Jedan od najvećih problema sa kojim se suočavaju ranjive kategorije, poput budućih majki, trudnica, osoba sa invaliditetom, nacionalnih manjina i drugih je zapošljavanje. Rijetke su firme koje se odluče da ih zaposle iako u nekim slučjevima imaju pravo na benefite i subvencije.
Zašto?
Da li poslodavcima u našoj zemlji nedostaje empatije i osjećaja društvene odgovornosti, ili su pak oni pogrešna adresa za prigovor ? Da li problem leži u državi, zakonskoj regulativi, benefitima i subvencijama koje se donesene isključivo kako bi se poslodavci prisilili na zapošljavanje ranjivih kategorija i tako skinuli državi teret s leđa? I šta to treba učiniti i promijeniti kako bi poslodavci svojevoljno odlučili da zaposle ranjive kategorije.
Ovo su neka od pitanja na koja smo pokušali dobiti odgovor od poslodavaca. Iako ih je većina rekla da je tema veoma interesantna i aktuelna u našem okruženju, odbili su dati konkretne odgovore.
Jedan od rijetkih koji je pristao govoriti o tome šta je glavni problem na relaciji ranjivih kategorija i poslodavaca je vlasnik kompanije Škrebić iz Teslića i predsednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, Dragutin Škrebić. Prema njegovim riječima ključno je to da zaštita ranjivih kategorija treba da bude briga države, a ne poslodavaca, kao što je kod nas slučaj. Dodaje i da je plaćanje porodiljskog odsustva, nažalost, teret za mnoge poslodavce, posebno za one koji zapošljavaju isključivo žensku radnu snagu, te da postoje i mnoge nelogičnosti kada su u pitanju obaveze poslodavaca prema porodiljama.
“Privreda nije socijalna ustanova i te stvari moramo zaboraviti. Problem nataliteta je državni problem i mi smo uvijek spremni sudjelovati u tome i pomagati, ali zna se do koje mjere -do mjere do koje to dozvoljava ekonomija. Jer u momentu kada se gubi profit i konkurentnost u poslovanju onda se zaboravlja sve. Napomenimo i da nigdje u svijetu, nego kod nas trudničko bolovanje pada na teret preduzeća. Treba naći adekvatno rješenje, trebamo pomoći ženama da se odlučuju na proširivanje porodice, ali to nećemo moći uraditi na ovakav način, jer to nije realno”, kaže Škrebić.
Dodaje da kada je riječ o zapošljavanju osoba sa invaliditetom da je svaki poslodavac koji na 16 zaposlenih nema zaposlenu jednu osobu sa invaliditetom dužan platiti određeni doprinos.
“Ako imamo mogućnost i možemo zaposliti osobe sa invaliditetom, na određeno radno mjesto zašto ga ne bi zaposlili. U našoj firmi radi više osoba sa invaliditetom, dobro obavljaju svoje poslove i u tome ne vidim ništa sporno. Vjerujem da je slična situacija i u drugim firmama. Naravno treba razumjeti i činjenicu da osobe sa invaliditetom ne mogu raditi u svim firmama, odnosno na svim pozicijama”, kaže Škrebić.
Saša Trivić direktor preduzeća Krajina klas d.o.o. Banja Luka, takođe zapošljava pretežno žensku radnu snagu, a u ovoj firmi su zaposlene i osobe sa invaliditetom.
“Ukoliko radnica ostane u drugom stanju, čuvanje trudnoće i prvi mjesec trudničkog bolovanja padaju na teret poslodavca, dok naredne mjesece takođe plaća poslodavac, s tim da država refundira iznos poreza i doprinosa. I ukoliko uzmete imate jednu radnju sa tri do četiri radnika, uvidjećete koliko je to veliko opterećenje za njega, tako da se oni snalaze na razne načine. Naravno to ne odobravam, ali treba shvatiti da se to dešava iz razloga što je ova oblast po pitanju zakona dosta nesređena”, kaže za Buku Trivić. Napominje ipak da bi se situacija, barem kada je riječ o trudnicam, uskoro mogla znatno promijeniti. Naime poslodavci su dobili obećanja iz Vlade RS će u toku ove godine kroz izmjene određenih zakona riješiti i ovu problematiku odnosno trudničko bolovanje skinuti sa terete preduzeća.
“Za sve zaposlene, bito je jedno da adekvatno rade svoj posao i u Klasu se samo to i gleda. Mi znamo da ima loših poslodavaca i njima se treba baviti država, a ne da se stvara mišljenje kako su poslodavci nešto najgore što se ovom društvu desilo. Mi smo iz socijalizma prepisali, bar naša administracija je prepisala, da su svi privatnici lopovi i da treba spriječiti da njihov broj raste. I sama poruka društva prema privrednicima je vrlo negativna tako da je kod nas pomalo i sramota biti privrednik, jer smo svi na neki način žigosani kao neki izrabljivači i sve ono najnegativnije. Međutim jedino privrednici u stvaranju novih vrijednosti mogu obezbjediti dalji boljitak društva”, poručio je Trivić.
Da ipak još uvijek, mnogi poslodavci ipak nisu spremni izaći u susret ranjivim kategorijama moda najbolje ilustruje kampanja „ZAPOSLENJEM PREKIDAMO ZAČARANI KRUG NASILJA“ koju je povodom dvadeset godina svog postojanja i deset godina rada Sigurne kuće, u okviru osmomartovskog praznika, pokrenula Fondacija Udružene žene Banja Luka.
Od svih poslodavaca kojima je pismo upućeno, samo je kompanija Žitopeka potvrdno odgovorila i zaposlila četiri žene iz Sigurne kuće.
„Od trenutka primanja molbe od strane Fondacije „Udružene žene“, niti jednog trenutka se nismo premišljali da li reagovati ili ne. Kontaktirali smo koordinatore u sigurnoj kući i drugi dan organizovali intervjuisanje kandidatkinja“, rekla je tom prilikom za Buku Slađana Nikić, direktorica Žitopeke. Naglasila je i da za ovakav korak ne treba motiv ili razlog da reagujete, jer znate da činite humanu i ljudsku stvar.
„Zašto nijedan drugi poslodavac nije reagovao, mi se isto pitamo. Nezahvalno je komentarisati. Mi smo srećni što će četiri žene koliko ih je i bilo na intrevjuisanju biti dio našeg kolektiva, srećni smo što ćemo im pružiti svu podršku, da se što prije upoznaju sa radnim obavezama, kolektivom i vrate bar jednim dijelom osmijeh na lice sebi i svojoj djeci“,rekla je direktorica Žitopeke, Slađana Nikić.
Podsjetimo je i da je počekom aprila mjeseca u Banjaluci održani Koordinacionom sastanku povodom Javne kampanje protiv diskriminacije u oblasti rada i zapošljavanja. Tom prilikom je konstatovano da je da u pitanju veoma kompleksna tema, te da su problemi mnogobrojni i da se tiču cijelog društva.
Ovo su samo neki od iznesenih problema:
- slaba informisanost ciljnih populacija, ali i šire javnosti, o pravima u oblasti rada i zapošljavanja i mehanizmima zaštite tih prava
- nepostojanje baze podataka ili informativnog servisa gdje bi se građani mogli informisati o svojim pravima i gdje ih mogu usmjeriti na nadležne institucije
- neinformisanost ciljne populacije, ali i poslodavaca, o mogućnostima koje su im date u okviru zakonskih i podzakonskih akata, ili o programima zapošljavanja i subvencioniranja koji se nude
- pozitivni izuzeci su najčešće rezultat entuzijazma pojedinaca, a ne sistemskih rješenja
- predrasude prema ciljnoj populaciji
- neusklađenost javne politike sa praksama, npr. na slučaju politike nataliteta i odnosa prema majkama
- ugroženost poslovanja kompanija koje zapošljavaju ciljnu populaciju zbog visokih doprinosa
- nelojalna konkurencija od strane kompanija koje ne poštuju zakone
- neopravdan animozitet prema svim poslodavcima zbog pojedinih loših poslodavaca, od kojih se Unija poslodavaca nastoji distancirati
- opstanak udruženja u manjim sredinama otežan zbog izostanka podrške lokalne samouprave
- neravnopravan položaj osoba sa invaliditetom u zavisnosti od uzroka invaliditeta i shodno tome dodijeljenih primanja
- nemogućnost nalaženja zaposlenja ciljne populacije u skladu sa svojim mogućnostima
- teško je dokazati diskriminaciju
- žrtve ne prijavljuju diskriminaciju zbog straha ili zbog nepoznavanja svojih prava i mehanizama koji ih štite
- radnici nisu adekvatno zaštićeni zakonom o radu
- fizičke prepreke za osobe sa invaliditetom
