Roma memorial u Berlinu spomenik je sjećanju na pola miliona ubijenih Roma u Drugom svjetskom ratu. Istoričari barataju sa podacima da je od milon tadašnjih Roma u Evropi pobijeno 220 000 - 500 000 pripadnika romske populacije.
Spomenik je djelo Dani Karavana izraelskog umjetnika.
Dizajniran je kao bazen ispunjen crnom vodom u kom se nalazi stijena u obliku trokuta, simbolom znaka koji su Romi u to vrijeme nosili oko ruke, kojim su bili obilježeni kao građani drugog reda. Prije nego su bili ubijani u logorima, gasnim komorama diljem Evrope.
Tadašnje vojno rukovodsto Njemačke smatralo je da je s tim brojem riješeno Cigansko pitanje u Evropi, tako su govorili ...
Spomenik je za javnost otvorila Angela Merkel i nalazi se u neposrednoj blizini Bundestaga, Ustavnog Suda i Brandenburške kapije. Veliki broj spomenika koji podsjećaju na Holokaust nalazi se neposredno pored njemačkih institucija, pa i sam Muzej Holokausta nalazi se na par stotina metara od Bundestaga.
Zašto Njemci stavljaju ove spomenike tako blizu institucija?
Da se zlo koje je počinjeno u ime države ne zaboravi. I danas, mnogo godina nakon rata Njemačka nastavlja i ulaže u proces suočavanja sa prošlošću u koji je uključen cijeli sistem, školski, politički, naučni, državni.
U Muzeju Holokausta na samom ulazu riječi su Primo Levija, preživjelog logoraša Aušvica, Desilo se, desiće se opet. To je sve što treba da znamo. Te riječi upozoravaju i obavezuju. Jer jedino podsjećanjem na zlo može se , možda, zlo spriječiti i preduprrijediti.
Spomenik ubijenim Romima je pored Parlamenta, najvažnije političke institucije jedne zemlje a da nikom u istom ne padne na pamet, ni u šali, ni u ludilu i pomahnitalosti vlastite bitnosti da za govornicom Parlamenta izjavi da sa Ciganima treba postupati ciganski ... a da se nakon te izjave, takva osoba ikad više može nekim javnim poslom ili politikom u današnjem njemačkom društvu.
