<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Novo ministarstvo za gubljenje vremena

Proširenje Vlade Republike Srpske

Kako će te nove tehnologije, ako se počnu primjenjivati, smanjiti odlazak obrazovanih iz Srpske? Od čega će biti plaćeni stručnjaci koji će sprovoditi nove tehnologije? Kada je poznato da je većina javnih preduzeća u velikim gubicima koje stvaraju iz godine u godinu. Hiljadu je pitanja na koja nema odgovora

08. juni 2018, 12:00

Jedini put da se zaustavi iseljavanje stanovništva je da se političari ozbiljno i otvoreno uhvate u koštac sa stvarnim problemima zemlje – ma šta to zahtijevalo. Bez pokroviteljstva i uplitanja stranaca. Ako je potrebno mijenjati Ustav BiH – neka ga promijene. Ako je potrebno mijenjati entitetske ustave – neka ih mijenjaju. Ključno je da država dođe do stabilnog kompromisa, da ne bude svega onog u čemu se ogleda politika u BiH proteklih godina poslije Dejtona; da ne bude političkih ratova između entiteta, tihih ratova naroda unutar države i entiteta, stalne krize koja parališe državu – dakle, svega onog beskorisnog radi čega gubimo dragocjeno vrijeme

Prilično nezapaženo prošla je vijest da će Republika Srpska od sljedeće godine imati jedno ministarstvo više: ministarstvo za nove tehnologije i razvoj, čiji zadatak će biti da se bavi primjenom najnovijih tehničkih dostignuća, sa ciljem da se društvo podigne na viši tehnički nivo, saopštio je predsjednik Milorad Dodik. Na Jahorina ekonomskom forumu predsjednik je detaljnije obrazlagao osnivanje novog ministarstva, kao jedne od mjera za zadržavanje mladih, obrazovanih ljudi u Republici Srpskoj, navodeći da je odlazak mladih stručnjaka „šablon koji je neko drugi planirao“ za cijeli region.

Zaista izgleda da ova vijest nije važna, da je samo još jedna najava nekakvih mjera koje se nikada neće sprovesti, ali ipak postoji u njoj nešto neobično: Dodik se kao rijetko kada pokušava baviti stvarnim problemom koji opterećuje društvo. Nakon prvobitnog negiranja da se stanovništvo masovno iseljava iz Srpske i BiH, vlasti RS konačno su priznale da se radi o postojećem i ozbiljnom problemu, koji prijeti da drastično promijeni stanje u Srpskoj u budućnosti. I objavile da se žele boriti sa njim, da žele zaustaviti negativni trend iseljavanja.

Sasvim je razumljiv i zaslužen trend iseljavanja stanovništva koji se dešava u BiH,kao kazna za promašene politike koje se vode u državi. On će se sigurno nastaviti, postajući jedan od najtežih problema sa kojim će se sve vlasti morati suočiti. Ne radi se o rezultatu nekakvog šablona koji je neko negdje daleko kreirao za region, kao što Dodik tvrdi, nego o direktnoj posljedici decenija vladavine njega i njemu sličnih. Godine zanemarivanja stvarnih problema ljudi, iscrpljivanje u jalovim polititičkim igrama, doveli su strpljenje građana do krajnje tačke; pošto je jasno da u BiH neće moći doći do pristojnog života, pokušaće ga potražiti bilo gdje drugdje. Kada tretirate građane kao marvu i bavite se stvaranjem oligarhijskih krugova radi zadovoljenja vlastitih interesa, građani će potražiti druge države koje će ih tretirati kao ljude. Ljudski život je ograničen, ljudi obeznađeni promašenim dekadama sakupljaju posljednje ostatke volje i odlaze u neizvjestan put u bolje sutra, ali sa jednom bitnom prednošću – život u drugoj državi daje nadu da će biti bolje. Nadu da će imati posao, ostvariti egzistenciju, i uspjeti da pomognu familiji koja ostane u državi – nešto specifično za naše građane. Vremena za čekanje nema, bez obzira na godine ljudi koji odlaze, jer u BiH ništa se ne mijenja jednako za dvadesetogodišnjake i tridesetogodišnjake. A svi znaju za uspješne primjere ljudi koji su stekli u drugim državama sve što nisu mogli u BiH – prije svega golu egzistenciju, posao i platu, a poslije toga i sve ostalo.

Predsjednik je zamislio da bi novo ministarstvo, uz druge mjere, trebalo da zaustavi trend iseljavanja, dovodeći društvo do većeg materijalnog blagostanja upotrebom novih tehnologija.

Prvo što se može pitati u vezi novog ministarstva je šta radi postojeće Ministarstvo nauke i tehnologije RS? Zašto ono nije do sada uvelo neku novu tehnologiju? Hoćemo li od sljedeće godine imati dva ministarstva tehnologije: ministarstvo za stare i ministarstvo za nove tehnologije? Kako će biti obezbjeđeno funkcionisanje novog ministarstva? Ono zahtijeva svoj budžet, što pretpostavlja da će sredstva za neka druga ministarstva morati biti umanjena i prebačena u novo ministarstvo, ako budžet bude kao prethodnih godina. Gdje će se pronaći novac za funkcionisanje ministarstva? Recimo da se novac pronađe, tek onda slijede važna pitanja: Gdje će ministarstvo uvoditi nove tehnologije? U javnu administraciju?U javna preduzeća: Željeznice RS, Šume RS, Puteve, Autoputeve, Elektroprivredu RS? Koje to nove tehnologije će uvoditi? Nove tehnologije koštaju, kako će ih kupiti? Nije poznato da su neke nove tehnogije nastale u Srpskoj, da bi se mogle primjenjivati bez troškova. Kako će te nove tehnologije, ako se počnu primjenjivati, smanjiti odlazak obrazovanih iz Srpske? Od čega će biti plaćeni stručnjaci koji će sprovoditi nove tehnologije? Kada je poznato da je većina javnih preduzeća u velikim gubicima koje stvaraju iz godine u godinu. Hiljadu je pitanja na koja nema odgovorau Dodikovim izlaganjima. I zašto Dodik najavljuje osnivanje ministarstva, zar ne bi to trebao biti posao Vlade RS?

Baš zato što je Dodik objavio odluku o osnivanju, taj potez može se lakše protumačiti. On je kao i mnogo puta ranije izašao izvan svojih nadležnosti, okupirao nadležnost druge institucije, i bez razmišljanja to objavio. Ustvari je nedostatak istinske demokratije i slobode jedan od najvećih problema Srpske, koji dovodi do iseljavanja, a niko nije toliko učinio na njegovom stvaranju kao Dodik. Njegova sjenka natkriljuje sve institucije RS, on po potrebi preuzima njihove nadležnosti; on odlučuje o svemu, ostale institucije samo su pomoćni organi predsjednika, i moć će se seliti tamo gdje je on. Ako bude izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, ništa se neće promijeniti u Srpskoj, kao što se nije promijenilo otkad Dodik nije premijer. U takvoj situaciji dolazi do korumpiranosti institucija, podređenih jednoj ličnosti koja radi sve što hoće, a ljudi to vide i osjećaju. Društvo postaje zarobljeno, ne kreće se naprijed, ono stoji zaglibljeno u blatu lažne demokratičnosti, osjenčeno autoritarnom Dodikovom ličnošću. Posljedice su nepostojanje vladavine prava, veliko nepovjerenje u institucije, materijalna i moralna bijeda, i ništa tu neće promijeniti osnivanje novog ministarstva. Partokratija, klijentelizam, korupcija na svim nivoima glavni su proizvodi takve vlasti. A to su razlozi koji odvode ljude iz zemlje: prije odlaska izgube nadu da će se bilo šta promijeniti. Bez obzira na trenutne statistike kojima se vlasti hvale, RS je jedan od najsiromašnijih dijelova Evrope, kakav je bio i prije nego što je SNSD preuzeo vlast. Stoga, prvi uslov da se u Srpskoj bilo šta promijeni je da se Dodik potpuno povuče iz političkog života. Da bi dopustio krhkoj demokratiji da pokuša zaživjeti, kroz političku borbu zaista ravnopravnih aktera.

Drugi važan uslov za promjenu negativnog trenda iseljavanja je da se riješe najvažnija pitanja zajedničke države, da se pronađe stabilan kompromis na državnom nivou. Jer, ideja koju Dodik već dugo propagira – da se održava status kvo na državnom nivou, dok se istovremeno dinamično razvija Srpska – je besmislica. Nemoguće je da se entiteti dinamično razvijaju dok se na državnom nivou ne dešava ništa, i sve stoji zaleđeno kako je nekada bilo. Politička nestabilnost: tihi ratovi između entiteta, zavađenih etniciteta, kao i neharmonizovani propisi, neodređene nadležnosti između države i entiteta, čak i prijetnja ponovnog rata – sve to odbija većinu potencijalnih ulagača. Zašto bi neko ulagao u takvoj sredini, kada u susjednim državama ima bolje uslove: jasnu političku situaciju, jednostavnije regulative, zemlju bez nestabilnosti. Zbog toga je BiH, a onda i RS kao njen dio, u velikom zaostatku za državama regiona, obogaljena svojom komplikovanom strukturom koja dovodi do nefunkcionalnosti.

Zato pravi put za rješavanje pitanja iseljavanja nije formiranje novog ministarstva za nove tehnologije na entiteskom nivou – to će biti pokušaj sa skromnim dometom, ako bude rezultirao ikakvim poboljšanjem. Jedini put da se zaustavi iseljavanje stanovništva je da se političari ozbiljno i otvoreno uhvate u koštac sa stvarnim problemima zemlje – ma šta to zahtijevalo. Bez pokroviteljstva i uplitanja stranaca. Ako je potrebno mijenjati Ustav BiH – neka ga promijene. Ako je potrebno mijenjati entitetske ustave – neka ih mijenjaju. Ključno je da država dođe do stabilnog kompromisa, da ne bude svega onog u čemu se ogleda politika u BiH proteklih godina poslije Dejtona; da ne bude političkih ratova između entiteta, tihih ratova naroda unutar države i entiteta,stalne krize koja parališe državu – dakle, svega onog beskorisnog radi čega gubimo dragocjeno vrijeme. Ti problemi moraju se rješavati bez ucjena sa svih strana, jer pokušaj pregovaranja sa ultimativnim zahtjevima nije pravi, iskreni pokušaj. Kako treba urediti državu kao što je naša da bi zadovoljavala potrebe svih građana nije lako odgovoriti, ali sigurno je da se ništa važno neće promijeniti bez rješavanja temeljnih pitanja – u BiH su to odnosi naroda koji određuju funkcionalnost zemlje. Tek ako bi se uspjela riješiti najvažnija pitanja, moglo bi se govoriti o značajnijem ekonomskom i svakom drugom razvoju. Kraće rečeno: Napravite funkcionalnu državu i ljudi neće odlaziti, zadovoljavaće se manjim platama i slabijim životnim standardom, samo ako budu vidjeli da se situacija poboljšava, ako budu vidjeli nadu. Malo nade da ovo jednom može postati normalna zemlja mnogo bi promijenilo. Bez toga ostaće sve isto, a to je ambijent u kome se Dodik najbolje osjeća.

Tako da se najava novog ministarstva treba gledati kao konstanta njegove politike u proteklih trinaest godina – radi sve da ne bi ništa promijenio. Važno je samo stvarati iluziju da se nešto radi i preuveličavati je putem medija, da ona u očima lakovjernih naraste do statusa dogme, nečega što se više ne preispituje. Kao što su već postale brojne laži plasirane preko servilnih medija: sjetimo se samo izmišljenih investicionih ciklusa, velikog rasta BDP-a, političke i ekonomske stabilnosti Srpske, svih sličnih laži koje svakodnevno gledamo i čitamo u većini medija. O tačnosti tih fraza najviše govori materijalno stanje većine stanovništva u Srpskoj, koje je isto, ako ne i teže nego recimo 2005. godine, kada nije bilo PDV-a koji je višestruko uvećao prihode entiteta. Iseljavanje stanovništva je konačni demanti priče o stabilnosti, dobrom stanju u RS, jer niko ne bježi od dobra. Od Dodika ne treba očekivati da se ozbiljno pozabavi stvarnim problemima u državi, od njega ne treba očekivati ozbiljnost u bilo čemu; njegov govor na Jahorini o uključivanju u tržište kriptovaluta je hiljaditi dokaz njegovog diletantizma. Zato ni od novog ministarstva, kao mjere potekle od njega, po njegovoj namjeri i njegovoj ideji, ne treba ništa očekivati. Trend iseljavanja će se nastaviti, Dodik će nastaviti da vodi promašenu politiku bez ikakvog napretka, država će se polako prazniti, život u njoj opadati i gasiti se, zbog nesposobnosti svih nas koji u njoj živimo da organizujemo život po mjeri čovjeka.