Moji su snovi obojeni stvarnošću
i ja više ne znam da li stvaram ili maštarim
Protekla ljeta su napisala nove kalendare
u kojima godine imaju
dvadeset i četiri mjeseca
Ti moraš zauvjek ostati mlada.
A čist račun je duga ljubav !
Nemoj reći da sam lažni kavalir
i da te častim zupčanikom vremena
lijepote žene
Ja ostajem na starom brojčaniku
jer me voliš bez reciklaže
u kojoj je tas na vagama muževnosti
ispunjen vodom kao olovom
jer si me uvjerila da sam tek na početku
i da tvoje čelo
dobija nove čibe.
Pisala si mi neke pjesme
na listovima djedovih vinograda
i one nisu umrle na suši
neuzvraćene ljubavi
jer su golubovi pismonoše
imali noćne letove
kojima sam ti slao stihove
pisane tri vijeka ranije
dok je buduće vreme
slutilo našu ljubav.
Nemoj dozvoliti da neko
umjesto tebe
korača površinom naših rijeka
u vjenčanici od teksasa
i plavim patikama
niti da gasiš žeđ pored Une
tuđim poljupcima.
I nemoj nikome reći da
ljubav prelazi rijeke
kojima su porušeni mostovi
Jer samo mi znamo zašto su nas
labudovi držali za ruke
dok smo sanjali put u obećanu zemlju
u kojoj ne vrede papirnati lanci
ni žigosana uvjerenja o pripadnosti.
Rekla si mi da smo mi nova nacija
sa No1 i da svijet od onog dana izgleda drugacije.
Ja tu istinu i danas čitam
u tvojim očima.
