Prema istraživanju agencije IPSOS tako bi u Republici Srpskoj a među opredijeljenim glasačima (32 posto ispitanika u RS) SNSD ostvario 53 % podrške, SDS 22%, DNS 8 % PDP 7%.
U Federaciji BiH SDA bi osvojila 31 % glasova, HDZ BiH 21%, dok su iza njih SDP sa 14%, Demokratska fronta sa 11%, SBB fahrudina radončića bi osvojio 7 % a svi ostali bi osvojili 16% glasova.
Slično kao u Federaciji BiH, i u Republici Srpskoj analizu treba uzeti s rezervom jer se svaki treći ispitanik ne želi izjasniti kome bi dao glas, naglašavaju iz ove agencije.
Na drugu stranu itekako je ilustrativna pa i značajna razlika između prvoplasiranog SNSD-a i SDS-a koji je iza ove partije za skoro 30%.
Istovremeno, udio onih koji bi sigurno izašli na izbore je 44 posto i inače se u posljednje dvije godine kreće u rasponu između 40 i 45 posto.
Dakle više od polovine građana ove zemlje redovno ne izlazi na izbore, dozovljavajući time stranačkim poslušnicima da za njih biraju ko će ih voditi u mandatnom ciklusu od četiri godine.
Isti akteri vrte se po političkom životu Bosne i Hercegovine i njenih entiteta već 20 godina. Dvadeset godina građani BiH biraju iste face, iste političke subjekte iako po svim dostupnim analizama Bosna i Hercegovina nalazi se na samom evropskom pa i svjetskom dnu.
Od rekordne nezaposlenosti, najnižih plata, rekordnih stopa korupcije pa sve do činjenice da smo po nekim statistikama gori i od zemalja afričkog kontinenta, to ništa, čini se, ne utiče na građane Bosne i Hercegovine.
Što bjedniji građani to bolje po nas - može komotno biti moto političkih partija na vlasti koje zadovoljno trljaju ruke nad ovim rezultatima. Jer gdje ćeš bolje i poslušnije građane od građana ove zemlje.
I ovo istraživanje je pokazalo da su ljudi razočarani.
Razočarenje ljudi je sasvim razumljivo, kaže za BUKU Srđan Blagovčanin, iz TI BiH, međutim, puno je opasnije da su ljudi izgubili vjeru da svojom akcijom mogu bilo šta promijeniti.
"Ovdje je problem nepostojanja artikulacije opravdanog nezadovoljstva. Ne možete izaći i protestovati i očekivati promjenu ako izadjete i kažete ja sam nezadovoljan. Morate imati jasne zahtjeve i planirati akcije kako da ih realizujete. Npr. ako su propale brojne banke i nestale nevjerovatne količine novca, onda se mora zahtjevati odgovornost od svih koji su u tome učestvovali, agencije za bankarstvo, ministarstva finansija zašto su držali pare u njima, tužilaštva zašto ne procesuira odgovorne i sl" ističe naš sagovornik.
Politički analitičar Adnan Huskić smatra da dio odgovora na ovu, naoko, paradoksalnu situaciju trebamo tražit u prirodi odnosa u BiH. Sa jedne strane, naglašava, etablirane političke stranke su se listom pretvorile u preduzeća za upravljanje i uzurpaciju javnih resursa, a njihov primarni cilj je omogućiti svom užem članstvu da ostvari lični dobitak, bilo materijalno, bilo kroz uticaj.
"Samim tim su takve političke stranke potpuno ispražnjene političkog i ideološkog sadržaja. Pretvorene su u populističke stranke koje se samo i isključivo bave dnevnom politikom. Pritom one, kroz zarobljenu državu, posjeduju gotovo pa potpunu kontrolu nad svim procesima u BiH. One kontrolišu javna preduzeća, javnu administraciju, kroz budžet kontrolišu zdravstveni i obrazovni sistem, kroz javne nabavke kanališu javna sredstva u svoje i džepove svoje klijentele, a uspostavili su cijeli sistem i za sebe vezali razne kvazi-socijalne kategorije oličene u stotinama udruženja demobilisanih boraca i sličnih grupa. Jednako tako nesporno kontrolišu veliki dio pravosuđa i medija. Na taj način oni mogu jedan dio glasačkog tijela interesno vezati uz sebe, a ostatku diktirati smjer javne debate, oko tobože prevažnih i polarizirajućih pitanja, a koja se zaborave nakon par mjeseci, kao što je bio slučaj sa „Revizijom“, pa „9. januarom“ i tako unedogled", pojašnjava Huskić i dodaje kako je s druge strane, frustracija i bijes zbog ove besprizorne pljačke i sveukupnog uništavanja društva, onog dijela glasačkog tijela koje ne spada u gornje kategorije, se uglavnom istresa iz udobnosti doma u bespućima twittera, facebooka ili potpuno anonimno i bez odgovornosti za rečeno na neizbježnim komentar sekcijama dobro čitanih portala, što opet u javnosti stvar utisak da je velika većina ljudi u BiH jako nezadovoljna situacijom i da želi promjenu, što je jedna velika zabluda. Promjenu nabolje, ili promjenu uopšte, u suštinskom smislu, ovdje želi manjina, zaključuje naš sagovornik.
Jedan od ljudi koji je počeo da propituje vlast u Republici Srpskoj kroz organizaciju nekoliko mirnih okupljanja Stefan Blagić za naš portal kaže kako su 3 glavna faktora razlog zbog kojeg ljudi glasaju za iste "pljačkaše"
"Prvi faktor jeste taj da su ljudi nedovoljno naučeni da budu dio partcipativne demokratije, da razlikuju ono što je, uslovno govoreći, dobro a što loše. Drugi razlog se krije u činjenici da ljudi koji su nezadovoljni ne žele više da žive ovdje, oni odoše a ostaju stranački ljudi koji glasaju. treća stvar jeste strah anketiranih od izražavanja drugačijeg mišljenja u anketama" ističe Stefan Blagić, lider Udruženja građana Restart.
Tihomir Dakić, aktivista iz Banjaluke, se takođe slaže u vezi sa odlaskom ljudi koji uveliko utiče na rezultate ove i sličnih anketa.
"Ono što je zabrinjavajuće jeste da nemamo podatke koliko je ljudi ostalo u BiH od popisa 2013. godine. Namjerno je napravljen "problem" oko popisanih, a zaboravljamo da je Hrvatska ušla u EU iste godine u julu. Nakon toga svi oni koji su se izjašnjavali kao Hrvati a imaju pasoš Hrvatske su otišli ili planiraju otići. Pored njih, broj drugih etničkih grupa takođe se smanjuje dok se povećava procenat onih koji glasaju o prošlosti ali i budućnosti u našoj zemlji. Lično bih oduzeo pravo glasa svakom ko ne živi i radi u BiH, ali tu se krije i podrška nacionalističkim politikama" tvrdi Dakić za BUKU.
On naglašava kako izlaznost na proteklim izborima nije prelazila 58% i ovo istraživanje pokazuje čiji su "plaćenici" najvjerniji i koja je partija koliko pozapošljavala na osnovu partijske poslušnosti, a koja nije.
"Ovdje se ne govori o tome da narod bira sjecikese, jer odavno vladajuće partije nemaju niti plana za ovu zemlju niti ideja. Imaju uhljebljeno članstvo koje je dizalo kredite i sada narednih još 15 godina će se glasati na ovaj način. Partije kao što su HDZ, SDA i SNSD mole Alaha i Bogove da izlaznost ne bude veća od 60% jer u tom slučaju će biti promijenjeni i onih njihovih uvijek sigurnih 22% do 25% a njihovih glasača neće biti dovoljno.Stoga ove tri partije će uraditi sve da se građanima i građankama zgadi politika i izlazak na izbore i to netom pred izbore." ističe Dakić.
"Mislim da ovdje nije pitanje zašto uvijek biramo iste, već zašto veći broj ne bira odnosno ne izlazi na izbore" tvrdi Blagovčanin. I on spominje armiju privilegovanih u BiH.
"Logika funkcionisanja političkog sistema je ovdje takva, da vladajuće partije imaju svoje armije birača, koje stvaraju na način da im daju određene privilegije, kroz zapošljavanje u javnom sektoru, privilegovan status u postupcima javnih nabavki, a zauzvrat oni glasaju za te partije. Odgovor na ovakvu situaciju bi bio uvođenje obaveznog glasanja. To bi u mnogome promijenilo logiku i dinamiku funkcionisanja političkog sistema jer bi partije morale da se obraćaju širem krugu birača, a ne samo svojim klijentelističkim mrežama" naglašava Srđan Blagovčanin za naš portal.
"Jako je rano govoriti o projekcijama istraživanja na izborne rezultate i eventualnog ishoda izbora koje ćemo imati za godinu dana. Godina je duga i može se u medjuvremenu dogoditi mnogo toga. Ali ovaj presjek je dobar upravo za politicke partije da se pozicioniraju" naglašava anlitičarka Tanja Topić.
S druge strane, dodaje, vidimo da se jedan veliki procenat ispitanika nije uopšte izjasnio, i to moze bitno uticati na same dobijene rezultate istraživanja.
"Odgovor je veoma jasan. Znamo ko glasa. Armija onih koji su na bilo koji način vezani za sistem vlasti, koji su u strukturama, javnim preduzećima, kao i članovi njihovih porodica. Onima koji ne glasaju, a kojih je skoro 50 odsto, se niko ne obraća. Mislim da je ključ promjene upravo u njima." ističe naša sagovornica.
Na kraju svega možemo zaključiti kako su problem zapravo oni preostali koji su uvjereni i čvrsto stoje na temeljima etnonacionalnih politika i patriotizma i koji se ne bave racionalnim argumentima i ne propituju koi h je opljačkao, Kako, zasto su dovedeni na rub siromaštva i zašto ljudi masovno bježe sa ovih prostora. Oni ne propituju politiku već su dopustili da ih ona zavede.
