<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Đorđe Balašević: Svirajte mi jesen stiže

Poezija

Toga jutra sam stigao putničkom klasom pa kući sa stanice časom kroz bašte i prečice znane

23. februar 2017, 12:00

Svirajte mi jesen stize

Toga jutra sam stigao putničkom klasom

pa kući sa stanice časom

kroz bašte i prečice znane

a u vojsci sam stekao druga do groba 

i hroničnu upalu zgloba 

suvenir na stražarske dane

Ušao sam na prstima

mati beše već budna 

i brzo se prekrstila

reče, prošlo je ko za čas

baš si stigao dobro 

jer svatovi su tu do nas 

pa će ti svirati, a ti ćes birati

Svadba beše ko svadba

i šta da se priča

parada pijanstva i kiča 

i poznata cura u belom

već po redu poželeh im zdravlja i sreće

iz ruku mi otela cveće 

i sakrila pogled pod velom

Tad me spaziše cigani

kum je tražio pesmu

al' ja sam stig'o, briga njih

širok osmeh i zlatan zub

znam da nije ti lako

al' danas nemoj biti grub 

nego zapovedi šta ćemo svirati

Ref.

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja

jesen rana, nek zazvone tambure u transu

znam da nije pesma ova 

za veselje i svatovac

al' ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja

al' polako da mi ne bi koja reč promakla

sklon'te čaše i bokale

razbio bih svet od šale

da je samo slučajno od stakla, dunjo moja

Retko odlazim kući, a pišem jos ređe 

i slike su bleđe i bleđe

pa lepe potiskuju ružne

al' nekad poručim piće 

i tako to krene

pa stignem u svatove njene

sve prave su ljubavi tužne

Nikom ne pričam o tome

brzo dođe taj talas 

i znam da ću da potonem

spas mi donose cigani, oni imaju srce 

za svakog od nas, briga njih

oni me pitaju šta da sviraju