bijaše veliko rivalstvo među knjižnicom u Pergamonu i velike aleksandrijske knjižnice , te jedan faraon iz egipatske dinastije Ptolomejovića zabrani izvoz papirusa iz Egipta. Muka natjera pergamskog kralja Eumena II, poznatog po sponzoriranju znanstvenika i umjetnika, te izda naredbu za istraživanje i razvoj alternativi papirusu. Tako je izumljen materijal za pisanje od kozje kože, pergament, koji će, kako kažu učeniji, biti mnogo bolji i trajniji od papirusa.
Stari majstor Ismail još uvijek je živ, u dubokoj starosti živi penzionerski. Uz Nesrin, on je izučio zanatu još jednu majstoricu, Demet, koja živi negdje u Engleskoj. Ona se posvetila se konzervaciji i restauraciji.
Ova tradicija živi i danas u modernoj Bergami kao dio kulturnog nasljeđa i lokalnog zanatstva. Pergament se proširio u cijeli svijet služeći kao instrument mnogim kulturama za prijenos ljudskog znanja. Danas se koristi u raznim poveljama, nagradama kao što su Versajski ugovor, Nobelova nagrada i sl.
Na komadiću pergamenta kojega sam dobio od majstorice napisao sam samo jednu riječ koja nam danas, u ova nezgodna vremena, najviše treba. Pax / Mir
--
Ivan Dodigje turistički novinar i bloger. Živi i djeluje u Hercegovini.
