Gospođo Radović, nedavno ste i zvanično stupili na poziciju Ombudsmana za djecu RS, koji su prioretni ciljevi za koje se zalažete na ovoj poziciji?
S obzirom da je za ostvarivanje prava djeteta i njegovu zaštitu važno usklađivanje zakonodavstva sa zahtjevima i osnovnim principima UN Konvencije o pravima djeteta Ombudsman za djecu RS će, u skladu sa ovlaštenjima utvrđenim Zakonom o ombudsmanu za djecu, a ja lično, svoje aktivnosti i u narednom periodu usmjeriti na praćenje usklađenosti zakona i podzakonskih akata sa UN Konvencijom o pravima djeteta i drugim međunarodnim dokumentima koji su od značaja za unaprijeđenje i zaštitu prava i interesa djeteta, kao i na praćenju njihove primjene.
Prije svega, institucija će, a naravno i ja kao ombudsman za djecu, i dalje insistirati na donošenju Porodičnog zakona, s obzirom na brojne probleme u primjeni u praksi, na koje je institucija ukazivala u svojim izvještajima. Prije svega, Zakon treba da se prilagodi zatjevima Konvencije, njenim osnovnim principima i standardima u oblasti zaštite prava djeteta koji bi omogućili da dijete bude subjekt u porodičnim odnosima, da mu se omogući, zaista, ostvarivanje prava garantovanih Konvencijom, da se roditelji učine odgovornim za postupanje u interesu djeteta, a da rad nadležnih službi bude kvalitetniji i efikasniji. To podrazumijeva, prije svega, izmjene zakona: da sud odlučuje o uređenju viđanja djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, čime bi se otklonile situacije da se pravosnažna rješenja centara ne izvršavaju; da sud odlučuje o povjeravanju djece nakon prestanka vanbračne zajednice, a ne centri za socijalni rad; da se uspostavi mehanizam da dijete ostvari pravo na izdržavanje… i niz drugih pitanja koja je institucija iznosila u svojim inicijativama za donošenjem ovog Zakona.
-Nastaviti aktivnosti na praćenju postupanja u skladu sa drugim zakonima koji se tiču zaštite prava i interesa djeteta, kao što su iz oblasti koja je uređena Krivičnim Zakonikom, Zakonom iz oblasti socijalne i dječije zaštite, te primjena protokola i podzakonski akata, u cilju zaštite djeteta od svi oblika zanemarivanja, zlostavljanja i nasilja.
- Posebne aktivnosti i pažnju usmjeriti na pokrenutoj inicijativi Institucije da i programi prevencije zaštite zdravlja učenika budu dio obrazovnog sistema i obaveznog školskog programa (reproduktivno zdravlje, alkohol, duvan, zdrava ishrana i zdravi stil života, težina školske torbe…)
-Aktivnosti i pažnju usmjeriti na jačanje inkluzije, što podrazumijeva uključivanje djece sa poteškoćama u razvoju u sve društvene i životne tokove i aktivnosti, a ne samo u obrazovni sistem, na šta nas posebno obavezuje UN Konvencija o pravima djeteta, jer djeca sa poteškoćama u razvoju imaju pravo na posebnu zaštitu, ali na žalost na nizu primjera iz prakse smo uočili da društvo i pojedinci nemaju potrebnu dozu senzibilnosti i emocija za ovu djecu i njihove probleme, jer njihove potrebe su iste kao i ostale djece, ali poteškoće u zadovoljavanju tih potreba su često nepremostive.
-Izrada Strateškog dokumenta za unaprijeđenje društvene brige za djecu je i obaveza koju je država preuzela, te ću se zalagati da se započete aktivnosti na ovom planu realizuju, jer je ovaj dokument izuzetno značajan za definisanje dugoročnih politika, mjera i aktivnosti na unaprijeđenju položaja djece u svim segmentima društva, koji će mobilisati sve nadležne institucije i organizacije.
-Edukacija djece o njihovim pravima, saradnja sa djecom u obrazovnom sistemu,
-Unaprijeđenje položaja djece u društvu u svim oblastima, a posebno se zalagati za jačanje porodice, pronatalne politike… i druge aktivnosti u skladu sa UN Konvencijom, ustavom RS i Zakonom o ombudsmanu za djecu RS.
Kakva su, po Vama, prava djece u Republici Srpskoj, da li se njihova prava dovoljno poštuju?
Kad govorimo o pravima djece i da li se ona poštuju u RS, moramo poći od UN Konvencije o pravima djeteta, koja među brojnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima uopšte, ima poseban značaj jer ona uspostavlja sva prava djeteta na način da su sva prava podjednako važna i ne možemo izdvajati neka prava djece i davati im značaj. A, država je preuzela obavezu da obezbijedi zakonodavne, administrativne, sudske i druge uslove u cilju stvaranja ambijenta za ostvarivanje svih prava djeteta. Dakle, država je dužna prije svega uskladiti svoje zakone sa zahtjevima UN Konvencije i potrebama djeteta, a to je proces koji traje, ima određeni kontinuitet i zahtijeva analizu svih zakona.
Republika Srpska je mnogo uradila na unaprijeđenju i zaštiti prava djeteta, uskladila je dosta zakona sa zahtjevima Konvencije, pa i donošenje Zakona o ombudsmanu za djecu Republike Srpske i osnivanje institucije ombudsmana za djecu je veliki iskorak u unaprijeđenju i zaštiti dječijih prava, jer imamo instituciju koja štiti, prati i promoviše prava djece. U zadnjih nekoliko godina doneseno je niz novih zakona, tako je izmijenjen Zakon o socijalnoj zaštiti, donesen je Zakon o osnovnom obrazovanju, ovih dana u proceduri je i novi Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju, tako da se stvara klima za unaprijeđenje položaja djece.
Donesen je zakon u oblasti zdravstvene zaštite djece, Zakon o osnovanju Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povrede djece u inostranstvu, čime se stvaraju uslovi da se oboljela djeca dijagnostikuju i liječe u inostranstvu pod uslovima uređenim zakonom, što dodatno doprinosi pozitivnoj klimi u zaštiti prava djeteta.
Ostvarivanje prava djeteta u pojedinim oblastima u kojima izostaju sistemska rješenja, ili su ona neadekvatna i nedorečena, ostavlja prostor za različita tumačenja i različit pristup u njihovoj primjeni u praksi, što onemogućava ili otežava ostvarivanje prava koja djeca imaju.
Ono što je zajedničko u zaštiti prava djeteta jeste da je puno subjekata zaštite (roditelji, vaspitnoobrazovne ustanove, centri za socijalni rad, pravosuđe, policija…) koji svako u domenu svojih ovlaštenja ima obavezu i odgovornost prepoznati povredu prava djeteta i blagovremeno reagovati u skladu sa najboljim intereseom djeteta. Važno je da ovi subjekti zaštite sarađuju kontinuirano i svakodnevno, jer ako samo jedan od ovih subjekata zaštite ne reaguje blagovremeno, posledice po dijete mogu biti vrlo teške i dugotrajne.
Nažalost, neka jedno dijete pati, neka trpi nasilje,ekonomske, neka se ugrožava ili povrijeđuje njegovo pravo, nismo dovoljno učinili u zaštiti prava djeteta. Odrasli moraju svakodnevno da se preispituju jesu li dovoljno učinili da ih zaštitimo (djecu), da li smo neka rješenja mogli unaprijediti, neke situacije predvidjeti, da li smo mogli drugačije i bolje reagovati…
Nažalost, i pored svega, svjedoci smo da dnevno makar jedan članak u medijima ima sadržaje o povredi prava djeteta, a to nije dobro.
Kada su prava djece u pitanju koje biste probleme izdvoji kao najbitnije, šta se hitno mora riješiti?
Sva su prava djece podjednako važna na njihovom putu zdravog odrastanja, nijedno pravo nema prioritet ili prednost u odnosu na drugo, ali svakako da ranom rastu i odrastanju djece treba posvetiti posebnu pažnju, jer se u tom najranijem uzrastu otkrivaju mnoge poteškoće u razvoju, a isto tako i nadarenost i potencijal djece za mnoge aktivnosti.
Da budem konkretna, obzirom da Vas to intetresuje, mislim da je prioritet izrada strateškog dokumenta za unaprijeđenje društvene brige za djecu, jer je to i dio obaveze koju je država preuzela prihvatanjem Konvencije o pravima djeteta. Izrada ovog dokumenta nije samo obaveza države, već potreba sistema jer ovaj dokument treba da obezbijedi efikasniju promociju prava djece i efikasniju zaštitu djece na putu odrastanja i ostvarivanja prava. Jednim multidisciplinarnim pristupom u izradi ovaj dokument treba da obezbijedi cjelovit pristup svim pravima djece i uspostavi sistemski okvir, čija realizacija treba uz mobilizaciju svih subjekata zaštite da osigura ostvarivanje prava djece.
Multidisciplinaran pristup u donošenju strateškog dokumenta ukazao bi i na činjenicu da su sva prava djeteta podjednako važna, da se ne mogu rangirati, jer su podjednako značajna za dijete kroz njegov razvoj i odrastanje. Vlada Republike Srpske je tokom 2013. godine zaključkom zadužila nadležna ministarstva za izradu strateškog planskog dokumenta za unaprijeđenje položaja djece u Republici Srpskoj kojom bi se definisale dugoročne politike, mjere i aktivnosti radi unaprijeđenja položaja djece u svim segmentima društva.
Podsjećanja radi i strategija Savjeta Evrope za prava djeteta 2016-2021 definiše pet prioritetnih oblasti koje će garantovati prava djeteta, a to su: jednake mogućnosti za svu djecu, učešće sve djece, život bez nasilja za svu djecu, pravosuđe prilagođeno djetetu za svu djecu i prava djeteta u digitalnom okruženju.
Koliko smo svjesni važnosti zdravog djetinjstva, jer od njega dobro zavisi i ostatak života koje će dijete imati?
Zdravo djetinjstvo je izuzetno važno za svako dijete, a odrastanje djeteta je proces koji određuje njegovu budućnost.
I upravo zbog toga programi prevencije zaštite zdravlja djece i različitih oblika rizičnog ponašanja treba da budu sastavni dio školskog programa, kako bi djeca od najranijeg uzrasta u školi dobila potrebne informacije i znanja o štetnosti alkohola, duvana, droga, a isto tako i informacije o zdravoj ishrani, o važnosti fizičke aktivnosti, problemima u adolescenciji, reproduktivnom zdravlju mladih.
Donošenje Zakona o osnivanju Fonda za podršku djeci sa teškim oboljenjima i rijetkim bolestima, krajem 2017. godine, pored finansijske podrške, treba da doprinese i boljoj informisanosti roditelja, bržim procedurama i jednakom pristupu za svu djecu, bez obzira na troškove liječenja.
Koliko je i zdravo društvo važno za zdravo djetinjstvo, a kod nas je društvo u mnogim problemima od socijalnih, ekonomskih do mnogih drugih problema?
Zdravo društvo za zdravo odrastanje i zdravo djetinjstvo je svakako od izuzetnog značaja za svako dijete. Odrastanje djeteta je proces koji traje, proces koji određuje njegovu budućnost. Ako u tom procesu odrastanja, odrasli koji imaju obavezu i odgovornost brinuti za zdravo odrastanje djeteta, ne prepoznaju njegove potrebe i djetetovo pravo na zaštitu, posledice po dijete i njegov razvoj mogu biti vrlo teške i dugotrajne.
Ono što je zajedničko u zaštiti svakog prava djeteta je da je puno subjekata zaštite koji imaju obavezu i odgovornost prepoznati potrebe djeteta, i povrede prava djeteta, i ako samo jedan od ovih subjekata zaštite – roditelji, vaspitnoobrazovne ustanove, centri za socijalni rad, pravosuđe, mediji…, ne reaguje na vrijeme i adekvatno, posledice za dijete i njegovo odrastanje mogu biti teške i dugotrajne, a sve teže što je dijete manjeg uzrasta.
Političari i oni koji vode ovu državu nemaju djecu kao prioritet u svom radu, uglavnom izostaje politika koja bi bila usmjerena poboljšanju položaja djece i mladih, a gleda se samo kako se dodvoriti glasačima?
Iskustva iz proteklog perioda pokazuju da programi političkih stranaka nisu u dovoljnoj mjeri usmjereni na potrebe djece, a djeca su u uzrastu u kojem ne razumiju značaj djelovanja političkih stranaka, njihovih okupljanja i nastupa u predizbornoj kampanji. Odrastanje djeteta je proces koji određuje njegovu budućnost i priprema ga za svijet odraslih i samostalan život u njemu, zato je obaveza svih da najbolji interes djeteta bude prioritet u svim aktivnostima, pa i u predizbornoj kampanji.
Nažalost, Bosna i Hercegovina svojim izbornim pravilima nije prepoznala ni potrebu, a ni važnost zaštite djece i njihovih interesa u političkoj kampanji, a imajući u vidu da su u toku aktivnosti na izmjenama Izbornog zakona, Ombudsman za djecu je, u svojoj preporuci avgusta 2017.godine, predložio Centralnoj izbornoj komisiji preduzimanje potrebnih mjera i aktivnosti radi otklanjanja situacije koja dovodi do povrede prava i interesa djeteta na način da Izbornim zakonom, pored definisanih Pravila ponašanja, definiše zabranu zloupotrebe djece u političke svrhe, te utvrdi sankcije za postupanje suprotno utvrđenoj zabrani.
Kada je u pitanju rad Institucije Ombudsmana za djecu RS na koje probleme vam se građani najviše žale?
Prijave po kojima je institucija Ombudsmana za djecu postupala, u proteklom izvještajnom period, odnose se na gotovo sva područja dječijeg odrastanja.
U najvećem broju prijavama se ukazuje na ugroženost prava djeteta u postupcima razvoda braka ili prekida vanbračne zajednice, na neadekvatnu zaštitu od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, kao i na različita pitanja ostvarivanja prava djeteta u obrazovnom sistemu.
Koliko je lako ili teško riješiti određene predmete koji su prijavljeni Instituciji Ombudsmana za djecu RS? Koliko su krajnji korisnici zadovoljni ishodom rada Institucije?
Ombudsman za djecu je nezavisan i samostalan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom i niko nema pravo da utiče na njegov rad i postupanje. U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti Ombudsman za djecu postupa u okviru Ustava, zakona i drugih propisa i opštih akata, kao i međunarodnih ugovora i opšteprihhvaćenih pravila međunarodnog prava, rukovodeći se načelom pravičnosti i morala.
Najbolji interes djeteta mora uvijek biti prioritet, i odrasli kad donose odluke kojima odlučuju o pravima djece, pa i ombudsman za djecu, moraju serukovoditi najboljim interesom djeteta.
Moram priznati da Vam pitanje nije jednostavno, odnosno odgovor nije jednostavan. Povećano obraćanje građana instituciji ombudsmana za djecu, vidim kao prednost i sve veće povjerenje građana u rad Institucije, jer često nam se pojedinci obraćaju riječima da samo nama vjeruju, da smo im mi još ostali…,pa valjda je i to pokazatelj zadovoljstva radom institucije. Zaposleni u ombudsmanu za djecu uvijek daju maksimum, profesionalno i savjesno rade na pojedinim predmetima, a nastojimo da posredovanjem kod odgovorne strane riješimo predmete, a ako to ne daje rezultate ombudsman daje preporuku da se određena povreda prava djeteta otkloni na način koji je uređen zakonom u konkretnoj situaciji.
U našem društvu često se govori o problemima sa vršnjačkim nasiljem. Na koji način možemo uticati da se ova pojava smanji?
Svako dijete pod jednakim uslovima ima pravo na obrazovanje u sredini bez nasilja, a roditelji i nastavnici/profesori imaju odgovornost za stalni nadzor i blagovremenu reakciju u svim slučajevima nasilja među djecom. Roditelji i nastavnici su na zajedničkom zadatku u odrastanju djece i oni moraju svojom stalnom i stvarnom komunikacijom pokazati da imaju isti cilj i da neće tolerisati da bilo koji učenik i na bilo koji način povređuje svog vršnjaka. U svakoj konkretnoj situaciji, a uključujući i djecu, moraju doći do najboljih mogućih rješenja, koja će biti adekvatna pomoć i podrška i djetetu žrtvi nasilja, ali i za dijete koje je nasilje počinilo.
Pristup u rješavanju svakog slučaja mora biti individualan, u skladu sa procedurom postupanja definisanom Protokolom o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja. Za svako nasilno ponašanje se moraju tražiti uzroci, mora se obaviti razgovor i sa roditeljem i sa djecom, počiniocem nasilja i žrtvom, i na osnovu toga predlagati one mjere koje su u najboljem interesu za dijete.
Koliki je problem ostvarivanje prava na alimentaciju kada je riječ o samohranim roditeljima? Na koji način se ti slučajevi mogu riješiti?
Prijave kojima se ukazuje na povrede prava djeteta na izdržavanje, pored situacije koje se odnose na plaćanje alimentacije poslije razvoda braka, na žalost, ukazuju i na problem da su djeca i po drugim osnovama dovedena u situaciju da je njihovo pravo na izdržavanje dovedeno u pitanje.
Bez obzira na razloge kojima se ukazuje na povredu prava djeteta po ovom osnovu, posljedice za djecu su u svim slučajevima iste, poniženi su i povrijeđeni i bez sredstava za život.Izbjegavanje davanja izdržavanja je krivično djelo. Izdržavanje je pravo svakog djeteta i obaveza svakog roditelja i zato sistemske mjere moraju obezbijediti da roditelji tu svoju obavezu i izvršavaju. Za unaprijeđenje sistema i zaštitu djeteta i njegovo pravo na izdržavanje neophodne su izmjene Porodičnog zakona, jer je država obavezna preduzeti sve potrebne mjere kako bi obezbijedila da dijete dobije izdržavanje od roditelja ili drugih lica koja su finansijski odgovorna za dijete.
Razgovarala Maja Isović Dobrijević
