Premda gotovo nema čovjeka koji ne koristi poštapalice u govoru, one generalno ostavljaju dojam da je govornik nervozan ili ne baš pretjerarno inteligentan. Komunikacijski stručnjaci kažu da se radi o uobičajenim pauzama u govoru koje i služe tome da napravimo stanku ili naglasimo ono što iduće želimo reći, no njihovo pretjerano korištenje ne ostavlja dobar dojam.
Lisa B. Marshall, stručnjakinja za komunikaciju, kaže da smo u stresnom govoru, kao što je razgovor za posao, prezentacija ili javni govor, skloni sporije disati i brže govoriti pa su nam riječi često brže od misli. U nekim slučajevima, poštapalice su signal da ćemo reći nešto važno i da ne želimo da nas pritom sugovornik prekida, ili da želimo nešto naglasiti.
Marshall naglašava da poštapalice koriste svi i da se nije susrela s istraživanjem koje bi pronašlo uzorak prema kojem se poštapalice koriste u određenim demografskim skupinama, no primijetila je da će ih češće koristiti mlađe generacije, posebno žene stare između 20 i 30 godina, piše New York Times. U toj se dobnoj skupini, smatra, takav govor smatra žargonom, pripadanje nekoj skupini i slično, no istovremeno se percipira kao odlika manje inteligentnih.
Ako ih svi koriste, u čemu je problem?
‘Kad se jednom naviknete na korištenje poštapalice, onda to postaje uteg. Nije neuobičajeno koristiti fraze poput ‘hm’, ‘znaš’, ‘kao’ i slično, no kad se pretjerano koriste u govoru, onda odvlače pažnju sugovorniku’, kaže Marshall.
Usporedila je to s psovkama. Povremena je upotreba prihvatljiva, no prečesto psovanje gubi svrhu i ostavlja dojam da je govornik lijen i nemaran u jeziku.
Također je važno primijetiti kad zbog poštapalica govor prestane biti tečan, a to se događa ako su riječi brže od misli i govornik će djelovati kao da mu manjka samopouzdanja ili stručnosti, ili da se nije pripremio.
Kako spriječiti korištenje poštapalica?
Prvi korak u ovom procesu je osvješćivanje, kaže Marshall. Preporuča ljudima da se tokom dva tjedna svaki dan pet minuta snimaju dok s nekim razgovaraju: ‘Vjerujte mi, nakon dva tjedna slušanja, odnosno snimanja i slušanja postat ćete svjesni problema. Morate sami čuti svoje probleme u govoru da biste ih znali ispraviti.’
Također, opuštanje i duboko disanje je metoda koju treba koristiti prije izlaganja. Koncentrirate li se na disanje, jednostavno će biti teže raditi greške u govoru.
Zamijenite poštapalice tišinom, dodaje Marshall. Premda će se možda na početku činiti čudno, bolje je na trenutak zastati, nego odvlačiti pažnju sugovornika višekratnim ‘hm’ ili ‘znaš’.
