U Republici Srpskoj kada vlasti ne znaju kako riješiti neki problem, prvo ga ignorišu, potom osnuju Radnu grupu i podgrupu, koje kao nešto rade, a potom se „problemi“ jednostavno izbriše iz svih zakona. Kako drugačije nazvati ovo što je Vlada RS, a potom i poslanici u Narodnoj skupštini učinila za 70 000 građana RS -civilnih lica sa invaliditetom, usvojivši ključne dokumente-budžet RS, Program ekonomskih reformi i Zakon o dječijoj zaštiti, u kojima nema gotovo ni jedna stavka koja se tiče ove populacije.
Stoga za iduću godinu najavljuju da će posegnuti i za nepopularnim mjerama borbe za svoja prava.
„Godinu dana smo Vladi slali prijedloge i sugestije, a zauzvrat smo dobili da su i prava koja su postojala u ranijim zakonskim rješenjima smanjena ili u potpunosti izgubljena. Tako u Programu ekonomskih reformi ni jedan prioritet vezano za civilnihlica sa invaliditetom, nije naveden kao ključan za Vladu RS. Tu je i budžet za 2018. u kome nema vidljivih kategorija kao što su lica sa civilnim invaliditetom. Po hitnom postupku je usvojen Zakon o dječijoj zaštiti, u kom su nam uveliko smanjuje prava koja smo imali zagarantovana prethodnim zakonom. Početkom godine smanjen nam je i obim prava na tuđu njegu i pomoć, dodatak na djecu su izgubili mnogi roditelji. Zaista smo ogorčeni i razočarani“, rekla u Banjaluci Gospava Rađen Radić, predsjednik Upravnog odbora Koordinacionog odbora invalidskih organizacija RS.
Od prioriteta izdvajaju: uvođenje invalidnine za civilna lica sa invaliditetom, uvođenje finansijske podrške majkama prava na roditelja, socijalna zaštita, uvođenje jedinstvene procjene i sveobuhvatnog principa dodjeljivanja prava.
Koliko su civilnih lica sa invaliditetom u BiH diskriminisana možda najbolje ilustruje novčana naknada prema kojoj osove jkoje su invaliditet stekle u ratu primaju od 600 do 1.800 KM, a oni koji nisu stradali u ratu svega 165 KM i to za tuđu njegu.
Radomir Radmilović predsjednik UO Saveza za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima RS je poručio su da će u narednoj godini, koja je izborna, posegnuti i za nepopularnim mjerama borbe za svoja prava ako institucije ne uvaže njihove potrebe.
„Nevolja za porodice počinje od ranog djetetovog života, mnogi roditelji su na ivici i psihičke i fizičke izdržljivosti, a o egzinstencijalnim problemima u kojima se većina njih nalazi, mislim da ne treba ni govoriti. A država, kao ni entitetske vlasti, ne čine bukvalno ništa da se bilo koji segment ove obimne problematike popravi. Pošto je zaista prošlo vrijeme našega i trpljenja i strpljenja, a pošto je iduća godina izborna, sve ćemo uraditi, čak i one nepopularne oblike, ukoliko institucije ne uvaže naše potrebe“, rekao je Radmilović.
