Da se ne lažemo, današnja presuda Ratki Mladiću, nekadašnjem vojnom zapovjedniku svega srpskog s ove strane Drine nosi, kao uostalom i sve, dobru i lošu poruku.
Loša poruka je da nakon Ratka ostaje na milione Ratkova i ljudi koji se poistovjećuju sa njim i njegovim zločinima. Ono, a šta ste vi nama radili, je tek krinka, zavjesa...Jedna nacija se većinom poistovjećuje sa Ratkom, svojom voljom. Znači, niko je ne gura tamo, nego se sama postavlja u tu ulogu. Svojom voljom prihvata sve te zločine i masovne grobnice koje je RATko ostavio iza sebe. I to je loše. Kako za njih, tako i za njihove komšije. Vodeći političari te nacije staju iza onoga što je RATko radio. Otvoreno i bez skrivanja.
I to je istina. Jedina istina koju želite da znate. Npr. milioni nijemaca s danas stide Hitlera, a isto tako postoje i oni koji s poistovjćuju sa njim, poklonici kojkakve teorije zavjere i koji misle da je istorija napisana čisto da napakosti njima. Da, postoje i takvi ljudi.
Ali za razliku od Srpske, pa i Srbije, njemački političari ne stoje iza Hitlera i već su mu odavno našli njegovo mjesto na smetljištu svoje istorije.
Dobra stvar je da smo pregrmili Ratka. Pobijedili smo ga. Danas radimo, školujemo djecu, pjevamo, plešemo, igramo....Gajimo multietničnost kakva je nekada bila, znam, ide teško, ali ide. Ratko je davno ostao iza nas. Nije uspio ubiti naš način života, nije nas uspio istrijebiti. Završio je u govnima kao oronula djedica poražena na svim frontovima i pokazali smo svima da znamo opstati u najtežim trenutcima i biti jedni uz druge.
Ratko će umrijeti u malenoj sobii, sam samcat, a Velušići, Pofalići, Prijedor i Potočari će i dalje disati.
Iz dana u dan.
Iz godine u godinu.
I RATko više ne može utjecati na to.
