<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zašto “narod koji najbolje živi” to ne zna cijeniti?!

ANALIZA

Statistika i brojevi ne znače ništa ukoliko nemaju dobru interpretaciju, poziv na mobilnost i akciju. Bez lidera te akcije i interpretacije ne mogu pokrenuti ni bunt ni lančanu reakciju, i ako opozicija u RS što prije ne bude pokazala ko joj je lider mogla bi nastaviti svoj ešalon grešaka: nekreativnost, neenergičnost, bezvoljnost, neodlučnost

18. maj 2017, 12:00

Kakve koristi od najnovijeg opozicionog prijedloga za izglasavanje nepovjerenja Vladi RS-a, kad ih niko ne doživljava ozbiljno – pita se Željka Cvijanović, premijerka Vlade. Džaba je, dakle, Savez za promjene – kako smatra premijerka – na 199 stranica objasnio zbog čega Vlada treba da podnese ostavku. Zalud su prijedlog poslali Narodnoj skupštini, i zalud čekaju da dođe na javnu raspravu –mišljenje je premijerke. Misli to i svako ko još uvijek nije siguran ima li zaleđinu, pa sve nade polaže u neozbiljnost opozicije. Nije entitetska premijerka svojim zalaganjem džaba poboljšala životni standard građana, pojeftinila struju za 113 odsto, prolongirala onomad isplatu penzija bez da je odloži, da bi sada podnosila ostavku!? Nije ona produžila životni vijek građana Republike Srpske, da bi sad neko njoj skraćivao politički vijek za godinu dana.

Sifiz pred Vladom

Da se premijerka ne brine za svoju poziciju i svoj mandatarski uspjeh – brinuli su se svi, u skladu sa potrebama i mogućnostima. Najviše je, naravno, pomogao predsjednik RS-a Milorad Dodik. Visoku nezaposlenost Dodik je dvaput objasnio. Prvo u januaru 2017. godine, kada je gostujući u “Jedan na jedan” kod Marina Marinkovića, saopštio kako “najbolje živimo a to ne cijenimo”. Ljudi na Zapadu – tvrdio je tada Dodik – rade po dva posla da bi platili režije. Potom je 14. maja zaključio da vlada nezaposlenost zbog toga što niko neće da vozi kamione, jer svi hoće da budu direktori!? U zanosu, spočitao je medijima da šire apatiju jer su – nezadovoljni i imaju male plate. Dodik je čak sproveo jedan referendum, a najavio još barem pet ili šest – ali zalud. Dodikova priča nije zaustavila nezadovoljstvo radom Vlade.

Ali, nije odustajao. On koji je “radio teške poljoprivredne poslove da bi se školovao” danas zamjera ljudima koji su se – kaže Dodik “možete me kritikovati koliko god hoćete” – školovali da ne bi radili teške poljoprivredne poslove i što neće da voze kamion, nego hoće da budu direktori. Širenje apatije zamjera novinarima koji ni u najluđim snovima ne mogu zamisliti da mogu zaraditi onoliko koliko on godišnje uštedi, a njegova lična ušteđevina 2016. iznosi – 49.000 KM.

On koji je “radio teške poljoprivredne poslove da bi se školovao” danas zamjera ljudima koji su se – kaže Dodik “možete me kritikovati koliko god hoćete” – školovali da ne bi radili teške poljoprivredne poslove i što neće da voze kamion, nego hoće da budu direktori. Širenje apatije zamjera novinarima koji ni u najluđim snovima ne mogu zamisliti da mogu zaraditi onoliko koliko on godišnje uštedi, a njegova lična ušteđevina 2016. iznosi – 49.000 KM



I ostali su se angažovali u odbrani rada Vlade. Tako je ministar unutrašnjih poslova, Dragan Lukač, bio zadužen da Prvog maja Savezu sindikata ne pruži policijske usluge za obezbjeđenje protesta. Potom da ne dozvoli radnicima “Mittala” da nakon protesta 11. maja, u srijedu, 17. maja, zaposjednu prijedorsku petlju. Ministar saobraćaja i veza imao je nekoliko zadataka: da riješi probleme u Autoputevima i Željeznicama RS, ili da se ne pojavljuje javno ako nema šta smisleno da kaže. Njegovi zadaci rezultirali su smanjenjem dobiti Autoputeva RS za 2016. godinu sa predviđenih 16,5 miliona na svega – dva miliona!?

Željeznice Republike Srpske u lepezi svojih dugovanja od 185 miliona, duguju i blizu četiri miliona KM Fondu zdravstvenog osiguranja, zbog čega njeni radnici do 16. maja nisu imali pravo na zdravstvenu zaštitu. “Situaciju” je pokušao riješiti i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, ali bezuspješno. Knjižice ne mogu ovjeriti ni zaposleni u Radio Televiziji Republike Srpske. Njih 92 saznalo je to kad su im u Fondu za zdravstveno osiguranje saopštili da je RTRS Fondu dužan 5.645.965 KM.

“Posljednja šansa”

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dr Stevo Mirjanić trebalo je da sredi stanje u Šumama Srpske, koje je prouzrokovao generalni direktor Risto Marić, smanjujući plate radnicima. Ipak, radnici su 15. maja protestovali i 24. put. Najavili su nove i veće štrajkove, pa i potpunu obustavu rada, ukoliko im se plata ne poveća.

Ministar saobraćaja i veza imao je nekoliko zadataka: da riješi probleme u Autoputevima i Željeznicama RS, ili da se ne pojavljuje javno ako nema šta smisleno da kaže. Njegovi zadaci rezultirali su smanjenjem dobiti Autoputeva RS za 2016. godinu sa predviđenih 16,5 miliona na svega – dva miliona!?



Predstavnici Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede otišli su i nekoliko koraka dalje – u Njemačku. U saradnji sa grupacijom Svjetske banke, u periodu od 15. do 19. maja boraviće tamo “u okviru misije ciljanog privlačenja investitora iz sektora voća i povrća”.

Sve što je mogao učinio je i Dževad Galijašević podupirući vjerodostojnost pisanja beogradskog portala “Oslobođenje” da je u Republici Srpskoj na sceni plan “Posljednja šansa”. Provodi ga opozicija, a cilj mu je – tvrde u beogradskom “Oslobođenju”, opstruisati priliv novca RS i kriminalizovati vlast u RS. Pomogla je i Radio Televizija Republike Srpske prenoseći ovaj tekst.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite, Dragan Bogdanić, trebalo je da menadžerski riješi dugovanja zdravstvenih ustanova. Za početak Univerzitetsko-kliničkog centra RS u Banjaluci koji je početkom aprila prema podacima Poreske uprave RS došao do 40,9 miliona KM, i postao najveći neplatiša poreza u RS. Potom i Kliničkog centra u Istočnom Sarajevu, čije je dugovanje 26 miliona KM.

Poreska uprava koja očekuje izmirenje duga od dva bolnička centra, i sama je dužnik – “Poštama Srpske”, čije je usluge prestala koristiti. U tom dugovanju nije sama. Dužnici “Pošta” su i Narodna skupština RS, MUP RS, Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Ministarstvo pravde Republički inspektorat, entitetski Zavod za statistiku.

E baš taj posljednji dužnik “Pošta”, možda je i najviše od svih iznevjerio Vladu Republike Srpske i njenu mandatarku Cvijanović. Naime, grešni Zavod za statistioku je objavio da je odnos potrošačke korpe na bazi četvoročlanog domaćinstva 2006. godine iznosio 94,63 odsto prosječne plate u RS, a danas iznosi 228 odsto.

Statistika i brojevi


Taj odnos građani RS osjete mnogo bolje od silnih, navedenih miliona, ali osjete i bezobrazluk. U odnosu na 2006. godinu, budžet RS danas je dvaput veći. Izdavanja za Kabinet predsjednika veća su, pak, četiri puta. Vlada RS uživa tri i po puta veći budžet od tadašnjeg. U međuvremenu, utrošeno je i 1.292.000.000 KM od prodaje Telekoma Srpske, a val privatizacije više niko ne može da uprati.

“Situaciju” je pokušao riješiti i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, ali bezuspješno. Knjižice ne mogu ovjeriti ni zaposleni u Radio Televiziji Republike Srpske. Njih 92 saznalo je to kad su im u Fondu za zdravstveno osiguranje saopštili da je RTRS Fondu dužan 5.645.965 KM



Statistika i brojevi ne znače ništa ukoliko nemaju dobru interpretaciju, poziv na mobilnost i akciju. Bez lidera te akcije i interpretacije ne mogu pokrenuti ni bunt ni lančanu reakciju, i ako opozicija u RS što prije ne bude pokazala ko joj je lider mogla bi nastaviti svoj ešalon grešaka: nekreativnost, neenergičnost, bezvoljnost, neodlučnost.

Nedostatak energije i kreativnosti može im se donekle i priznati ako se u obzir uzme da su 12 godina opozicija. No, otkud im onda energija da obrazloženje o izglasavanju nepovjerenja Vladi RS pišu na 199 stranica. Zar nisu tu kreativnost mogli iskoristiti za nove zakonske okvire, politike i programe?

Sve što je opozicija navela na 199 stranica, građani RS već odavno osjećaju na vlastitoj koži. Ovdje istina i činjenice nisu nasušna potreba, jer je malo ko uvjeren da su ikakve promjene moguće. Osim opozicije, kojoj bi bilo pametnije da u narednom periodu shvati da javnosti u RS nisu potrebna dodatna obrazloženja, nego lider i – promjene. Sada, dok se još uvijek ne zna ko će biti kandidati SNSD-a i drugih partija pozicije za funkcije izvršne i zakonodavne vlasti.

Poreska uprava koja očekuje izmirenje duga od dva bolnička centra, i sama je dužnik – “Poštama Srpske”, čije je usluge prestala koristiti. U tom dugovanju nije sama. Dužnici “Pošta” su i Narodna skupština RS, MUP RS, Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Ministarstvo pravde Republički inspektorat, entitetski Zavod za statistiku



Milorad Dodik ne može više biti kandidat za predsjednika RS, a teško je moguće da će biti i novi premijer RS, ukoliko SNSD ponovo osvoji vlast. Masi, gomili, javnosti – kako god nazvali tu čudnu fluktuirajuću zajednicu u Republici Srpskoj – potreban je vođa koji će planove i programe opozicije predstaviti što bolje može. Koji će, prije svega, biti vođa.

Ima li Savez za promjene takvog čovjeka? Možda je to danas i jedno od najbitnijih pitanja, važnije i od toga ima li novi lider šta novo da predstavi javnosti. Ipak je RS jedanaest godina bio entitet (po mjeri) jednog čovjeka. Teško je da će građani sada pristati da imaju četiri lidera, od kojih nijedan nema autoritet i moć koju – koliko god da je oslabila – još uvijek ima Dodik.

Izvor: Avangarda.ba