Grupa građana okupljena pod nazivom "Bolja škola" pokrenula je
peticiju za usvajanje nacrta prijedloga za uvođenje eksperimentalnog
plana i programa u Srednjoj strukovnoj školi u Jajcu čime bi zakonski
izbjegli segregaciju u ovoj školi.
Naime, prema članku 37. Zakona o srednjem školstvu Srednjobosanskog
kantona, radi utvrđivanja novih oblika i sadržaja rada, Ministarstvo
može jednu ili više škola proglasiti eksperimentalnom ili osnovati
eksperimentalnu srednju školu.
Peticiju možete potpisati ovdje
Emina Žuna iz Inicijative ''Bolja škola'' priča za BUKU o pobuni đaka
u Jajcu, o školama koje oni trenutno pohađaju ali i o novom
eksperimentalnom programu koju je ova Inicijativa predložila.
Kakav je po Vama obrazovni sistem u BiH, RS, Federaciji BiH a samim tim i u Jajcu?
Obrazovni sistem u BiH je potpuno u skladu sa
političko-administrativnom organizacijom i podijeljen je entitetski i
kantonalno. U RS imamo sistem koji je u skladu s dominantnim etničko
nacionalističkim sentimentom i pogledom na historiju i druge predmete od
nacionalnog značaja, a ista stvar je i u FBiH od kantona s bošnjačkom,
do kantona sa hrvatskom većinom. U Jajcu, tj. Srednjobosanskom kantonu,
koji je specifičan jer nije dominantno ni bošnjački ni hrvatski,
obrazovanje je dugi niz godina pod nadležnošću HDZ i imate ministre
obrazovanja iz reda te stranke. Što se samog Jajca tiče, Jajce je
'uspostavljeno kao hrvatski grad' nakon ulaska HVO snaga u grad 1995. pa
su Hrvati monopolizirali gradske institucije i školstvo što je ostalo
problem i do danas. S druge strane imate škole koje idu po federalnom
planu, tako da mi ne možemo govoriti o jednom bosanskohercegovačkom
obrazovnom sistemu nego o tri koji se međusobno isključuju potenciranjem
prava samo jedne etničke skupine. A kad imate princip obrazovanja
zasnovan na isključivanju, šta onda od njega možete očekivati? I u
cijeloj toj političkoj priči vi onda nemate 'privilegiju' da se bavite
samim kvalitetom obrazovanja koji izlazi iz okvira nacionalnog i da
preispitujete nastavne planove i nastavnike u smislu ishoda, stručnosti i
kompetencije. Sve to vodi samo jednom - katastrofi.
Vidjeli smo da je prošle godine donesena Odluka o osnivanju nove škole u Jajcu. Kako ste ju Vi doživjeli?
Meni lično ona nije bila iznenađujuća jer je bilo više nego jasno da se
stvari koje se tiču obrazovanja u Jajcu moraju mijenjati. Vi jednostavno
ne možete u gradu koji ima podjednak broj i Bošnjaka i Hrvata očekivati
da djeca pohađaju školu po hrvatskom planu i programu, a da to
Bošnjacima ne zasmeta i to jeste diskriminatorno. Naravno,
diskriminatorno je i za Srbe i ostale manjine, ali njih niko ni ne
spominje, ili ih spomene tako što im kaže da idu u Banjaluku kao što je
Čerkez poručila srpskoj djeci. Međutim, rješenje svakako nije formiranje
bošnjačke škole - a namjerno koristim riječ 'bošnjačka' a ne 'bosanska'
jer je i ova škola zasnovana na isključivanju i namijenjena prvenstveno
bošnjačkoj djeci - kao što ne bi bilo ni formiranje srpske škole i
predstavlja korak nazad čak i u odnosu na postojeće stanje. Umjesto
toga, trebalo se izaći s prijedlogom reforme postojeće škole koja bi
bila zasnovana na inkluziji kako nacionalnih predmeta 'druge i treće
strane' tako i preostalih identitarno kulturološkim specifičnosti. No
umjesto toga, donosi se odluka o osnivanju nove škole i time se
automatski i postojeća škola, koja istina ide po hrvatskom planu, ali su
u nju uvedeni neki nacionalni predmeti i ima zaposlenike različitih
nacionalnosti, vraća na tvorničke postavke i ponovo uspostavlja kao
rigidna i osiromašena škola usmjerena samo na jednu etničku skupinu.
Djeca iz ovog grada su jedina odreagovala snažno, njihova
poruka je bila ne dijelite nas. Kako gledate na ovu pobunu djaka u
Jajcu?
Na nju se može gledati samo na jedan način i to kao čudo, pravo
pravcato čudo. Dakle, vi imate djecu koja se samoincijativno pobune
protiv podjela, iako su ta djeca kroz dotadašnji sistem obrazovanja
odgojena i istrenirana u skladu sa dominantim entonacionalističkim
vrijednostima – išla su u odvojene osnovne škole. Zbog toga su skeptici
na početku u njihovoj pobuni vidjeli političku orkestraciju, međutim
toga zaista nije bilo! Djeca su reagovala samoincijativno i u skladu s
unutrašnjom logičnom i prirodnom željom za zajedništvom. Međutim, iako
se ta njihova pobuna zasnivala na najispravnijim mogućim motivima, njoj
je nedostajalo artikulacije. Bilo je potrebno stvoriti od te djece
kritičku masu koja će biti u stanju prepoznati sve manjkavosti sistema
koji su već pohađali i tačno znati šta da zahtijevaju da se to
promijeni. Upravo s tim ciljem je i nastala Bolja škola, koja je u
saradnji sa magazinom za pravednije obrazovanje, Školegijumom,
organizovala niz radionica i predavanja za učenike i nastavnike.
Dolazili su nam Snježana Kordić, Dejan Ilić, Nenad Veličković i drugi.
Odluka o novoj školi je donesena, šta sad?
Odluka je donesena i administracija nove škole je već uspostavljena.
Međutim, nakon što je Bolja škola izašla sa početnim nacrtom za
uvođenje eksperimentalnog plana i programa, dobili smo podršku bošnjačke
strane i načelnika Jajca koji je iz reda SDA. Načelnik je sazvao
općinsko vijeće na kojem se raspravljalo o reformi postojeće škole i
nacrtom koji smo ponudili i podržalo ga je 13 od ukupno 25 vijećnika.
Protivni su bili vijećnici HDZ-a što je bilo i za očekivati jer
usvajanjem ovog nacrta znači da hrvatska strana gubi monopol nad
srednjoškolskim obrazovanjem u Jajcu. Dakle, oni ne pristaju ni na
eksperimentalni plan i program u kojim bi podjednako bili zastupljeni
svi ti „nesretni nacionalni vitalni interesi“. Naravno, mi ispred Bolje
škole nismo povezani ni sa kakvom političkom stranom, niti nam je bilo
kakav politički interes bio motiv za djelovanje. Do sada smo dobili
podršku SDA i SDP, ali mi ne predstavljamo te stranke, niti one
predstavljaju nas, ali smo svjesni da do promjene može doći samo ako za
tim postoji politička volja. Međutim, postoji velika šansa da će sada,
zbog političke podrške koju smo dobili, oni koji se protive našoj
inicijativi i nas povezati sa nekom strankom i cijelu stvar politizirati
da bi nas diskreditirali.
Kakvo se ona nudi rješenje za djecu, kojima je dosadilo da neko drugi odlučuje mimo njihove volje?
Rješenje koje se nudi nije rješenje i ono, kao što sam već rekla,
predstavlja nazadovanje čak i u odnosu na sadašnju situaciju u
obrazovanju u Jajcu. Uspostavljanjem nove škole, postojeća bi se etnički
očistila, resetovala na stanje kakvo je bilo prije uvođenja nacionalnih
predmeta: bosanskog jezika (2006.) i islamskog vjeronauka (2004.),
postajući tako pandan toj novoj školi – koja bi bila bošnjački čista.
Dobili bi dvije zasebne obrazovne ustanove podijeljene po etničkom
osnovu. Bošnjaci mogu reći da bi time dobili školu u kojoj bi se nastava
odvijala po federalnom planu i programu, ali bi i oni time izgubili sve
ono što dobijaju u etnički, vjerski i identitetski raznolikijoj školi.
Drugim riječima, rješenjem gube i hrvatska i bošnjačka djeca i njihovi
roditelji i nastavnici, a najviše dobijaju samo nacionalističke
političke elite koje svoj kredibilitet i pozicije i zasnivaju na
institucionalnim etničkim podjelama.
Vi ste predložili jedan eksperimentalni program, o čemu se konkretno radi?
Rješenje koje smo mi ponudili ispred Bolje škole je privremeno i
odnosi se na period do pronalaska trajnog rješenja. Iako je nacrt kao
što mu i ime kaže još nacrt, ima nedostataka i otvoren je daljim
preinakama i dopunama, generalno se radi o uvođenju nacionalnih predmeta
na sličan način na koji je to urađeno u Distriktu Brčko, ali mi ne
prihvatamo taj model u potpunosti. Dalje, mi ostavljamo mogućnost jednom
nastavniku nacionalnog predmeta da predaje predmet prilagođen i jednom i
drugom nastavnom planu. Zašto profesor historije ne bi bio profesor i
povijesti, ili još bolje, zašto profesorica bosanskog jezika ne bi mogla
biti profesorica hrvatskog jezika i obratno? Ista stvar je i sa srpskim
jezikom. Jezičke podjele su vještačke podjele koje su politički uvedene
da nas još više razdvoje.
Ministrica Katica Čerkez nam je spočitala da ovakve nacrte trebaju
donositi stručni ljudi i institucije i ovom prilikom bih joj odgovorila
da se potpuno slažem s njom i postavila pitanje zašto ih onda nisu
donijeli? Mi bismo kao grupa bili sretni preuzeti neki dobro razrađen i
detaljan jedinstven nastavni plan, ali on ne postoji. Zato smo se mi i
ponudili da radimo na tome, kad već niko neće. Čak je i sam nacrt koji
smo ponudili bez presedana, a radi se o tekstu za koji nam je trebalo,
pa neću vam ni reći koliko vremena. Drugim riječima, sigurna sam da bi i
jedinstven nastavni plan i program mogao biti donesen veoma brzo i
veoma lako, samo da za tim postoji politička volja.
Kako nakon svega ovoga do bolje škole u Jajcu i BIH?
Na jedan jedini način, samo jedinstvenim planom i zajedničkim
udžbenicima u kojim je akcent na kvalitetu sadržaja koji potiče razvoj
kritičke svijesti kod djeteta i propitivanje. Nikako nacionalističkim
planovima koji se zasnivaju na idejama dominacije određenog kolektiva i
suptilnom, ili manje suptilnom, promovisanju njegove superiornosti.
Škole trebaju biti mjesta identiteske i kulturološke raznolikosti, biti
usmjerene inkluziji, a ne ekskluziji, razvoju humanističkih vrijednosti i
prihvatanju drugačijeg jer samo to garantuje napredak i na ličnom i na
kolektivnom planu. Ja sam posve sigurna da će politika koju sada vode
ljudi koji kreiraju obrazovnu politiku i koja je usmjerena na
kratkoročne interese i ustupke kolektivu kojem pripadaju, dugoročno ovu
zemlju samo dovesti do još veće propasti od ove u kojoj se već nalazi.
Razgovarao Elvir Padalović
