Festival Demofest jedno je od rijetkih kulturnih dešavanja u gradu na Vrbasu koje opstaje zahvaljujući nevjerovatnom optimizmu i predanosti tima koji stoji iza njega. Podrške nadležnih u oblasti promocije i razvoja kulture u više navrata je nedostajalo. Gotovo svi zaljubljenici u ovaj događaj još uvijek pamte da je u jednom trenutku postojala ozbiljna prijetnja da festival, kao mnogi prije njega, prosto nestane. Ipak, gore pomenuta volja, trud, rad i zalaganje, uobličeni u građansku akciju, stali su u prve redove odbrane dobrog zvuka i spasili Demofest od gašenja.
Iza kulisa, dešavala se još jedna priča vrijedna pomena.
Nenad Bosnić, jedan od aktivista koji su se borili da održe Demofest živim, zahvaljujući predanosti i ljubavi koju je pokazao prema ovom festivalu, otvorio je sebi vrata posla kojim se danas bavi. Uplovio je u marketinške vode u agenciji Aquarius iz Banjaluke, koja stoji iza ovog festivala, ali i većine kulturnih događaja u ovom gradu. Ove godine, jubilej slave i Demofest i Nenad.
"Uvijek sam bio zaljubljenik u Demofest, od početaka tog festivala. Od starta mi je sve djelovalo kao događaj koji potpuno prevazilazi grad u kojem se održava. Nakon što je ugašen 2011. godine, pokrenuta je inicijativa da festival ipak preživi i odmah sam joj se pridružio. Taj pokret je, kao malo koji kod nas, prosto „planuo“ i vrlo brzo ostvario svoj cilj, a kako sam ja tada piskarao za neke omladinske medije, ponuđeno mi je da se priključim festivalskom press timu. Svima nama koji smo sa građanske strane izgurali tu priču do kraja ponuđeno je da postanemo dio festivala za koji smo se borili, što je bio zaista divan potez direktorice festivala. Iako nisam vjerovao da je to moguće, tad sam se još više zaljubio u Demofest i ostao njegov mali dio i u narednim godinama. Nekoliko godina kasnije, otvorio se prostor i u samoj agenciji Aquarius, naravno da tu priliku nisam propustio i tako je počelo jedno novo poglavlje", počinje priču Nenad.
Ovakvom slijedu događaja zasigurno je doprinio i Nenadov stav, kako prema poslu koji radi, tako i prema samom sebi. Kada je posao u pitanju, Nenad o sebi ne razmišlja kao o osobi sa invaliditetom, niti to očekuje od poslodavca.
"Sve dok poslodavci u kandidatima koji imaju invaliditet vide prvenstveno osobe sa invaliditetom, a i ti kandidati sebe posmatraju prvenstveno kao osobe sa invaliditetom, nema od toga ništa. Iskreno sumnjam da tu zakoni mogu odigrati veliku ulogu, posebno kod nas. Problem je, prije svega, u samoj percepciji. Ne možeš ići kroz život ponavljajući da ti je teško i tražeći priliku samo zato što ti je teško, pa se čuditi što ne ide. Svakome je iz nekog razloga teško. Budi ti u nečemu bolji od drugih, prijatelju, pa će prije ili kasnije neko to prepoznati. To je prvi korak u pravcu da se onda i poslodavcima otvori nova perspektiva, u kojoj će ispred sebe vidjeti kandidate, a ne njihove dijagnoze. Ionako svi mi imamo neku dijagnozu, samo je pitanje da l' nam je još ustanovljena", slikovito objašnjava naš sagovornik.
Sličnog mišljenja je i generalna direktorica Aquarius-a i Demofesta, Brankica Janković, koja kaže da su Nenadov profesionalizam i kreativnost u radu bili garancija da Aquarius dobija kvalitetnog saradnika, a sve ostalo nije bilo važno prilikom izbora. „Nenad je postao punopravni član Aquariusove porodice, koja je jako ponosna na njega, i po profesionalnim dostignućima, ali i na njega kao čovjeka koji je divan prijatelj. Krase ga odgovornost, kreativnost, posvećenost - isto što i svakog drugog dobrog radnika. Nismo nikad o Nenadu razmišljali na način da je on osoba sa invaliditetom. Ima stvari u kojima je on bolji od drugih, pa im pomaže u tome, ima stvari u kojima su drugi bolji, pa mu pomažu u tome", objašnjava ona.
Baš kao da nikad u životu nije naišao na prepreku zbog invaliditeta - osim onih arhitektonskih zbog kojih točkovi kolica koje koristi ostaju u mjestu - kada govori o izazovima sa kojima se susreće, on prije svega razmišlja o poslu i potrebi za stalnim napredovanjem i usavršavanjem.
"Mislim da malo stvari s kojima sam se susreo nisu bile izazovi. Advertising je takav da se čovjek i nakon 20 godina rada svakodnevno susreće sa potpuno novim stvarima, a ja sam još znatno kraće u svemu tome. Ali, to je ono što najviše vrijedi – da nemaš više od dva dana stagniranja u kontinuitetu, već stalno moraš da ideš naprijed, istražuješ nešto, smišljaš nešto, isprobavaš nešto novo. To je najvrijedniji dio ovog posla, jer otvara ogroman prostor za razvoj, i u profesionalnom i u ličnom smislu", kaže Bosnić.
I kada razgovaramo o onome šta ga čini srećnim, Nenad opet sabira utiske sa posla.
"Nekada dan završava satisfakcijom zbog toga što svi pričaju o nekoj velikoj kampanji ili događaju na kojem smo mjesecima radili, nekad je to prosto sreća zbog niza anegdota koje su se izdešavale u radu sa stvarno sjajnim kolegama, koje su sve sem mirnih, povučenih i dosadnih ljudi. Kako je svaki dan drugačiji, tako se i razlozi zadovoljstva mijenjaju, što je i jedino dugoročno održivo. Ne možeš uvijek biti zadovoljan istim stvarima", zaključuje Nenad.
Nenadova posvećenost poslu i njegovi ljudski kvaliteti bili su i ostali jedini kriterij po kojem se vrednuje njegov doprinos firmi u kojoj radi. Iako postoji zakonska regulativa u oblasti zapošljavanja osoba sa invaliditetom, poslodavac u ovom slučaju nije koristio nikakve stimulanse koje zakon predviđa. Čini se da i nije potrebno suviše objašnjavati – kada ste zadovoljni radnikom i njegovim učinkom, sve drugo postaje manje bitno. Pa ipak, Aquarius je jedan od rijetkih poslodavaca koji je vidio dalje od invalidskih kolica i pružio šansu jednom mladiću da pokaže šta sve zna i umije. I zauzvrat dobio mnogo više.
Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom Diskriminacija.ba
