Laži i manipulacija u medijima uvijek je bilo, ali razvoj i dostupnost internet tehnologija doveli su do dosad neslućenih razmjera obmanjivanja javnosti. Tako se smatra da je poplava lažnih vijesti na društvenim mrežama u Americi tokom kampanje za predsjedničke izbore 2016. godine u značajnoj mjeri doprinijela pobjedi Donalda Trumpa. Ovaj slučaj mnogi navode i kao nezvanični početak “globalne krize lažnih vijesti”.
Obzirom na globalni karakter i dostupnost internet tehnologija, fenomen lažnih vijesti nije zaobišao ni BiH. Iako zloupotreba internet medija (još uvijek) nije toliko rasprostranjena, za očekivati je da će ova pojava vremenom biti sve izraženija i u našoj zemlji.
U izbornoj godini, zasigurno se može očekivati zloupotreba društvenih mreža za širenje političkog uticaja i manipulaciju glasačkim tijelom.
Ova predviđanja potvrđuje i naša sagovornica, dugogodišnja novinarka i aktivistkinja iz Banjaluke Milkica Milojević, koja kaže da od bh. političkih aktera “možemo očekivati svakakve zloupotrebe, pa i zloupotrebu internet medija i društvenih mreža, iako to nije u fokusu njihovih prevara i manipulacija”.
Iako smatra da kod nas izbore još uvijek dobija “Kočićev zbor, pjesma i pečenje pod šatorom, a ne čudesa IT tehnologije”, Milkica vjeruje da nam poplava lažnih vijesti tek slijedi. Štaviše, kaže da se već sada na bosanskohercegovačkim internet stranicama može naći mnoštvo primjera vijesti koje ne odgovaraju istini, a koje su politički motivisane.
“Da i naši političari, ipak, hvataju priključak, a moraju, jer generacija digitalnih urođenika uskoro stasava za glasanje, pokazuje i pojavljivanje nepoznatih novih portala, koji lansiraju bombastične 'vijesti'. Predizborna godina je tek počela i sezona takvih portala, bez bekgraunda i bez impresuma, tek počinje. Oni će služiti za spinovanje javnosti, ali njihovo dejstvo je moguće jedino uz saučesništvo takozvanih mejnstrim medija i društvenih mreža, prvenstveno Facebooka i Twittera”, objašnjava Milkica.
Jedan od primjera koje navodi je nedavna vijest o navodnoj vojnoj vježbi NATO-a
sa osiromašenim uranijumom na Manjači. “Uzalud je ta vijest demantovana iz više izvora,
ona je bila tek povod da se pojedini političari iskažu kao veliki branioci
Republike Srpske, koji ‘neće dozvoliti ni po koju cijenu’ održavanje
nepostojeće vježbe”, kaže Milkica.
Drugi primjer “zamajavanja javnosti”, kako kaže, jeste navodna kandidatura Darka Mladića za predsednika RS. “Pri tome se niko nije zapitao da li ‘Mladić mlađi’ uopšte ima ličnu kartu RS i da li se njegovo ime nalazi na biračkom spisku u BiH, što je uslov bez kojeg nema učešća na izborima”.
Pojačano prisustvo stranačkih aktivista na društvenim mrežama
Obje ove “vijesti", primjećuje naša sagovornica, poslužile su kao odličan materijal za prepucavanje na Facebooku u kojem su učestovali i “stranački vojnici naoružani niknejmovima i tastaturama, koji kao navodni ‘obični ljudi’, usmjeravaju raspravu u željenom smjeru”.
Milkica navodi da je primijećeno pojačano prisustvo stranačkih aktivista na društvenim mrežama, ali da su “prilično nespretni u tome”. “Neki od njihovih komentara takvi, da bi im bilo pametnije da ćute. Tako je nedavno osoba, za koju znam da je bila kandidat jedne od vodećih stranaka na posljednjim izborima, sasvim ozbiljno upitala da li samo oni koji su upisani na birački spisak mogu biti kandidati na izborima. To su stvari koje bi trebalo da zna svaki punoljetni građanin, a koje su za političara abeceda političke pismenosti”, komentariše ona.
Naša sagovornica kaže da građane treba upozoriti na pojavu lažnih ili isfriziranih vijesti, ali i zapaljivih komentara, bilo na društvenim mrežama ili na portalima koji su, kako kaže, “sračunati na izazivanje emocija i zamagljivanje racionalnog promišljanja o događajima, društvenim grupama i ličnostima”.
Botovi, trolovanje, lažni profili
Govoreći o raznim oblicima zloupotrebe društvenih mreža, Milkica ocjenjuje da bh. javnost nije dovoljno upoznata sa svim vidovima manipulacije da bi ih mogla prepoznati i od njih se zaštititi. “Bilo bi interesantno provesti anketu o tome da li prosječni konzumenti internet sadržaja uopšte znaju ko ili šta su botovi, čemu služe i u čijoj službi mogu biti. Šta tačno znači trolovanje i kome su u interesu lažne ili ‘prilagođene’ vijesti?” Da biste nešto prepoznali, kaže ona, morate znati šta je to. Ključ je, smatra, u pismenosti, “elementarnoj, građanskoj, političkoj i medijskoj.”
Milkica savjetuje da sve medijske sadržaje pažljivo i sa dubljim razumijevanjem
konzumiramo. “Prvo, treba provjeriti ko plasira neku informaciju? Ako sadržaj
nije potpisan, ili ga plasira anonimna osoba ili grupa, zapitajte se zašto je
to tako. Drugo, zapitajte se kome je u interesu da plasira neki sadržaj. Treće,
zašto je neka poruka uopšte bitna? Utiče li ona na vaš svakonevni život ili
živote vaših bližnjih? Koliko je neka informacija smislena? Da li je ona
smišljena da vas zaokupi bombastičnim glupostima, kako ne biste mislili zašto
živite loše i ko je odgovoran za to?”
Lovci na lažne vijesti
Istovremeno sa pojavom lažnih vijesti, javljaju se i organizacije koje pomažu publici da takve vijesti prepozna i od njih se zaštiti. Takva je i platforma Raskrinkavanje.ba koja prati medijske objave i provjerava one čija kredibilnost djeluje upitno. Najgora ocjena koju tekst ili prilog može dobiti je “lažna vijest”, kada se utvrdi da je medij smišljeno fabrikovao određenu priču i svjesno dezinformisao javnost.
Kada je u pitanju zloupotreba online medija od strane bh. političkih aktera za širenje političkog uticaja u izbornoj godini, Emir Zulejhić, urednik “Raskrinkavanja”, kaže da ovoj vrstizloupotrebe svjedočimo već odavno.
Prva analiza "Raskrinkavanja", kaže Zulejhić, bavila se poređenjem dva takva portala – "Novi vjetar" i "Informativa" – koji, kako su utvrdili, služe za širenje političkih poruka SDA odnosno SBB-a. “Pored portala koji su stalno aktivni postoji i veliki broj takozvanih ‘spavača’ - koji se bude, odnosno aktiviraju po potrebi. Te potrebe su najčešće predizborne kampanje ili drugi politički bitni momenti. Oni koji u međuvremenu nisu totalno neaktivni, redovno objavljuju sadržaj zanimljivog karaktera bez političkih konotacija, kako bi održali publiku.”
U periodu koji je pred nama sigurno ćemo svjedočiti i pojavi novih “informativnih” portala, te praksi objavljivanja nepotpisanih članaka, tvrdnji bez ikakvih dokaza i pristrasnih naslova, predviđa Zulejhić. “Izborna godina je period kada politički akteri na sve moguće načine žele doći do publiciteta, što će sigurno dovesti i do učestalijeg korištenja raznih manipulacija”, upozorava on.
Na pitanje ima li razlike među političkim strujama i da li su neke sklonije ovoj vrsti zloupotrebe od drugih, on kaže danema velike razlike u tom smislu, ali da razlike u intenzitetu i “kvaliteti” takvih sadržaja ima, a razlozi za to su raspoloživi ljudski resursi i novac, kao i veća potreba za takvim vidom djelovanja.
Poredeći situaciju u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Zulejhić kaže da su primijećeni određeni šabloni ponašanja. “U Federaciji BiH ovakvi mediji se koriste za prepucavanja između političkih aktera, što se uglavnom ispoljava kroz međusobno klevetanje, manipulacije informacijama i kreiranje lažnih vijesti jednih o drugima. Kada pričamo o Republici Srpskoj, politički obojeni mediji mnogo više se bave kreiranjem lažnih vijesti i tvrdnji sa nacionalnim predznakom, koje se opet odnose većinom na stranke iz Federacije.”
Tržište Republike Srpske je zanimljivo i po tome što su čak i novinske agencije kao što je “Srna” uhvaćene kako u kreiranju, tako i u prenošenju političkih lažnih vijesti, kakve bi inače očekivali od nekog opskurnog internet portal, kaže on.
Javni servis Republike Srpske, RTRS, takođe se nalazi na listi medija koji objavljuju lažne vijesti, a koje je kao takve ocijenila platforma Raskrinkavanje.ba. “Vijesti koje smo dosad ocijenili pokazuju da je isti pod jakim utjecajem politike i sklon raznim manipulacijama. Tržište RS-a također je preplavljeno diskutabilnim informacijama iz Srbije i tamošnjih medija, naročito tabloida, koji su priča za sebe kada govorimo o objektivnosti i kredibilitetu”, ocjenjuje Zulejhić.
Kako prepoznati lažne vijesti
Čitaoci mogu prepoznati lažne vijesti i druge manipulativne sadržaje tako što ćeobratiti pažnju na određene segmente vijesti prije nego što je uzmu zdravo za gotovo, objašnjava urednik platforme Raskrinkavanje.ba. To je prije svega sadržaj vijesti. Svaka vijest i informacija mora biti objektivno predstavljena, sa podjednako pruženog prostora svim uključenim stranama. Sve tvrdnje koje se iznose treba da sadrže neki dokaz u vidu izjava, dokumenata, izvora i svega drugog što je relevantno, navodi on.
“’Kako saznajemo’, ‘izvori bliski redakciji’ i ‘kako pišu mediji’ definitivno nisu riječi koje ulivaju povjerenje u istinitost tvrdnji, naročito ako nisu potkrepljene ničim drugim. Pored toga, ako je vijest na prvi pogled nevjerovatna ili ‘spektakularna’, a niste je pročitali nigdje osim na nekom portalu koji nema ni novinare ni redakciju, sva je prilika da se radi o izmišljenoj priči”, upozorava.
Kredibilnosti medija koji je objavio vijest jedan je od faktora za utvrđivanje njene autentičnosti. “Anonimni portali se ne mogu tretirati kao pouzdan izvor informacija. Medijski izvještaj bi trebao biti potpisan imenom i prezimenom autora, a portali treba da imaju javno vidljiv impressum, sa imenima cijele redakcije, kontakt poracima, adresom, podacima o vlasništvu medija… Tek ukoliko su svi ovi segmenti ispunjeni, možemo biti malo sigurniji da je medijski izvještaj kvalitetan i istinit”, navodi Zulejhić.
No, napominje da transparentnost medija sama po sebi ne garantuje njegovu profesionalnost. “Kada pogledamo dosadašnje ‘raskrinkane’ medije, dosta ih ispunjava sve ove uslove, ali i dalje su podložni raznim manipulacijama. To uključuje i javne servise i novinske agencije.”
Najteže prepoznatljiva jeste kombinacija istine i laži, upozorava naš sagovornik. Autori takvih sadržaja svjesni su toga, te iz dana u dan napreduju u tehnikama raznih oblika manipulacija kako bi iste bilo što teže uočiti i dokazati, kaže on. “Naš portal koristi 16 ocjena koji pokrivaju razne oblike takvih manipulacija, od spina i pristrasnog izvještavanja, preko dezinformacija do teorija zavjere i pseudonauke.”
Urednik Raskrinkavanja savjetuje detaljno čitanje. “Mnogi problemi proizlaze i iz činjenice da ljudi sve manje čitaju, u smislu vremena i dužine teksta, te to rade sa niskom razinom fokusa i razumijevanja. Uočili smo pojavu da veliki broj ljudi čita samo naslove koji im ‘iskaču’ sa raznih strana i na osnovu toga donose zaključke i nastavljaju skrolati. Znajući da je clickbait najučestalija manipulacija u online medijima, ovakva praksa ih izlaže ogromnom broju dezinformacija i vrlo nekvalitetnom informisanju.”
Braniti se treba zakonskom regulativom
Naš sagovornik kaže da je potrebno konačno uvrsiti riječi "internet" i "online mediji" u zakone naše države i regulisati “divljinu” interneta, barem u medijskoj sferi. Pri tome napominje da ni u kom slučaju ne govori o cenzuri sadržaja. “Ovdje prije svega govorimo o medijskom vlasništvu. Ukoliko bi znali imena ljudi koji stoje iza portala i tvrdnji iznesenih na internetu, te ukoliko bi imali zakone na koje se možemo pozvati, svi oni koji svoju slobodu govora iskoriste za manipulaciju, dezinformisanje, klevetu, iznošenje laži, širenje političkog uticaja na štetu istine - mogli bi odgovarati za to po istim zakonskim odredbama po kojima se odgovara kada se tako nešto dogodi na nekom televizijskom kanalu. Ovako, svi imaju svu slobodu ovog svijeta da iznose bilo kakve neistine, ili govor mržnje, bez ikakve odgovornosti ili mogućnosti sankcije i sprječavanja takvog djelovanja", zaključuje Zulejhić.
