Legenda kaže da je ovaj narod nekada živio u bogatom kraljevstvu. Kada
je, tokom jedne oluje, na moru nestala kraljeva kći, svi su krenuli da
je traže. Pošto je nisu našli, zavjetovali su se da se nikada neće
vratiti na kopno.
Iako pripadnici plemena Badžao većinu vremena
provode na vodi, ipak i na kopno povremeno moraju da odu - da bi
popravili i izgradili nove brodove ili prodali ulovljenu ribu.
Izvrsni su ribolovci, a mogu da zarone na dah i do 30 metara, da bi iz
mora izvukli kakav slasni delikates kao što je morski krastavac -
trepang, piše punkufer.hr.
Nisu klasično obrazovani, ne znaju da čitaju i pišu, ali okean poznaju kao sopstveni dlan.
Pretpostavlja se da je to jedan od razloga zbog koga su
preživjeli veliki cunami u Indijskom okeanu 2004. godine - bez ijedne
žrtve.
Pleme Badžao ne pripada ni jednoj državi, nemaju svoju
valutu i ne vjeruju u računanje vremena. Za njih godine nemaju značaj,
važno je živjeti u sadašnjosti.
Ipak, nije im lako. Život na moru je surov.
Neke statistike pokazuju da pleme Badžao polako izumire, pa se
pretpostavlja se da bi posljednji pripadnici ovog plemena uskoro mogli da
odustanu od nomadskog života na vodi.
