Kako tvrde analitičari i političari sve je u igri. Prema njihovim procjenama moguće je da se desi nekoliko scenarija, koji bi mogli imati uticaja na političku scenu RS i BiH.
1. Tako je moguće da dođe do sankcija protiv političara u RS zbog održavanja referenduma. Pitanje je samo hoće li biti brža međunarodna zajednica ili Tužilaštvo BiH.
2. Sa druge strane postoji šansa da RS u Zakonu o praznicima i dalje ostavi da je 9. januar Dan Republike, ignorišući sve odluke.
3. Treća opcija je da Narodna skupština RS formalno ispoštuje odluku Ustavnog suda BiH, tako što će napraviti izmjene u Zakonu kojima će se uskladiti sporni dio sa Ustavom.
Tako da, možemo očekivati buran period na političkoj sceni, ili bolje rečeno redovno stanje. Jer ako se osvrnemo iza sebe, dramatičnih trenutaka nikad nije manjkalo. U ovoj kratkoj istoriji postratne BiH stalno smo nešto prekrajali, spajali i razdvajali na najvišem nivou.
Donosile su se na mjesečnoj bazi odluke koje su označavane kao presudne po budućnost naroda, entiteta, države.
Sa političke scene su nestajali ljudi bez kojih se mislilo da nam život neće nikad biti isti. OHR, sastanci šestorke, Sejdić-Finci, reforma policije, ukidanje RS, distrikt Brčko, hapšenja ratnih zločinaca... ma mogli bi ovako u nedogled.
Inače, sjeća li se neko popisa? To je bilo prije dva mjeseca.
Naravno da ne.
Koga je više briga! Važno je samo da smo izgubili dio života prateći kako će se riješiti ta drama. Isto nam se dešavalo i prije, a dešava se i sad, sa referendumom.
Ali ko zna zašto je to dobro. Ipak, u nedostatku vremena koje gubimo na razne popise, optužbe, referendume... ni ne stignemo da vidimo kako nam je u kući. A vjerujte, malo ko želi da gleda tu tugu.
I tako, dok se mi zabavljamo sa "važnim glupostima" koje nikako ne utiču na naš život, i dalje imamo preko 520.000 nezaposlenih. Još uvijek u zemlji svaki peti stanovnik živi ispod granice siromaštva. I dalje su nam plate male, penzije mizerne, a osnovne potrebe iznad naših mogućnosti. Prosječna plata je 838 KM, penzija 320 KM, dok je sindikalna potrošačka korpa 1.846 KM. Treba li nešto dodati?
Privreda nam je odavno zakucana na samo dno, mladi bez perspektive traže bolji život negdje drugdje, stari umiru od nebrige i gladi. I oni koji rade nemaju nikakva prava.
Prezaduženi smo. Svaki građanin opterećen je u prosjeku sa 3.000 KM duga, od tek rođenog, do onog pred smrt. Uz to svaki četvrti ne može da vraća svoja zaduženja. Lijekovi su nam najskuplji u regionu, pola miliona građana nema zdravstveno osiguranje, da bi koristilo zdravstvenu uslugu koja je među najgorim u Evropi.
Uz to, i dalje imamo najgoru poslovnu klimu u Evropi, a građani BiH su vlasnici najgoreg pasoša u regionu. Takođe, i gradski prevoz nam je na dnu evropske liste.
U 21. vijeku veliki broj građana nema struje i vode, a nestašica vode prijeti i glavnom gradu BiH.
Ma, jednostavno, u tolikim smo go..ima, da nas nikakav "referendum" ne može izvaditi.
Iako, bilo bi lijepo da izronimo barem malo i progledamo za početak.
Prema riječima izvršne direktorice udruženja građana DON Murise Marić, ovakvo stanje će nas pratiti dok god se sami ne osvijestimo i ne shvatimo šta od nas rade političari.
"Ovo je samo još jedan pokazatelj da političke partije jačaju svoje pozicije na ovaj način. Taman kad nam se učini da je došlo vrijeme za smjene, oni pronađu način da se ponovo vrate u žižu interesovanja svih tih naših primitivnih građana. Koliko god se trudimo da ne budemo takvi, mi smo i dalje vrlo primitivan narod. Ne razmišljamo uopšte šta sa ovakvim stvarima dobijamo, a šta gubimo. Zašto smo ponovo podigli kradit, zašto nema socijalnih primanja... već smo skoncentrisani na izmišljene probleme koje nam serviraju političari", navodi Marićeva.
Ona kaže da naši građani nisu uopšte svjesni situacije u kojoj se nalaze, a posebno da su oni ti koji mogu da utiču na svoju okolinu i svoj život.
"Pred svake izbore mi imamo neku scenu, neki situaciju koja je iskonstruisana na sastancima nacionalnih političkih lidera. Sad je to referendum, sljedeće izbore će biti nešto drugo. I ako ovako nastavimo, ako dopustimo da nam sudbinu kroje i da se našim životima bave ovakvi političari, ovdje nema života. Ljudi zato i odlaze. Ne bježi se samo zbog egzistencije, već i zbog političkih prilika, jer ljudi žele da djecu odgajaju u boljem okruženju i ne misle šta će sutra biti", smatra Marićeva.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović objašnjava da je postratni period i nacionalno šarenilo dalo osnove za pokorni pristup svemu i svačemu, pa i liderima stranaka, koji su i nacionalni lideri.
"Najlakše je ljude emotivno motivisati, dovesti ih u situaciju da se prisjete ružnih slika iz svojih života i podizati tenzije do najvišeg nivoa. Nažalost, naši građani apsolutno ne prepoznaju da je to scenografija koja se ponavlja svake dvije godine", rekao je Pavlović.
On navodi da za bilo kakav ekonomski poduhvat treba puno mudrosti, znanja i vještine, a za nabrijavanje ili dizanje tenzija treba vam samo dovoljno folklora ili dogovora sa drugom stranom.
"Tenzija kod Hrvata je treći entitet, za Bošnjake je to antipod Dodik,a za Srbe ugroženost entiteta. To su sve toliko standardni načini ponašanja koje naši građanani ne prepoznaju. Uz to, kad god dođe do izbora, kad sazrije vrijeme za promjenu, onda se organizuje nešto kao referendum. Onda kad u sve ovo ubacimo mišljenje i djelovanje stranaca u BiH, koji previše daju pažnje političarima, misleći da će sutra izbiti rat, ne shvatajući da je sve ovo orkestrirana scena iz oba entiteta", tvrdi Pavlović i dodaje:
"Samo pogledajte matricu ponašanja, koja je toliko prepoznatljiva da ju je nemoguće ne primijetiti, a sve se radi u cilju animiranja ljudi da se zaboravi na siromaštvo, jad i bijedu. Te njihove poslovne igre završavaju u medijima kao ratničke, i normalno je da u ovakvom okruženju neće niko investirati, raditi i graditi. Ambijent je toliko pokvaren zbog ponašanja političara da ne postoji više ni nada za neko bolje sutra, ako se nastavi ovako. Pored toga, ako i dobijemo u skorijoj budućnosti neke nove i mlade političare, koji su neiskvareni i žele da rade za dobrobit naroda, bojim se da neće uspjeti zbog onog što su naslijedili", zaključio je Pavlović.
Na kraju, nakon što je prošla još jedna orkestrirana farsa, ovaj put zvana referendum, ne preostaje nam ništa drugo nego da se zahvalimo našim političarima što su nam omogućili da još jednom zaboravimo gdje i kako živimo, u nadi da ćemo uskoro imati neku novu političku zavrzlamu za zanimaciju.
