–„Iako volim poziv geološkog tehničara jer je usko povezan s prirodom, a volim prirodu, u našoj državi ta grana nije baš tako razvijena kao u drugim državama. Uglavnom, što se tiče potražnje bilo kakvog posla, iz bilo koje struke, kod nas je taj proces cirkularan, jer da bi dobio posao od tebe se u startu zahtijeva minimalno dvije godine iskustva, da nisi stariji od 28 godina, da ne planiraš trudnoću itd. To su razlozi zbog kojih sam odustala od traženja posla u struci i započela nešto kreativno“ – rekla je Marizela.
Zapravo sve je počelo tako što je na internetu potražila porijeklo lutkice koju je poklonila kćerki, a potom su njenu pažnju privukle waldorf i tilda lutke koje je zatim sašila za sebe (ručno).
-„To se svidjelo mojoj porodici i prijateljima i onda sam vođena njihovim oduševljenjem došla na ideju da napravim jedan kreativni profil na Facebooku plasiram te lutkice. Odmah nakon prezentacije počele su pristizati narudžbe i tako je sve počelo. Kasnije su mame same nudile ideje i naručivale razne stvari.
-„Volim lutke, čarobni svijet mašte, vile, patuljke i taj neki začarani svijet, ali sam početak izrade i ideja došli su od moje kćerke. Naime, kada se rodila, ja sam joj darovala malenu krpenu lutkicu, crvenu. Od prvog dana bila joj je zanimljiva i nije je više ispuštala iz ruku. Danas je mojoj kćerki Mii osam godina, a još uvijek čuva svoju lutkicu. Lutkica se zove Bal, nije baš u sjajnom izdanju, ali Mii je najvrjednija. Gledajući nju i ljubav prema lutki, odlučila sam praviti lutke. U početku je to sve bilo ručno, a onda sam na poklon od svekrve dobila mašinu i bilo je mnogo lakše. Kasnije još jednu od tetke i tako se posao širio. Danas primam mnogo narudžbi, a radim pretežno stvari za djecu“ – objasnila je Marizela kako je došla na ideju pravljenja lutki ali i zašto je nastavila i proširila posao. Objašnjenje je jednostavno, ljudima se svidjelo to što radi. Kako kaže, šivati je voljela još kao mala, uz majku je pomalo učila šiti, a ovaj posao radi već tri godine i zadovoljna je.
Ona pravi: lutke s dodacima i garderobom, lutke s dijelovima od porculana, likove iz crtanih, takozvane tihe knjige (odlična stvar za razvijanje fine motorike i didaktike kod djece, sadržaji su razni i zabavni, a ujedno i korisni), razne organizatore (za auto, za igračke, za crtanje), personalizovane dekice (s imenom i podacima djeteta), trakice za kosu, siperčiće, broševe i brojne druge unikatne predmete koje možete pogledati na Marizelinoj Facebook stranici – Majine Carobne Rukotvorine https://www.facebook.com/profile.php?id=100008525438760
-„Od skoro planiram da otvorim i svoj web site, gdje ću također izlagati svoje radove, ideje i sve ono što sam još zamislila u budućnosti ostvariti. Želim da postanem umjetnik koji će se ostvariti na nekoliko polja umjetnosti jer volim i tehnike dekupaža, slikanjem i crtanjem se povremeno bavim, izradom nakita, također, volim vez i pletenje, tako da ću objediniti sve umjetničke tehnike i vrste radova na jedno mjesto. Na You Tube kanalu planiram objavljivati razne tutorijale za izradu lutki i svega čime se bavim“ – otkrila je svestrana Marizela.
Ona voli svoj posao, radi ga s ljubavlju i pruža svog maksimum te ističe samo lijepe strane onoga što radi jer loše ne postoje. To je rijetko ali prekrasno čuti.
-„Lijepa strana mog posla je svakako to što sam uspjela spojiti ugodno s korisnim. Ja obožavam raditi lutke! Kad neko naruči lutku, ja se tako obradujem, kao dijete. Jedva čekam odabrati materijale, boju kose i sl. Još ljepša strana je ta što radim za djecu. Djecu volim i upoređujem ih s vilama iz mog čarobnog svijeta mašte, jer djeca su nevina i neiskvarena. Loša strana u mom poslu ne postoji, barem se meni nije desilo nikakvo neugodno iskustvo. Doista se nisam susretala s negativnim komentarima. Postoje oni koji smatraju da sve uvijek može bolje i više i ja cijenim takva mišljenja. Uvijek treba težiti ka perfekciji, ali ručni rad je unikatni rad koji se radi samo jednom. Nije to serijska proizvodnja gdje su svi proizvodi isti i gdje se za par minuta uradi par stotina proizvoda. U ručno rađenom proizvodu dobijete nečiji trud od par sati rada, dobijete maštu, dušu i srce umjetnika, jer on voli to što radi, dobijete nečije vrijeme i to treba da poštujete“ – istakla je Marizela kojoj u svemu pomaže suprug i dostavlja sve narudžbe.
Za nekoliko godina….
-„Sebe u budućnosti vidim u svojoj zemlji. Nisam neki patriota, ali volim svoju zemlju i svoje ljude. Vidim se u jednoj malenoj unikatnoj radnji, osmišljenoj po uzoru na dječiju maštu, dječije snove i želje. U radnji su moje lutke na izložbenim policama s cijenama pristupačnim i dostupnim svakom djetetu, a za pultom sam ja sa svojom mašinom. Dječiju maštu pretvaram u stvarnost, na pultu su šarene lizalice i bomboni za svako dijete koje uđe u čudesnu radnju. To su mi otprilike ciljevi u budućnosti i želja“ – rekla je Marizela.
