Danas mi je srce k'o vodopad. Danas je dan kad slavimo obrazovanje, omladinski aktivizam i naznake svjetlije nam budućnosti. Kao neko ko je prošao kroz indoktrinaciju sistema „dvije škole pod jednim krovom“, ne mogu ostati ravnodušan na epsku borbu koju su iznijeli trenutno najpoznatiji srednjoškolci u svijetu. Jutros sam se probudio sa jakim emocijama i iskrenom nadom da se na bosanskohercegovačkom društvenom horizontu pojavila nova grupa mladih ljudi koja je zbog društvenog okruženja bila primorana odrasti prije vremena. Odrasli su prije svojih vršnjaka u Finskoj, Švicarskoj ili Kanadi, kojima je danas glavna zabava fidget spinner, Xbox i gledanje serija na Netflixu. Nije ni čudo. U njihovim zemljama su bitke za ravnopravnost u obrazovanju izvojevane još u prošlom stoljeću.
O jajačkim srednjoškolcima je manje-više sve rečeno. Njihovu gladijatorsku borbu protiv bosanskih političkih zvijeri su ispratili svjetski mediji.Vijest o posljednjem udarcu sistemu, zadanom jučer na protestima u Travniku, protutnjala je duž svjetskih meridijana i paralela. Oni su svoju borbu vodili časno, kulturno i odmjereno. U istom maniru su i pobijedili, u mikrofon davali dubokoumne izjave o idejama svoje borbe, te redefinisali značenje fraze „Nemoguće je“. Poraženi i omalovaženi sistem je na jučerašnjim protestima nosio ime i lik Katice Čerkez, HDZ-ove ministrice obrazovanja.
Katica Čerkez je jako interesantna i nadasve kontradiktorna ličnost. Ona je sigurno jedna od rijetkih ministrica obrazovanja u svijetu koja je učenicima jedne srednje škole poručila da odustanu od borbe za bolje obrazovanje. Katica Čerkez je stara garda. Titova pionirka. Odrasla je i školovala se u Jugoslaviji, gdje se, kako kažu, nije znalo ko je ko. Kao neko ko je išao u istu školu sa Srbima, Hrvatima, Muslimanima, možda i Albancima i Makedoncima, Katica Čerkez je danas izrasla u jednu od glavnih arhitektica segregacije i apartheida. Ona je kao ministrica obrazovanja direktno zagovarala urušavanje kvaliteta obrazovanja u Jajcu, zalažući se za novu školu čije bi osnivanje bespotrebno uskratilo milion maraka za razvoj i obnovu već postojećih škola čiji učenici na časovima hemije epruvetu vide samo u udžbenicima. Katica Čerkez je svoj cijeli mandat stajala na bedemima ideje segregacije, ali je jučer kapitulirala pred mladim ljudima. Umjesto da kulturno prizna poraz, izašla je pred učenike i sve uprskala.
Diplomatski harakiri
Nakon što su je preko sat vremena čekali na travničkom zvizdanu i pozvali je da izađe i razgovara, ministrica se smilovala i „sišla“ među učenike kojima nikad nije odgovorila na davno poslat poziv za otvaranje dijaloga o problemu koji su prouzrokovali njen HDZ i partneri im iz SDA. Njen razgovor sa srednjoškolcima je bio ispunjen omalovažavanjem, niskim udarcima i teorijama zavjere. Katica Čerkez je svoj dolazak pred srednjoškolce se pretvorio u fijasko već kad im je poručila da se raziđu jer su navodno dobili šta su htjeli. Srednjoškolci nisu odustajali od pitanja. Naglasili su da se nikad nisu ni borili samo za svoju školu, te tražili kompletno ukidanje sistema „dvije škole pod jednim krovom“. Ministrica je išla toliko daleko da je srednjoškolcima, inače maloljetnicima poručila da „idu u disko“, a oni, jadni i naivni, došli da traže da idu u školu zajedno.
Ovaj humor u pobačaju ministrice obrazovanja i nemogućnost da se izbori sa gorkim okusom poraza je ipak pao u drugi plan u momentu kad je srednjoškolce optužila za svojevrnu teoriju zavjere. „Vi ste samo mehanizam međunarodne zajednice“, izvalila je ministrica pred svim novinarima i učenicima koji su na Facebooku uživo prenosili cijeli razgovor. Ne samo da je ovo bio diplomatski harakiri, jer je ministrica sebi i svojoj partiji mogla pripisati dio zasluga za iznađeno rješenje, već je prinznala da bi bez međunarodne zajednice HDZ i SDA podijelili učenike i implementirali odluku koja sa zdravim razumom ima koliko i Katica Čerkez sa diplomatijom. Istina je da su OSCE, Američka ambasada i EU delegacija odigrale ključnu ulogu u medijaciji i iznalaženju rješenja, ali ova izjava ministrice više liči nagađanjima teoretičara zavjera. Sve sam čekao kada će Nikolasa, Azru ili Ivicu optužiti da su masoni.
Teorije zavjere slične ovoj su nešto u čemu su SDA i HDZ od početka bili jedinstveni, sve vrijeme sumnjajući da su srednjškolci svih ovih mjeseci pod nečijim uticajem, da ih neko eksploatiše, zloupotrebljava i u lične svhe koristi. Kao da je to nešto čudno što su se djeca pobunila i odbila da im budućnost kroji šaka staraca koji su sa Azrailom već potpisali ugovor. Šta tu ima čudno? Zar to nije nešto prirodno, očekivano i lijepo? Zašto pokušavati okaljati borbu koja je čista k'o suza i koja je ujedinila mlade Jajčane kao ništa u postratnoj prošlosti Jajca. S druge strane, ministrica nije nikad optužila roditelje da su mehanizam SDA ili profesore i direktora jajačke gimnazije da su mehanizmi HDZ-a.
Barem smo do sada i sami mogli shvatiti da je fantomska peticija sa 500 potpisa poslana iz ureda SDA, te da su malobrojni roditelji u javnosti služili kao agenti ove stranke. Nije tajna ni to da se HDZ potrudila da Srednja škola „Nikola Šop“ ostane u totalnoj blokadi. Za Hrvoja Jurinu, direktor ove škole i inače brata bivšeg ministra obrazovanja SBK Joze Jurine, učenici tvrde da je njima i profesorima izričito zabranio bilo kakva javna izjašnjavanja i podršku pobuni srednjoškolaca. Zbog toga su gimnazijalci na protest u Travniku došli pod maskama Nikole Šopa, kako bi sakrili identitet i sačuvali se od obećanih sankcija. Profesori te škole nikada nisu ni dali javnu podršku srednjoškolcima. U Jajcu je vladala (i inače vlada) atmosfera straha, ali ne zbog međunarodne zajednice, već zbog ucjena i prijetnji koje su stizale iz HDZ-a i SDA svima onima na koje su one mogle imati efekta.
Međunarodna zajednica, kojoj ministrica prišiva da je upravljala srednjoškolcima nije imala čime ucijeniti učenike da izađu na protest koji su i započeli sami prije godinu dana. S druge strane, HDZ i SDA su ucjenjivale svim i svačim da profesori i roditelji odgovore djecu od protesta ili da im se, u najgorem sličaju, oni sami ne pridruže. Izjaviti da su učenici mehanizam međunarodne zajednice predstavlja nesposobnost da se argumentima odbrani svoja pozicija, što ukazuje na jalove pokušaje omalovažavanja časne pobjede srednjoškolaca i činjenicu da je ministrica loša gubitnica.
Budimo realni, tražimo nemoguće
Vrijeme Katice Čerkez je već prošlo. Ona ce završiti na otpadu historije, među svojim kolegama i kolegicama koji su sve ove godine zagovarali apartheid. Ono sto dolazi jesu nove generacije mladih ljudi spremne da se same izbore za svoju sadašnjost i budućnost. Nemojmo misliti da će nam stari i nepismeni nacionalisti na vlasti, kojima smrtovnica viri iz džepa, osigurati bolju budućnost. Ne! Mi tu inicijativu moramo napraviti sami, preoteti im vlast i društvo graditi prema mjeri svih nas.
Jajačke srednjoškolce vidim u politici, kao donosioce odluka kojima neće trebati osam mjeseci da formiraju vlast. Toliko traju već dogovori jajačkih nacionalista iz SDA i HDZ-a, koji su od oktobra održali jednu sjednicu Općinskog vijeća i iz budzeta za svoj nerad naplatili ukupno 60.000 KM paušala. Ova pobjeda srednjoškolaca nas uči da na svakom narednom protestu budimo realni u zahtjevima i tražimo nemoguće. Samo tako ćemo dobiti ono što želimo!
