Nakon protesta ispred zgrade Vlade, štrajka glađu, blokade željezničkog saobraćaja i ispijenog urina, jedna čašica rakije sa predsjednikom je, zajedno sa okusom urina, isprala i sve probleme željezničara.
Ali da se samo za kratko vratimo na početak.
Željezničari već 16 dana protestuju zbog neisplaćenih naknada, poput regresa, putnih troškova i toplog obroka, što u prosjeku iznosi oko 7.000 KM po radniku. Zatim, oni su tražili smjenu direktora Željeznica RS, te uspostavljanje stanja u kojem bi ovo preduzeće moglo nesmetano da funkcioniše.
Na kraju su se zadovoljili rukovanjem sa Dodikom i jednim pićem u birtiji.
Jer, ako poslušamo ono što je rekao ministar saobraćaja i veza RS Neđo Trninić gostujući na RTRS-u, željezničari su dobili, u prevodu “go kolac”.
“Vi znate da je naš predsjednik pun energije i dijeleći zabrinutost i brigu za zdravlje tih ljudi koji su uzeli na sebe da protestuju na taj način ugrožavajući zdravlje i svoje porodice, on je otišao i svojim autoritetom garantovao da će ovo što mi redovno radimo tako i da ostane. Normalno, sa svojim autoritetom i svojom popularnošću, onakvom kakva je, radnici su prihvatili njegovo pojavljivanje i njegovu garanciju, pa su se odlučili na prestanak protesta, iako je sve to redovna aktivnost."
Jednostavnim riječima rečeno, Dodik je opet namagarčio narod koji je još jednom pokazao da mu slijepo vjeruje, bez obzira šta on i kako radio. Vjeruje mu i kuje ga u nebesa, dok on odozgo piša po njima.
Uglavnom, ovako je to izgledalo juče kada je, kako to prenosi RTRS, Dodik SAM ušao među stotine željezničara. ( Valjda je ovdje trebalo naglasiti hrabrost predsjednika RS koji dolazi pred razularenu hordu)
Dodik: Ja očekujem od ljudi koji su u štrajku glađu da to prekinu. Što se tiče ovih stvari vezanih za razloge, vi svi znate da u Željeznicama imamo problema i da mi moramo ući u restruktuiranje preduzeća. I to ćemo učiniti u narednim mjesecima. Danas, ovog trenutka liježe februarska plata, a od vas očekujem odgovorno ponašanje i ništa drugo. Nisam ja došao da vas maltretiram za jednu platu. Obezbjedićemo da martovska bude na vrijeme i nastojaćemo da ove obaveze idu uz platu. A što se tiče dugova od ranije nastalih kako su nastali, to jedino možemo riješiti u procesu restruktuiranja. Sad očekujem da ljudi koji su u štrajku glađu to prekinu i mislim da je to u sklopu ovih razgovora.
Hoćel’ ostat generalni? (neko iz mase)
Dodik: To ćemo vidjet’. To nismo… Ima... Da, ovo što su uprava i rukovodioci podigli sebi naknade, to će biti vraćeno na prethodno.
Masa aplaudira uz povike “Bravo”.
Potom je Dodik kazao svim okupljenim: "Je li ima neka kafana da odemo popiti piće ovdje. Ja plaćam", te se zajedno sa radnicima uputio u obližnji ugostiteljski objekat i kazao: "Reci neka odnese svim ljudima piće. Neka iznese gajbe sokova, piva i gotovo, ali daj nama prvo ovdje piće. Ja ću krušku ako ima", kazao je Dodik.
I tako je predsjednik RS, ponovivši sve ono što su radnicima danima govorili i obećavali iz Vlade i uprave Željeznica, uspio načiniti ove ljude još bjednijim i poniženijim nego što su bili dok su pili sopstvenu mokraću.
Čovjek koji je sa svojim jatacima prvobitno i doveo željezničare na ivicu bijede, koji ih je natjerao da piju vlastitu mokraću, sad im podvaljuje muda pod bubrege. I to uspješno, za šta je još nagrađen i aplauzom.
A da li se iko od željezničara juče zapitao šta će biti za mjesec dana kad ostanu bez te februarske plate.
Da li su se zapitali do kada će uopšte imati bilo kakve plate u preduzeću koje je odavno propalo i živi na račun svih građana RS? Kako će uopšte Željeznice i dalje funkcionisati sa preko 3.000 zaposlenih? Da li se iko od njih zapitao, pa ko je doveo Željeznice i sve njih u ovu situaciju? I zašto još uvijek niko ništa ne radi da se spasi što se spasiti može, već se umjesto toga “požar” u Željeznicama gasi pivom i rakijom.
Možda zasjenjeni predsjednikovom pojavom, omađijani njegovim šarmom i omamljeni od alkohola, nakon višednevnog štrajka glađu, nisu juče postavili sebi ta pitanja, ali će ih sigurno postavljati u narednim danima kad prvo Dodikovo obećanje padne u vodu i kad se nađu pred disciplinskom komisijom.
Ipak, tad će već biti kasno za bilo šta. Štrajk je razbijen! Dodik je dobio još jednu bitku, demonstrirajući da je Republika Srpska on sam. A izmanipulisani radnici? Pa, oni će ubrzo biti zaboravljeni i ostavljeni da se valjaju u svom čemeru i jadu koji ostane nakon što predsjednikova kruška ispari.
