<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Odlazak generala Trifunovića: Majka me je zaklela da nikoga u crno ne zavijem

IN MEMORIAM

Odluka koju je doneo 22. septembra 1991. godine obeležila mu je ostatak života. Te subote general je predao kasarnu u Varaždinu sa velikom količinom naoružanja, među kojim su bili i tenkovi, kako bi spasao 280 vojnika i oficira, dok su mu žena i deca bili taoci. Trifunović je tvrdio da je podređenima izdao zadatak da onesposobe tehniku i borbena sredstva i da neprijatelju nisu ostavili gotovo ništa

18. januar 2017, 12:00

 General JNA Vladimir Vlado Trifunović preminuo je u nedelju na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu, javio je N1.

Priča Trifunovića, možda je i najveća sramota srpske vojske i pravosudnih organa. Više od deceniju i po ovaj general borio se da skine etiketu izdajnika koja mu je nalepljena nakon što je 1991. godine odbio da rizikuje život 280 vojnika.

Odluka koju je doneo 22. septembra 1991. godine obeležila mu je ostatak života. Te subote general je predao kasarnu u Varaždinu sa velikom količinom naoružanja, među kojim su bili i tenkovi, kako bi spasao 280 vojnika i oficira, dok su mu žena i deca bili taoci. Trifunović je tvrdio da je podređenima izdao zadatak da onesposobe tehniku i borbena sredstva i da neprijatelju nisu ostavili gotovo ništa.

"Majka me zaklela, kada sam završio vojne škole, da nikoga u crno ne zavijem. Rođen sam u porodici kao deseto dete. Učili su nas šta je ljubav i poštenje", objasnio je svoju odluku Trifunović.

Međutim, ona za pravosudne organe nije bila dovoljno dobra, niti je za njih bilo bitno što je sačuvanio 280 života - postao je pokazni slučaj za sve koji se usprotive odlukama režima..

U Beogradu su mu sudili tri puta. Uoči trećeg suđenja Momčilo Perišić, tada načelnik Generalštaba, rekao je: "Više od mesec dana sam nosio bombu u torbi da je bacim na onog izdajnika ako ga sretnem."

Osuđen je 26. decembra 1994. godine na 11 godina zatvora, zbog veleizdaje, a vrhovni sud smanjio je kaznu na sedam godina robije zbog "predaje naoružanja i vojne opreme jedinice".

"Bio sam na izdržavanju kazne skoro dvije godine. U zatvoru sam bio maltretiran i ponižavan. Teško sam oboleo. Istina, nešto i zbog moje dugogodišnje vojničke službe, ali najviše zbog toga što su me oblatili i oklevetali do kosti. Porodicu su mi rasturili. Jedino, eto, to što smo svi živi. Ali jad i čemer se ne može opisati. Živimo u krajnjoj bedi", rekao je nakon presude.

Nije to jedini proces koji se vodio protiv Trifunovića. Pored presude u Beogradu, dobio je jednu i u Zagrebu, a sudilo mu se i u Sloveniji - za ratne zločine .

"Progone me u tri države. A preko mog progona žele da prikriju nedela svog rukovodstva, koja su počinjena u prethodnom ratu", rekao je jednom prilikom.

Županijski sud u Varaždinu ga je 1993. godine osudio u odsustvu na 15 godina robije zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Okružni sud u Murskoj Soboti, Slovenija, zakazao je suđenje za oktobar 2010. Teretili su ga, po komandnoj odgovornosti, za smrt jednog pripadnika slovenačke teritorijalne odbrane.

"Ja sam jedini general kojega je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin," govorio je Trifunović.

Pritisak javnosti nakon što je dvadesetak generala u penziji tražilo aboliciju za generala Trifunovića i pukovnike Sretena Raduškog i Berislava Popova urodio je plodom. Polovinom januara 1996, predsednik SRJ Zoran Lilić abolirao je generala i njegove saborce daljeg izdržavanja kazni, ali je presuda protiv njih ostala na snazi.

Tek na četvrtom suđenju, nakon 16 godina je oslobođen - 17. marta 2010. godine Više javno tužilaštvo saopštio je da je "general Vlado Trifunović i još četvorica oficira JNA postupili su u krajnjoj nuždi prilikom povlačenja iz kasarne u Varaždinu".

General Trifunović biće sahranjen u Bosni i Hercegovini. Uzrok smrti, kao i datum i vreme sahrane biće naknadno saopšteni, javio je N1.