<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Maglajka u Sloveniji, Enesa Mahmić: Putovala sam, pisala knjige i tražila najbolju mogućnost za novi početak

“Dolores”

"Nažalost u BiH, ljudi koji ukazuju na anomalije poput nepotizma ili plaćanja ispita sexualnim uslugama, bivaju izloženi nepodnošljivom mobingu. Nakon što sam vidjela da ništa ne mogu promijeniti, a ni prihvatiti takve stvari, odlučila sam nakon 34 položena ispita napustiti studij"

22. januar 2018, 12:00

Neki ljudi se odvaže voditi drugačiji život, mimo ustaljenih konvencija. Odvaže se biti svoji, slijediti svoje snove i zamisli. Ako su nečim nezadovoljni, to nastoje promijeniti, a ako i to ne uspije, promijene adresu stanovanja, čak i državu, kako bi ostali svoji. Upravo je takva priča naše sagovornice višestruko nagrađivane mlada pjesnikinje koja putuje svijetom i  donosi nam priče, iskustva, događaje i uspomene iz raznih dijelova svijeta. Riječ je o Enesi Mahmić, rođenoj Maglajki sa trenutnom adresom u Kopru, Slovenija.

Ovih dana Enesa putuje regionom  i promoviše “Dolores” njenu četvrtu objavljenu zbirku putopisne poezije. Promocije su održane u Podgorici, Novom Sadu, Beogradu, Istanbulu, Rijeci, Maglaju, Doboj Istoku, Zagrebu, Banja Luci i Prijedoru, kada smo i razgovarali sa njom. 


O ZBIRCI “DOLORES”


"Dolores"je zbirka putopisne poezije od dva ciklusa : El-Camino i Uzavreli grad.

El- Camino sadrži dnevničke zapise, gdje govorim o ljudima koje Enesa susreće u Italiji, Andaluziji i Grčkoj. Zastupljene su i intertekstualne reference na različite istorijske ličnosti primjerice anarhistkinju Emu Goldmana, pjesnikinju Marinu Cvetajevu, Rilkea, ljude čiji život su obilježila stradanja, ratovi, politički zatvorenici, nasilne smjene sistema, logori odnosno prakse koje vode dehumanizaciji.

Ciklus Uzavreli grad (po istoimenom filmu Veljka Bulajića) prikazuje dramatične ekonomske i socijalne promjene u Zenici nakon rata. Tu prestaje klasični putopis tj. putovanje u daleke i nepoznate krajeve, a počinje ispisivanje svakodnevice. Od pjesama koje govore o malom čovjeku koji je izgubljen u stvarnosti tranzicije do onih sa antiratnom etičkom angažovanošću, gdje oslikava živote bivših vojnika koji su umjesto poštovanja i obećanog novca koji je trebalo da obezbjedi dostojanstven život njihovim porodicama dobili samo bezvrijedni papir DVK (devizne vojne knjižice). Zbirka je dobila nagradu "Risto Ratković 2016", za najbolji rukopis mladih autora u regionu.


Budući da je knjiga izdana u Crnoj Gori ne postoji distribucija u Bosni i Hercegovini, ali se može naručiti, preko Enesinog FB profila, cijena je 10 KM.

Sav moj opus svrstava se se u putopisnu poeziju. Iako već dugo postoji u svjetskoj književnosti na našim prostorima to je novi žanr. Najviše ga je promovisala mlada hrvatska književnica Maja Klarić. Sa zadovoljstvom sam se pridružila prije tri godine. I to još uvijek traje. Posjetila sam više od trideset zemalja i zapise o različitim ljudima i kulturama ukoričila u četiri knjige putopisne poezije”, naglasila je za Buku, mlada pjesnikinja.

PUTOVANJA

Iako putovanja nisu nužna za pisanje, neka od najboljih dijela svjetske književnosti nastala su u logorima i zatvorima, ipak smatra da su ona u njenom slučaju jako bitna. Ta izloženost životu, kako voli da kaže, učinila je da bolje razumije svijet i ljude, što se odrazilo na kvalitet njenog pisanja.

Uvijek je putovala sama, ali dešavalo se i da joj se na nekom dijelu putu priključi neki drugi putnik ili putnica. Uglavnom putuje autostopom ili kombije ekonomične načine putovanja tj. letove niskobudžetnih kompanija.


Do danas je uspjela posjetiti sve zemlje bivše Jugoslavije, Albaniju, Grčku, Tursku, Armeniju, Gruziju, Ukrajinu, Rusiju, Poljsku, Litvaniju, Latviju, Slovačku, Rumuniju, Moldaviju, Češku, Mađarsku, Maltu, Italiju, Austriju, Španiju, Estoniju, Iran, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kinu...

Zaglavila  sam nekoliko puta kao počasna gošća na kurdskom svadbama, jednom na proslavljanju rođenja djeteta, brala sam čaj sa seoskim ženama na velikim plantažama  u crnomorskoj regiji, spavala u manastiru Iverski u ruskoj oblasti Valdaj. To su jedinstvene prilike da se najbolje upozna druga kultura, proba najukusnija lokalna hrana i pronađe materijal za pisanje. Nisam imala negativnih iskustava. Ljudi su reagovali zaštitnički prema meni, jer se u patrijarhalnim društvima sama žena na putu percipira kao nešto slabo i izgubljeno. Crtali su mi mape, davali hranu i savjete. Jedini problem koji imam je stigma stoperke. Na Balkanu se  ponekad stoperka poistovjećuje sa prostitutkom. Nadam se da će se to promijeniti”, priča Enisa i dodaje da bi posebno izdvojila posjetu Kini jer je riječ o potpuno drugačijoj kulturi, o kojoj trenutno piše knjigu "Svila". 

OBRAZOVANJE U BIH JE ODVELO U SLOVENIJU

Enesa je prije pet godina donijela još jednu veliku odluku- napustila je studij knjiženost u Zenici, jer je bila nezadovoljna sistemom obrazovanja, korupcijom i nepotizmom. 

Nemam kompetencije ni saznanja da govorim da li i koliko je obrazovanje podijeljeno i podređeno interesima vladajućih političkih elita, ali mogu da tvrdim da je zastarjelo i nefleksibilno. O tome najbolje govori koliko loše su rangirani bosanskohercegovački univerziteti na listama kvaliteta univerziteta u svijetu. Nedostaje svega. Od tehničkih stvari: nedostatak prostora za izvođenje nastave, nedostatak udžbenika u bibliotekama, čak i loša higijena. Na fakultetu gdje sam studirala ne postoji sapun i toalet papir, a dešavalo se da nema ni vode. Što je najgore takvi uslovi percipiraju se kao nešto sasvim normalno. Još gore je što ljudi  koji ukazuju na anomalije poput nepotizma ili prostitucije, odnosno  plaćanja ispita sexualnim uslugama, bivaju izloženi nepodnošljivom mobingu. Nakon što sam vidjela da ništa ne mogu promijeniti, a ni prihvatiti takve stvari, odlučila sam se za studij biopsihologije u Kopru, u Sloveniji jer naša zemlja ima međunarodnu saradnju sa Slovenijom i naši državljani mogu besplatno studirati, tačnije plaćaju upisninu samo 40 eura. Ovdje je sve manje stresno i mnogo su bolji međuljudski odnosi”, priča nam Enesa. 


UMJETNICI U SLOVENIJI I BIH

Interesovalo nas je i koliko joj je kao umjetnici lakše ostvariti svoje snove i ciljeve u Slovenija i daje li ova zemlja  umjetnicima veće prilike od BiH. Kaže nam da su umjetnici generalno nezadovoljni gdje god žive i da se to može pripisati perifernoj poziciji umjetnosti jer ona  nema primarnu egzistencijalnu važnosti kao npr. medicina i ekonomija. Zbog toga su, naglašava,  umjetnici u svim društvima manje cijenjeni nego ljekari, ekonomisti ili pravnici tako da će bez obzira koliko ima raspoloživih sredstava za rad umjetnik zvijek reći da se za umjetnost se ne izdvaja dovoljno sredstava. Što se tiče prilika za mlade umjetnike u Sloveniji misli da imaju dosta mogućnosti za realizaciju svojih kreativnih ideja i projekata. Međutim, slovensko tržište je malo, tek 2 miliona stanovnika, što predstavlja izvjesni problem. 

Ako poredimo prilike tamo i ovdje rekla bih da  umjetnička scena u Sloveniji bolje povezana i lakše se dolazi do relevantnih informacija. Tako primjerice preko mail liste redovno dobijam obavijesti o konkursima, dok u BiH moram sama da pretražujem, istražujem i "kopam" i često se desi da propustim informaciju, jer se informacije čuvaju za određeni krug podobnih ljudi”, naglašava naša sagovornica.

NAGRADE I PRIZNANJA

Naša sagovornica je i vlasnica brojnih regionalnih nagrada i priznanja: „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“ , nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, te zlatna plaketa „Sosed tvojega brega 2016“. Poezija joj je prevođena na slovenački, italijanski i španski. Do sada je objavila nekoliko izdanja: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017).

Ipak smatra da je većina nagrada, danas nažalost izgubila kredibilitet jer se dodjeljuju po nacionalnom ključu ili na osnovu kafanskih poznanstava. 


Članovi žirija dodijele nagrade svojim prijateljima, poznanicima,  ljubavnicima/ ljubavnicama. Ili kažu: "Prošle godine bila je Srbija, hajde sad daj daj nagradu nekom iz Bosne i Hercegovine." Meni kao mladoj autorici jedino znači finansijski dio nagrade odnosno besplatno štampanje knjige i medijska podrška, jer tako dolazim do čitatelja. Čitatelji su mi najvažniji. Najsretnija sam kad mi se jave i kažu da im se svidjela knjiga”, naglašava Enesa koja u martu planira posjetiti Indiju, gradove duž rijeke Ganeš, gdje se održavaju ritualna kupanja i ples. To je vrijeme festivala Holi, kojim se slavi dolazak proljeća i pobjeda dobra nad zlom. Ne sumnjamo da će i ovo putovanje iznjedriti sjajne zapise i poeziju na koje nas je Enesa već navikla.