<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

GRAĐANI OČAJNI I NA RUBU SNAGA: Da li je došlo vrijeme da svi odemo iz BiH?

Pesimizam

Ako svi odlaze iz BiH, zašto bismo mi ostali?

17. oktobar 2017, 12:00

U Bosni i Hercegovini je najviše rasprostranjen strah od nezaposlenosti. Čak 73 posto ljudi strahuje da će izgubiti posao. 

Bosanci i Hercegovci su i najnezadovoljniji s ekonomskom situacijom u zemlji (76 posto), a i najviše su pesimistični u regionu: 39 posto ih vjeruje da će se stanje 2018. pogoršati. Veliko je nepovjerenje i prema parlamentarcima i institucijama: njima ne vjeruje više od 80 posto građana BiH.

Zbog svega navedenog velika većina građana više nije spremna ni da žrtvuje  narednih 10-15 godina života te traže i posao i život van svoje zemlje i regiona.

Ovo su samo neki od podataka objavljenih u istraživanju Balkanskog barometara 2017.

I pored ogromnog nezadovoljstva ekonomskom situacijom, nezadovoljstva institucijama i nepovjerenja  u državu, građani javno ćute, a političari nastavljaju sa svojim beskorisnim politikanstvom zbog kojih će ovo ostati prazni prostori u kojima neće niko normalan htjeti živjeti, zato što ima alternativu - da ode vani. 

Šta nam zapravo govore podaci Balkanskog barometra? Da građani vjeruju da je BiH, ekonomski i politički dotakla dno, da promjene nisu moguće i da je jedino rješenje otići odavde. Postavlja se pitanje zašto se to nezadovoljstvo ne ispolji na neki drugi način!?


Ne bi ljudi išli  da imaju dovoljna primanja


Ekonomista Armin Avdić kaže za Buku da je ovo istraživanje samo još jedan u nizu dokaza u kako lošim ekonomskim prilikama žive građani BiH. 

U BiH je nezaposlenost ogromna i to je jedan od ključnih problema naših građana, što je i ovo istraživanje potvrdilo. Za jedno održivo radno mjesto u prosjeku na ovim prostorima treba oko 100.000 KM. Ako je samo u BiH nezaposleno 500.000 osoba, onda treba investirati 50 milijardi KM da se ona riješi! To građani intuitivno znaju te su stoga s razlogom i najviše zabrinuti za to. Sve drugo na njih ima manji utjecaj”, naglašava Avdić. Napominje i kako velika većina zaposlenih u BiH ima mjesečna primanja koja su na nivou zarade radnika tokom samo nekoliko dana u razvijenim evropskim državama. I takva situacija traje decenijama. 

Ne bi ljudi išli vani da iole mogu imati sigurna i dovoljna primanja za život u svojim domovinama. Nažalost, većina nema. Uzmite jedno domaćinstvo, djeca rastu, imaju svoje potrebe, želje i očekivanja a vi stojite u mjestu i niste im u mogućnosti obezbijediti zadovoljenje njihovih potreba. Teško to pada roditeljima i oni moraju sami tražiti rješenja, a najbrže rješenje je odlazak vani, a zatim i odvođenje  djece u države gdje je to mnogo uređenije, poštenije, pravednije, bolje“, zaključuje Avdić.

Like i share vrhunac građanskog bunta


Iako je očigledno da su ljudi u BiH jako nezadovoljni direktno to ne ispoljavaju, a vrhunac bunta su postali Facebook komentari, like i share. Da li to znači da je najzdravije i najpametnije tkivo ovog društva pobijeđeno? Ili možda već napustilo ove prostore?

Psiholog Srđan Dušanić kaže da se nalazimo u čudnom stanju kao kolektiv. Dio društva koji je dugo bio neuključen i čekao da se problemi riješe sami od sebe, sada su totalno digli ruke od budućnosti u ovoj zemlji i odlaze. Jedan dio objašnjenja, naglašava, možemo svaliti na prošlost- socijalistička kolijevka nas i dalje drži uspavanim i dalje očekujemo da će neko drugi da nam riješi probleme, da otvara firme, da nas zove da radimo i slično. 

Velikom broju ljudi je prioritet da imaju krov nad glavom ili eventualno neki posao. Onaj ko je to ostvario, nevoljno se odlučuje da talasa taj svoj status. Zbog migracija ili drugih problema, veliki broj građana se ne osjeća ukorijenjeno u mjestu u kojem živi. Iz nedostatka nepoistovjećivanja proizilazi i nezainteresovanost za promjenu i budućnost tog podneblja. Drugim riječima, to uslovljava apatiju i pasivnost“, pojašnjava za Buku Dušanić.

Napominje i kako je sljedeći važan uzrok pasivnosti etnička podijeljenost BiH. Svaki socijalni problem se maskira ovim problemom. Svjesno se kreiraju međuetničke krize koje treba da zapričaju narod da isti ne bi shvatio da je gladan. I tako već 20-ak godina.

Većina ovih mehanizama je prilično prosta i jednostavna, te se pitamo kako ti isti fazoni i fore  prolaze već 20-ak godina. Jednostavan odgovor na ovo pitanje je dao sadašnji predsjednik RS-a, u periodu kada je Poplašen na izborima pobijedio Plavšićevu. Tada je rekao: ’’Narod je ovca’’. Bio je potpuno u pravu. Narod je bio ovca, i dalje je ovca, samo se vladajuće uloge rotiraju. Primitivizam, polupismenost, lažna duhovnost, čojstvo i junaštvo našeg naroda su osnova naših problema. Na tim problemima počivaju sve ostale gluposti i nedaće koje nam se dešavaju”, zaključuje Dušanić.