Hodali smo prašnjavim putem
ka maloj trošnoj sicilijanskoj
farmi tik ispod brijega sa kojeg
se pružao pogled na malenu
plantažu naranči.
Plodovi su sijali kao hiljade malih sunaca koja su čekala da budu
ubrana našim rukama suvim i tek pomalo ispucalim.
Da budu dotaknuti vrhovima prstiju crnim od ugljena stare olovke koja je sebe dala da bi podijelila taj veličanstveni trenutak smiraja
jednog dana koji je sam po sebi bio veličanstven ali i nemoćan da opiše trenutak istinske sreće koji se širio našim tijelima
