Tim naučnika sa Kraljičinog univerziteta u Belfastu i nemačkog
Instituta za istraživanje Solarnog sistema "Maks Plank" upravo su
završili istraživanje o tome koliko je verovatno da nas neko posmatra na
Zemlji. Robert Vels, diplomac Kraljičinog univerziteta u Belfastu i
glavni autor studije, uveren je da nismo sami.
"Mislim da mora biti života negde gore. Po mom mišljenju, svemir je preveliki da ne bi bilo vanzemaljskog života“, kaže Vels.
Poslednje svemirske misije, dodaje on, otkrile su hiljade planeta koje naučnici smatraju potencijalno pogodnim za život.
"Možda su one i slične Zemlji i postavlja se pitanje da li je na njima započeo život", rekao je on.
Tokom istraživanja, naučnici su identifikovali takozvanu tranzitnu
zonu, gde se planete našeg solarnog sistema mogu videti kako prolaze
ispred zvezda. To, smatraju naučnici, povećava šanse da se sa ovakvih
planeta, sličnih našoj, pažljivo prati razvoj događaja na Zemlji.
Vels kaže da postoji mnoštvo razloga zašto do sada nismo uspostavili kontakt s vanzemaljskim oblicima života.
"Moramo razmotriti mnoštvo stvari — koliko je uobičajen život u
galaksiji, posebno život inteligentnih bića. I ako nas oni pronađu, kako
bismo mi saznali da su stupili u kontakt s njima“, kaže Vels.
Buduća komunikacija, dodaje on, mogla bi biti problem, iako smatra da bi
korišćenje tranzitne tehnike moglo biti početak slanja signala između
Zemlje i vanzemaljaca.
Tranzitna tehnika otkriva daljinu
planeta merenjem minijaturnog zatamnjenja zvezda, ispred koje prolazi
planeta na putanji između zvezde i Zemlje. Prolazak planeta između
zvezda i Zemlje naziva se "tranzit".