<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Svestrani naučnik iz Hrvatske, pionir 3D printa u hirurgiji: Projektovati i izraditi nekome nedostajući dio glave ravno je letu u svemir

INTERVJU

Paradoksalno, sa ovom tehnologijom možemo spasiti pacijenta ali isto tako izraditi i funkcionalni pištolj. Karika koja nedostaje nalazi se u glavi onoga tko stoji za računalom. A znate kakva su današnja računala – pouzdanija od ljudi ponekad, haha!

27. septembar 2017, 12:00

Sven Maričić, naučnik iz Rijeke, pionir je 3D printanja u oblasti medicine na našim prostorima. Pomoćnik je rektora za razvoj i transfer novih tehnologija Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i docent je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. U Banjaluku dolazi da održi predavanje u okviru manifestacije Noć istraživača 2017.

Sa njim smo za portal BUKA razgovarali o njegovom radu, 3D printanju, radu u medicini, bavljenju naukom na našim prostorima i drugim temama.

Sven, Vi ste pionir 3D printanja u oblasti medicine. Napravili ste revolucionarne stvari. Kako je došlo do Vašeg interesovanja za ovu oblast?

Hvala Vam što tako mislite. Ja sam samo jedan od prvih u ovom dijelu koji je pred više od deset godina uspješno primjenio aditivne tehnologije u medicini. Nakon mojeg povratka iz Švedske gdje sam bio stipendist i radio za tvornicu Volvo, želja mi je bila upisati doktorski studij. Sreo sam profesora kod kojeg sam polagao robotiku u Beču, prof. Branka Katalinića i on mi je predložio da krenem u području 3D printa. Sjećam se kad mi je rekao da je to sigurna budućnost tehnologije i da se kroz desetak godina tek očekuju veliki pomaci. Pokazalo se da je itekako bio u pravu.

Šta znači napraviti 3D lobanju? Možete li nama laicima ovo malo pobliže objasniti?

To što sam doktor znanosti smatram da je moja temeljna dužnost i obaveza učiniti ovaj svijet jednim boljim mjestom za život i dati nadu onima kojima tehnologija može itekako pomoći. S druge strane, ja sam laik u biomedicinskom području, smatram se samo dobro načitanim i svi ovi rezultati izazivaju u meni jedan osjećaj poštovanja prema onome što su nam priroda i stvoritelj dali. Osmisliti, projektirati i na koncu izraditi nekome nedostajući dio glave meni je ravno letu u svemir. Sjećam se 2007. godine kada sam tek krenuo u ovo područje, koliko vremena susreta i razmišljanja je bilo potrebno uložiti za prvi implantat dijela čela i nosa! Postoji još čitavo more neistraženih mogućnosti koje nam neminovno dolazi sa razvojem tehnologije. Na znanstvenicima je velika uloga da naše svakodnevne živote postave na jednu stepenicu više. Smatram da svaki član zajednice ima pravo i obavezu živjeti punim plućima uz pomoć razvoja, znanosti na krilima novih tehnologija.

Kažu da je budućnost u 3D printu. Šta se sa njim sve može napraviti?

Danas možemo izraditi gotovo sve. Čini mi se da ograničenja postaju vidljiva ne toliko sa tehnološke strane već zanimljivo – kreativno dizajnerske. Mislim da mi koristimo tek jedan dio od prednosti koji nam pruža tehnologija 3D printa. Njezine mogućnosti pokazuju se svakim danom na sve većim područjima. Paradoksalno, sa ovom tehnologijom možemo spasiti pacijenta ali isto tako izraditi i funkcionalni pištolj. Karika koja nedostaje nalazi se u glavi onoga tko stoji za računalom. A znate kakva su današnja računala – pouzdanija od ljudi ponekad, haha!

Koliko je 3D print važan za medicinu? Kakva je njihova međusobna povezanost?

U ovom trenutku događaju se velike lijepe stvari u pogledu izrade implantata, priprema za operaciju te izrade vizuala za pacijente. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci predstavili smo prve pametne kosti za koje smo dobili i intelektualnu zaštitu. Radi se o modelima koji su opremljeni elektronikom i pomažu studentima/cama medicine pri učenju anatomije. Promijenili smo kompletnu paradigmu učenja jer je po prvi puta otvoren mogućnost sudjelovanja slijepih i slabovidnih osoba u procesu učenja ovog specifičnog područja. Napravili smo dovoljan broj primjeraka da će svi moći dobiti svoj. To smatram velikim uspjehom do kojega sigurno ne bi došlo da se uprava Medicinskog fakulteta u Rijeci nije odlučila na iskorak u nove tehnologije kako bi uhvatili korak sa svjetskim trendovima. Također, na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli gdje obnašam dužnost pomoćnika rektora napravili smo prvi domaći 3D printani mikroskop kako bi potakli studente na kreativan rad u znanosti. Sa studenticama predškolskog odgoja otišli smo u vrtiće i pitali djecu što misle – bila su oduševljena. A ne zaboravimo da upravo ta mala nadarena djeca naši su budući studenti i studentice!

Za Vas kažu da ste svestrana ličnost, sklona kako nauci tako i umjetnosti. Na koji način povezujete ove dvije oblasti? Na neki način vaše naučno djelo je umjetnost...

Od malena sam težio i propitivao svijet oko sebe. Nisam se mirio time da je sve određeno i da se ne može bolje. Shvatio sam da veća povezanost interdisciplinarnih područja može inspirirati na način koji je nerazumljiv onima koji ne čuju note kojima svira naša budućnost. Sviram nekoliko instrumenata i u toj različitosti uvidio sam da u stvari ne postoje granice inspiracije koje se zatim preslikavaju i u znanstveni dio. Tijekom rada na doktoratu susreo sam mnoge ljude kojima je bila potrebna pomoć, neopisivo je to kada vas neko umjetničko djelo inspirira za izradu dijela nečijeg tijela. Rezervni dijelovi za ljude tema je predavanja po kojemu sam i postao prepoznatljiv. Na jednom festivalu znanosti pokazao sam kako izrađujemo te rezervne dijelove, reakcija ljudi bila je fantastična. Ljudima smo dali nadu da istraživanje i razvoj nosi jedno novo čitanje naših života. Budimo realni, život bi trebao biti bajka. A to može postati ako sami kreiramo svoju budućnost.

Da li Vam je na početku bilo teško, imajući u vidu da ste se počeli baviti 3D printom kad se o tome malo zna?

Zavisi što smatrate teškim. Bilo je poteškoća na više strana. Od toga da je to bilo relativno eksperimentalno područje pa do poteškoća koje sam imao educirajući ljude da prihvate promjene. Jako sam puno volontirao i sudjelovao na promociji znanosti. No ponos da sam svoju zemlju pred deset godina stavio u red elitnog kluba zemalja koje mogu primjeniti 3D print u medicini jest velik. Deset godina. Zamislite kako vrijeme leti. Čini mi se da mi svi imamo velike šanse s novim tehnologijama. Zaslužujemo živjeti, raditi i biti građani i građanke novog svijeta u kojemu ćemo pored rada imati mogućnost i živjeti kao ljudi.

Danas sarađujete na mnogim projektima na Medicinkom fakultetu. Na čemu se bazira Vaš naučni rad trenutno?

Uvodimo robotiku u nastavni proces na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Neke robotske ruke već smo sami izradili uz pomoć 3D printa i CNC tehnologija. Velika je to čast. S druge strane na Sveučilištu u Puli radimo na modelu astrobiološke sonde koja bi trebala biti lansirana u svemir. Mislim da trenutno dišemo punim plućima. Na nama je motivirati studente/ice da nam se priključe u još većem broju. Bio sam prvi mentor studentskog startupa „Braille Riddles“ koji su došli u finale natjecanja studentskih startupova u Bruxellesu u Europskom parlamentu. I to kao prvi predstavnici svojeg fakulteta i sveučilišta.

Na jednom mjestu ste rekli da Vas interesuje svemir. Na koji način su 3D print i svemir povezani?

Dosta sam čitao kao mali. Jules Verne bio mi je jedan od omiljenih. Odrastao sam u centru Rijeke i sjećam se da sam znao sjediti na balkonu i promatrati mjesec. Zamišljao sam put kako doći do njega. Samo slijetanje nije mi nikad palo na pamet. I onda nakon toliko godina javili su mi se ljudi iz Team Synergy Moon koji se nalaze u finalu Googlovog natjecanja za odlazak na mjesec! Simbolike koliko hoćeš!

Koliko je u današnje vrijeme važna popularizacija nauke, da se naučna dostignuća približe većem broju ljudi?

Apsolutno. Bez usvajanja novih znanja ne možemo naprijed. Pored ovoga, potrebno je raditi i na sebi. Jedino oni koji su zadovoljni sobom mogu dati dobre rezultate. Nadam se da će nove tehnologije, biomedicina biti prvi izbor budućim studentima koji upisuju visoke studije.

Koliko je teško u današnje vrijeme baviti se naukom, sa kojim problemima se nauka i naučnici na našim prostorima susreću? Kako mlade ljude animirati da otkrivaju nauku?

Izvrsno pitanje, rekao bih da je stvar izazova. Želiš li ostaviti neki trag u ovom beskraju da ostane nakon tebe. Mislim da kada nekome pokažete stvari iz takve perspektive napravili ste veliki dio posla. Sveučilište u Puli ulaže jako puno u motivaciju i osigurava da mladi studenti mogu studirati najnovije tehnologije u sklopu novoosnovanog Odjela tehničkih studija. Kada čovjek ima šansu stvoriti svoje radno mjesto koje u ovom trenutku ne postoji, onda se ispunjava i temeljna zadaća o kojoj smo prije govorili.


Razgovarala Maja Isović Dobrijević