<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Perionica Gloster, velika mrlja na prošlosti Irske

dablin

Meri Merit, 86, jedna je od poslednih preživelih zatočenica perionice Gloster. Meritova je silovana dok je bila zatvorena, silovao ju je sveštenik. Kasnije je rodila ćerku koja je poslata u sirotište. Glas joj puca dok se priseća. Tekst iz The New York Times

26. januar 2018, 12:00

Zgrada glavne pošte u Dablinu, sedište pobune protiv britanske vlasti 1916, danas je hram slobodi Irske. Tri bloka istočno od nje nalazi se spomenik drugačijoj strani irske istorije - iako možda neće još dugo.

Stara perionica u Gloster ulici, poslednja od perionica sestara Magdalena koja je zatvorila vrata, uskoro će, ako to pođe za rukom gradskom veću, biti srušena i zamenjena hotelom i studentskim domom.

Osnovana u 19. veku, bila je jedna od dvadesetak koje su vodile katoličke sestre i u kojima su radile neplaćene zatvorenice - mahom siročad ili neudate mlade žene koje bi zatrudnele i koje su sklonjene kod kaluđerica. U svoje vreme u njoj je radilo oko 100 radnica i poslednja je ušla 1995. da bi godinu dana kasnije perionica bila zatvorena.

Magdalene su trpele iste nedaće kao i zatvorenici brutalnih crkvenih "industrijskih škola" za delikvente i neželjenu decu i "domova za majku i bebu" gde su nevenčane trudnice držane dok se ne porode (a deca su često bila davana na usvajanje).

Slaba ishrana i higijena, hladne, vlažne sobe i malo ili nimalo medicinskih potrepština bile su norma. Posao je bio težak i podrazumevao je rukovanje opasnim hemikalijama. Stopa smrtnosti bila je visoka. Tokom devedesetih, radnici koji su preuređivali deo nekadašnje perionice u Hajd Parku u severnom Dablinu pronašli su masovnu grobnicu 155 žena.

Perionice, industrijske škole i domovi za majku i bebu su svi nestali i perionica u ulici Gloster je jedna od poslednjih podsetnika ove prošlosti. Čak su i imena ulica mahom promenjena - Gloster je sada Ulica Šona Makdermota, nazvana po heroju ustanka iz 1916. Imena Magdalena se zaboravljaju. Malo njih je sada živo. Kako bi se njih trebalo sećati?

Geri Genon, gradski većnik, pokrenuo je kampanju da se perionica Gloster sačuva kao trajni spomenik Magdalenama. "Ovo će nestati i za 40, 50 godina, kako ćete objasniti šta je postojalo ovde, naočigled svih", kaže dok stoji pored sivog zida stare perionice.

Biološka majka Samante Long, Margaret Bulen, rođena je u psihijatrijskoj instituciji i poslata je u perionicu Gloster. Tamo je silovana i sa 19. je rodila Longovu i njenu sestru bliznakinju. Devojčice su joj oduzete a ona je umrla u domu koji je vodila crkva 2003. kada je imala 51 godinu. Longova, koja je pronašla majku pre nego što je umrla, kaže da se ne protivi da se na mestu perionice podigne hotel jer su "ljudima potrebni poslovi", ali želi i memorijal koji bi bio "više od ploče na zidu".

Meri Merit, 86, jedna je od poslednih preživelih zatočenica perionice Gloster. Tamo je provela nedelju dana kada je privremeno bila prebačena iz perionice Hajd Park. Meritova je takođe silovana dok je bila zatvorena, silovao ju je sveštenik. Kasnije je rodila ćerku koja je poslata u sirotište. Glas joj puca dok se priseća.

"Trebalo bi da naprave malu baštu sećanja", kaže Merit koja sada živi u Engleskoj. "Trebalo bi da sruše perionicu i samostan i daju preživelim ženama neke male stanove ili njihovoj deci ako su ih imale. Ali ne treba da grade hotel. Definitivno ne hotel".

© 2018 The New York Times