Milutin Mrkaljević se prije više od tri godine vratio na svoje imanje u selo Kalajiši u mjesnoj zajednici Vozuća kod Zavidovića. Tek je prošlog mjeseca dobio struju, a za obnovu razrušene kuće, za koju već 15 godina traži donaciju, moraće sačekati 2020. godinu
Obratio nam se sa molbom da objavimo njegovu priču kako bi se pitanje povratnika na teritoriji cijele BiH pokrenulo sa mrtve tačke.
“Ja ne želim živiti u Banjaluci i Republici Srpskoj. Možda je Banjaluka prelijepa, ali ja više volim moje selo i samo hoću da živim na svom. Ali ne daju naši političari, naše institucije. Već 15 godina tražim donaciju za obnovu kuće i upravo sam od predstavnika povratnika srpske nacionalnosti u zavidovićkoj mjesnoj zajednici Vozuća, Darka Mrkaljevića, saznao da će mi ista biti odobrena tek 2020 godine. I to je čak pod znakom pitanja, jer Vlade Ferderacije BiH odobrava samo tri donacije godišnje, a ja ne mogu toliko da čekam. Inače sam u proteklih 15 godina donaciju za obnovu kuće tražio na svim nivoima, od opštine Zavidovići, Zeničko-Dobojskog kantona, od nadležnih entitetskih i državnih ministarstava, ali bezuspješno.
Za tri godine ostario sam 20 godina i sve to od muke i patnje. Zato sam odlučio- idem u Sarajevo i to ne našim političarima, idem pred OHR kod Valentina Incka. Sjediću pred kancelarijom sve dok me ne primi. Ako mi ni on ne pomogne otići ću, pa ću sjediti ispred kancelarije Džonatana Mura, šefa Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Neka saznaju kako ljudi u BiH žive i šta nam rade naši predstavnici vlasti”, priča Milutin. Pita se i u čemu je smisao traženja donacija tolike godine i pozivanje na održivi povratak, kada se ni pitanje obnove kuće ne može riješiti.
Takođe ističe i da njegov apel nema nikakve veze sa njegovom nacionalnošću ili ugroženosti Srba povratnika, te da se i same njegove komšije Bošnjaci čude i ne mogu vjerovati da mu se nakon toliko godina nije obnovila kuća.
“ Mi obični ljudi se savršeno razumijeno, ja ovdje nemam nikakvih problema, komšije Bošnjaci mi daju podršku, ali šta je sa ovim našim političarima, šta to oni rade kakvu to oni Bosnu prave. Meni je svejedno da li će se ovo zvati država ili entitet, hoće li kraj mene živjeti Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, ja samo hoću da živim na svome, u svojoj kući, u svojoj Vozući”, zaključuje Mrkaljević.
