Dolaziš
Sakrij magle u džepovima
Ja sam bistrinom iz oka umila oktobar
Evo se k'o bokal posrebrio i pozlatio
U Miholjem staništu založila vatru
Da umorni svici lakše prežive
Crven plam mi obasjava riječi
Pišem pismo vjeverici i spremam se za razmjenu
Ponesi nešto tvoje
Kad te pitaju carinici
Kaži ,,to su sitnice,sve što joj nisam uzvratio,,
Ja ću svoje
Dragocjeno zrnevlje što liječi
Balu svile Miholjske vile kojom se tvoje grubosti zamotavaju
Da manje bole
Mi smo ništa kažeš
A sve smo
Kad se s' jeseni udruže Krilati Pegazi
Ljubav nas pregazi
Pa dršćemo u šuškoru k'o i svaka ranjena i sitna divljač
Pokrij me lišćem da ne nazebem
Dok jastuk duše ne izvezem
Na kojem ćeš spavati
Da Ti bar umijem pisati pjesme
Čežnjive riječi o ljubavi i miholju s' početka jeseni
Ne umijem tako
Ovo srce je siroče
Polomljeno, Zašiveno, Zakrpljeno
I kunem se stvarno
Zapravo Ti kucaš u meni
Tako usud hoće
I svaka jesenja sonata
Tek ruke su oko tvoga vrata
Molim krilate pegaze
Da mi lišće nebom ne gaze
Dok se polako spušta
U svoj poslednji dan
Dođi. Čekam te. Tu sam Ti Negdje Ja.
