"Zbog ovakvog ponašanja srpskih predstavnika u Sarajevu, putevi, auto-putevi, zdravstvo, poljoprivrednici neće dobiti ono što je planirano", rekao je juče Dodik.
"Upadamo u ozbiljan problem, jer gubimo rokove, što znači da ukoliko sada želimo nešto, moramo da provedemo najmanje dvije godine za novo dogovaranje. Za dvije godine izgubiti taj novac, to zaista predstavlja pitanje odgovornosti", poručio je predsjednik RS.
Na ovaj način Dodik je priznao da je neusvajanjem Zakona o akcizama BiH Republika Srpska došla na ivicu propasti, te da će to u narednom periodu najbolje osjetiti građani ovog entiteta, kojima se, ako je suditi na osnovu njegovih riječi, crno piše.
Zanimljivo je, da će i ovog puta, lošu finansijsku politiku vladajuće vrhuške, koja je dovela RS na ivicu propasti, platiti upravo oni građani koji su najmanje krivi za to. Tako je Dodik među prvima koje će udariti talas krize naveo poljoprivrednike i zdravstvene radnike, dok se o smanjenju plata i ispaštanju onih koji su nas uvukli u ovakvu situaciju ne govori.
Inače, juče je u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH okončana rasprava o povećanju akciza na naftu, naftne derivate i lož-ulje za 15 feninga po litru. Kako je odlučeno, izmjene i dopune Zakona o akcizama BiH, kojima je previđeno povećenje, neće ići u hitnu proceduru jer nije bilo potrebno većine u Parlamentu.
Podsjećamo, za ovaj zakon su bili poslanici SNSD-a, SDA i HDZ-a, dok su protiv bili poslanici Saveza za promjene i ostatka opozicionih partija na nivou BiH.
Danas se oglasila i ova međunarodna institucija kako će neusvajanje izmjena i dopuna Zakona o akcizama BiH kao i Zakona o osiguravanju depozita imati implikacije na mobilizovanje vanjskog finansiranja za prijeko potrebne infrastrukturne projekte i na napore koje vlasti ulažu u modernizaciju regulative bankarskog sektora.
Šef misije Međunarodnog monetarnog fonda za BiH Nadeem Ilahi je danas u Washingtonu izjavio da je MMF primio na znanje da Parlamentarna skupština BiH nije usvojila spomenuti zakon kao i onaj o osiguranju depozita iako oni predstavljaju ključne parametre programa vlasti koji MMF podržava u obliku Proširenog aranžmana (Extended Fund Facility-EFF).
„Mi očekujemo značajna kašnjenja u zaključivanju prvog pregleda programa“- naveo je Ilahi, prenose agencije.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi da cijela ova frka koja se podigla u vezi sa novim akcizama na gorivo znači preraspodjeljivanje tereta izgradnje autoputeva i vraćanje dijela kredita putem konzumacije goriva od strane građana BiH, kako onih koji se voze po autoputevima, tako i onih koji se ne voze.
"Drugi par cipela jeste to što nije jasno kako će taj novac biti usmjeren i na šta će se koristiti. Kako smo vidjeli, vlasti su vrlo vješte da raspodjele sav novac koji dolazi na krpanje budžetskih rupa. Sa druge strane imamo realnu situaciju da se vlast ne bavi stvaranjem proizvodnih investicija, ne infrastrukturnih. To vam je kao kad seljak asfaltira i uredi svoje dvorište, a traktor mu je pokvaren i za to nema para. Sa druge strane kada posmatramo troškove iz budžeta, tu vidimo da ništa ne smije da manjka. Od helikoptera, investicija, autoputeva, kao da smo zemlja koja je u suficitu, a ne u debelom deficitu po kreditima. Tako da, kada posmatramo cijelu situaciju nezgoda će biti ako se raskine aražman sa MMF-om, a do toga će najvjerovatnije doći", poručuje Pavlović.
"Međunarodna zajednica (OHR, PIK, EU Komisija, SB i MMF) oni su svi zamislili da se reformskom agendom u BiH fokus preusmjeri sa dramskih i dramaturških, scenskih prikaza ka stvarnom životu. To naši izabrani dužnosnici ili budžetlije nisu doživjeli kao put kojim moraju ići, već kao nuždu da bi dobili pare od MMF-a. I sad smo u problemu! Jer, oni su samo nastavili svoju priču kojom su stvarali nove krize, a sad kad im trebaju pare od MMF-a požurili su da usvoje sve zakone što prije samo da dođu do novca. A upšte to nije ni smisao ni cilj cijele operacije. Mislim da se strpljenje međunarodne zajednice prema našim dužnosnicima bliži karaju. Ovdje se niko ne bavi pitanjem izlazne strategije u slučaju da ne bude novca MMF-a, jer to traži znanje, struku, pamet i vještinu čega tamo nema, već se samo pribjegava kratkoročnom ili dugoročnom zaduživanju", tvrdi Pavlović.
Prema njegovim riječima, to je sve začarani krug u koji smo upali, a ono što se može očekivati, ako dođe do raskida ugovora sa MMF-om, jeste nemogućnost servisiranja mnogobrojnih obaveza, što će stvoriti ekonomsku tenziju, a sve to, kako kaže, lako može da vodi scenariju iz februara 2014. godine.
Član tima za finansije SDS-a i ekonomista Slaviša Raković navodi da će izostanak novca od MMF-a u potpunosti razobličiti politiku vlasti u RS, kojom se sve do sad pokušavalo prikazati da je budžet stabilan.
"Ono što je Vlada MMF-u prijavila kao stvarni deficit je lažna informacija i sigurno je da je stvarni deficit preko 400 miliona maraka. Kad to pogledamo, jasno nam je da ta priča o neisplaćivanju dugovanja u zdravstvu, dugovanja prema poljoprivrednicima i slično, nema nikakve veze sa parama MMF-a. Pored toga, MMF bi trebao da finansira entitete, gdje RS ide između 50 i 75 miliona maraka kvartalno, što je nedovoljno da sanira ovako lošu situaciju. Ipak, izostankom i tih para stvara se jedan teški poremećaj u novčanom toku i sad će sve ove laži koje su širene o stabilnosti budžeta isplivati i doći na naplatu. Interesantno je da se ne priča da su ugrožene isplate plata već je zaprijećeno perifernim kategorijama. Sve je to lažna politika improvizacije. I mogu reći, kada sagledamo cijelokupnu situaciju, u ovom trenutku svejedno hoće li biti novog aražmana sa MMF-om, kad se kod nas pare bacaju. Jednostavno se ovi ljudi koji su na vlasti ponašaju tako da bi im trebalo oduzeti pravo na upravljanje parama", rekao je Raković.
Armin Avdić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu je mišljenja da će propasti aranžman sa MMF-om, jer očito ne postoji parlametarna većina koja je u stanju realizirati donošenje ovog zakona i provođenje mjera reformske agende.
Ono što slijedi je, kaže, da će se vlade entiteta jače okrenuti ka kreditiranju od strane domaćih banaka, što će tek u manjoj mjeri pokriti potrebe vlada da vrše putnu izgradnju. No sa druge strane to je, kaže Avdić, dobra stvar, jer će natjerati vladajuće stranke da ako žele realizirati infrastrukturne radove moraju u budžetima značajno povećati fondove za kapitalna ulaganja, a smanjiti trošenje novca na beskorisnu administraciju i prateći kriminal.
„Bez značajnijih kapitalnih ulaganja i daljeg stvaranja privida razvoja bh društva i pojedinih entiteta, vladajuće stranke će imati ozbiljan izazov da se zadrže na vlasti nakon izbora 2018. godine kada će najviše doći do izražaja njihova nesposobnost da rade na rješavanju realnih problema bh društva, a to je prije svega putna i druga infrastruktura koja je vrlo loša. Također, neće doći do povećanja PDV-a jer sa svakim poskupljenjem cijene goriva dolazi i do rasta cijena drugih proizvoda a samim time i PDV-a. Vladajuće stranke trebaju prestati stanovništvu da zamazuju oči da su u stanju na pravi način upravljati državom i entitetima, jer to realno nisu u mogućnosti. Zaduživanje im je bila jača strana, no evo više ni to nisu u mogućnosti“, rekao je za Buku profesor Avdić.
Ono što očekuje u budućnosti je primijetno smanjenje obima infrastrukturnih ulaganja, dovođenje u problem građevinskih preduzeća, pojačavanje bunta građana, te pokušaje vladajućih stranaka oba bh entiteta da počnu voditi malo ozbiljniju i odgovorniju politiku kako bi onemogućile opozicione stranke da iskoriste politički pogodan momenat za njih na izborima 2018 godine.
Kako je nedavno u intervijuu za Buku rekao Vladimir Gligorov, poznati evropski ekonomski stručnjak i profesor na Institutu za međunarodne ekonomske studije u Beču, a u vezi sa neizvjesnošću realizovanja ugovora sa MMF-om, i ranije su ovi programi bili neizvesni, jer MMF nije bio zadovoljan kako BiH ispunjava preuzete obaveze, ali su na kraju obje strane nalazile način da se dogovore.
„Problem je uglavnom u tome što se u pregovorima postigne saglasnost oko toga što obje ili sve strane smatraju potrebnim, a potom se pojave problemi kod sprovođenja. Ovi sporazumi su potrebniji kao sredstvo da BiH koliko-toliko održi neki vid funkcionalnosti, a manje je neophodnosti da se obezbjedi dostupnost tom novcu. Mada, održanje stabilnosti kursa i monetarnog režima jesu svakako zavisni od neprekinutog funkcionalnog odnosa sa Međunarodnim monetarnim fondom. To znaju obje strane, pa se obično usaglase“, rekao je Gligorov.
Na pitanje da li ovi krediti na neki način guraju BiH u dužničko ropstvo, jer postavlja se pitanje kako ih vratiti, obzirom da se ne koriste za oživljavanje privrede, već “krpljenje budžetskih rupa”, isplatu plata, penzija, Gligorov je rekao: „To je, opet, najveći kamen spoticanja. MMF nije voljan da finansira budžet, već bi njegovi krediti trebalo da održavaju spoljašnju likvidnost zemlje. No, kako to podrazumeva određenu fiskalnu disciplinu, a ona opet podrazumeva fiskalne reforme i potom strukturne reforme, kako bi se podstakla privredna aktivnost, nastaju razlike i onda ti rizici da do dogovora neće ni doći. No, valja imati u vidu da su strani krediti potrebni zato što je deficit na tekućem računu veliki. To je novac, koji održava spoljašnju likvidnost. Ako bi MMF obustavio kreditiranje, bili bi potrebni drugi krediti ili bi morao da se koriguje kurs, ako ne nominalno, jer to bi bilo veoma rizično, onda realno preko smanjenja plata, zaposlenosti i javne potrošnje. MMF bi da se to izbjegne mjerama koje bi bile poboljšale spoljašnju ravnotežu, dakle smanjile bi deficit na tekućem računu, a opet ne bi zahtjevale mjere koje bi mogle da destabilizuju zemlju. Stvari se zapravo i kreću u potrebnom pravcu, ali nedovoljno brzo i nedovoljno uverljivo. Ali to nije novo stanje stvari“.
Sličan scenario se desilo i sredinom oktobra kada je mnoge obradovala vijest da Parlamentarna skupština BiH nije podržala prijedlog da se gorivo optereti sa dodatnih 15 feninga po litri, ali samo nekoliko dana poslije je odlučeno da će se akcize na naftu i naftne derivate ponovo naći pred ministrima u Vijeću ministara BiH, a nakon toga i u parlamentarnoj proceduri.
