<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Aleksandar Trifunović: Policija u Skupštini je veća blamaža od hvatanja poslanika vojnim helikopterima i džipovima SFOR da Dodik bude Premijer

Policija u Parlamentu

Parlament je svetinja demokratije. On ne predstavlja partije u njemu, kako se to manipulacijom nameće, već građane i njihove glasove.

14. septembar 2017, 12:00

Parlament i Ustav su prva i zadnja linija odbrane građana od vlasti. 


Ustav služi da štiti građane od sistema, a ne da štiti vlast. 


Poslanici imaju imunitete da mjerama policijske ili sudske represije ne bi bili onemogućeni da predstavljaju građane koji su ih izabrali, a ne da ne bi plaćali prekršaje u saobraćaju ili slično. Imunitet je ozbiljna stvar. 


Zato je još ozbiljnije da je vlast danas stavila policiju između sebe i opozicije. Time je obesmislila demokratiju, volju građana i sebe samu. 


Pozivati na red i poštovanje procedura, a pozvati policiju u parlament i onemoguiti opoziciji da bude dio alternativne Skupštine je najgrublje kršenje volje građana, grublje od onomad hvatanja poslanika NSRS-a vojnim helikopterima i džipovima SFOR-a, da bi Dodik bio izabran za Premijera. Ili od kupovine opozicionih poslanika nakon prošlih izbora da bi se obezbijedila većina. 


Da li razumijete šta se danas desilo? Uvedena je policija u parlament da štiti vlast. To ni SDS nije radio u svojim najluđim danima. 


Pa zar je taj revizorski izvještaj tako loš da je sazlužio ovo istorijsko blamiranje ionako izblamiranog Parlamenta?


Ako za ovaj čin ne bude sankcija rukovodstvu Narodne Skupštine Republike Srpske i MUP-a RS zbog ponašanja policije, SNSD i prateće partije vladajuće koalicije ovim potezom unaprijed su opravdale svako naredno zasjedanje Parlamenta pod policijom. Što je u demokratiji nedopustivo. 


Jedina veća blamaža  od ove je izostanak reakcije građana, većine koja je potpuno nezainteresovana za rad Parlamenta, za rad organa u kom se donose Zakoni koji određuju način života, sigurnost i kvalitet sistema. 


Istovremeno, ta ista većina na socijalnim mrežama dijeli priče sa Islanda i šta tamošnji građani rade, da žive kao u bajci i danas, nakon više godina teške krize. S pravom. Jer da se ovo desilo na Islandu, desetine ljudi bi bilo na ulici pred Parlamentom, ne da štite opoziciju, nego da štite sebe.


Ali daleko je Island.