Do sada je Svjetsko prvenstvo prošlo bez ozbiljnog incidenta i Putin dobiva pohvale za organizaciju manifestacije sa svih strana. Zemlja je pokazala svoje najbolje lice i postala case study onog što se u diplomaciji zove soft power. Par mjeseci prije ovog spektakla zapadni su mediji pisali o ruskim huliganima, strahovali zbog mogućih rasističkih ispada, spominjali novi Hladni rat, no posljednjih dana gotovo da nema svjetskog medija koji nije donio geopolitičku analizu Putinovih rezultata i zaključio da je ruski predsjednik apsolutni pobjednik prvenstva
Više puta sam pogledala snimku na kojoj predsjednik Fife Gianni Infantino daje komplimente Vladimiru Putinu. U Kremlju su u petak gosti ruskog predsjednika bile nogometne legende Urugvajac Diego Forlan, njemački šampion Lothar Matthäus, šesterostruki pobjednik Premier lige Rio Ferdinand, danski kralj golmana Peter Schmeichel, Meksikanac Jorge Campos i brončani Vatreni Zvonimir Boban.
“Svi smo se zaljubili u Rusiju, zemlju koju nismo poznavali”, rekao je Infantino, a Matthäus dodao da je ovo najbolje Svjetsko prvenstvo koje je vidio u posljednjih 40 godina. Putin je diskretno – potpuno siguran i lagano zadovoljan – kimnuo glavom. Onako kako bi vjerojatno kimnuo Jack Nicholson da mu kažete da je dobar glumac, onako kako se reagira na čistu i neupitnu konstataciju, onako kako se smješkaju ljudi koji znaju da trijumfiraju.
Puno je širi bio Putinov osmijeh kad mu je u Moskvi američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton čestitao: “Cijenimo vašu ljubaznost i nadamo se da ćemo od vas naučiti kako se uspješno organizira Svjetsko prvenstvo.” Bilo je to više od diplomatske pristojnosti političara koji je dogovorio detalje susreta ruskog i američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji će se održati u Helsinkiju dan nakon zatvaranja prvenstva. Putin je odgovorio da će rado pomoći.
BESPRIJEKORNA ORGANIZACIJA
Posljednjih dana gotovo da nema svjetskog medija koji nije donio geopolitičku analizu Putinovih rezultata i zaključio da je ruski predsjednik apsolutni pobjednik prvenstva. Od “Zaboravite akcije na terenu, samo je jedan šampion” do “Taktika Kremlja na ovom prvenstvu donosi pogotke”, pišu unisono. U prvenstvu punom iznenađenja u kojem su izbačeni favoriti i prvaci, nezahvalno je prognozirati, ali jedan je pobjednik za sada jasan.
“Sve ovo služi samo tome da svi mi, kad se vratimo svojim kućama, kažemo kako je Rusija fantastična zemlja, a Putin besprijekoran organizator”, skratio je još prije desetak dana jedan od mojih suputnika u Rusiji. Divila sam se organizaciji, primjerice činjenici da je gotovo 50,000 navijača nakon utakmice Hrvatske s Argentinom lako i brzo transportirano do središta grada, besplatnom prijevozu u metrou na dane utakmica.
Primijetili smo da je policija prisutna ali nenametljiva, hvalili smo čiste ulice, fasade na kojima nema grafita, uredne i brze vlakove (“Ček, mi smo stvarno krenuli i došli u minutu kako piše u voznom redu”, čudila sam se naviknuta na standarde HŽ-a), ograničene zone za pušenje i konzumaciju alkohola na javnim mjestima, srdačnost Rusa, ljubazne volontere, dobre moskovske restorane s pristojnim cijenama u kojima za razliku od hrvatskih nemate osjećaj da su vas orobili zbog tri škampa.
MOBLIZACIJA NA SUPER-PROJEKTIMA
Oduševilo me što sam besplatno s FAN ID-jem mogla ući u veličanstvenu galeriju Tretjakov, pristojni barmeni služili su pripite navijače u moskovskom Kuznjeckom mostu, šarmantne su mi bile blagajnice u trgovini u radničkom naselju na periferiji u Nižnjem Novogorodu na čijim su ceduljicama ispisane fraze na engleskom. Du ju niiid e beg, pitala nas je kad smo kupili vodu…
Malo koja zemlja ima takvu sposobnost mobilizacije na super-projektima. U Rusiji je sve grandiozno: od organizacije Svjetskog prvenstva do 19 kilometara dugog mosta koji povezuje Krim s Rusijom. Stadioni su veličanstveni i prosječnog navijača u Kalinjingradu, Saransku, Volgogradu ili Rostovu ne zanima hoće li se kasnije pokazati kao spomenici korupcije ogromnih razmjera.
Zasad je poznato da je 13 milijardi dolara potrošeno na izgradnju stadiona i popravljanje infrastrukture u 11 gradova, što je četiri puta više od investicije u Južnoj Africi koja je bila domaćin prvenstva 2010. i dva puta više od Brazila. O rentabilnosti tih mega građevina ne treba posebno govoriti; možemo se okrenuti oko sebe i vidjeti arene izgrađene za rukometno prvenstvo. Iako neki analitičari procjenjuju da će završni račun biti još veći, Putin je poželio Svjetsko prvenstvo, poželio ga je pod svaku cijenu, i dobio ga je.
BOJKOT ZAPADNIH POLITIČARA
Vesela galama oko stadiona pokrila je i domaće teme. Na dan otvaranja prvenstva premijer Dimitrij Medvedev objavio je promjene u mirovinskom sustavu kojima je produljen prag za odlazak u mirovinu, ženama s 55 na 63, a muškarcima sa 60 na 65 godina. Najjači oporbeni vođa Aleksej Navalni pozvao je na prosjede, ali samo u onim gradovima u kojima se ne igra prvenstvo.
Do sada je Svjetsko prvenstvo prošlo bez ozbiljnog incidenta i Putin dobiva pohvale za organizaciju manifestacije sa svih strana. Zemlja je pokazala svoje najbolje lice i postala case study onog što se u diplomaciji zove soft power. Par mjeseci prije ovog spektakla zapadni su mediji pisali o ruskim huliganima, strahovali zbog mogućih rasističkih ispada, spominjali novi Hladni rat.
Velika Britanija i zapadni saveznici otkazali su akreditacije brojim ruskim diplomatima nakon incidenta s trovanjem bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri. Britanski je ministar vanjskih poslova Boris Johnson pozvao na bojkot prvenstva usporedivši ga s Olimpijskim igrama u Hitlerovoj Njemačkoj 1936.
TKO JE SVE DOŠAO U KREMLJ?
Kraljevska obitelj i britanski ministri oglasili su da neće biti na otvaranju, zapadni državnici bili su vidljivo neprisutni na prvenstvu, ali ostatak svijeta nije dijelio taj antiruski sentiment. Princ Saudijske Arabije Muhamed bin Salman gledao je s Putinom utakmicu otvaranja, a nakon što je Rusija uništila Saudijce s pet pogodaka šalili su se u VIP loži zbog rezultata. Jedina stvarna brojka koja ih je zanimala je cijena nafte o kojoj su ranije razgovarali.
Plave samuraje je došla bodriti japanska princeza Hisako Takamado, prva predstavnica carske obitelji koja je posjetila Rusiju od 1916. Iako se nije susrela s ruskim dužnosnicima njezin osmodnevni posjet imao je simboličku težinu. Najvažniji je bio južnokorejsko-ruski summit koje se odvio uoči prvenstva. Razgovori na najvišoj razini uključili su razgovore o denuklearizaciji Korejskog polutoka te gospodarsku suradnju te dvije zemlje, a predsjednici Putin i Moon Jae-in objavili su na press konferenciji strateško partnerstvo.
Šveđani su prekinuli bojkot kad je njihova reprezentacija napredovala, piše se da bi francuski predsjednik Emmanuel Macron mogao doći u Rusiju ako Les Bleus dođu do finala. Na utakmicu finala Putin je pozvao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji još nije potvrdio dolazak za razliku od palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa. Vanjskopolitički analitičari prognoziraju da će susret biti pun simbolike i s malo sadržaja, ali da će Putin najviše profitirati u svojoj diplomatskoj ofenzivi.
ZATVARANJE POGLAVLJA KOJE JE POČELO U SOČIJU
Slično je bilo u Sočiju na Zimskim olimpijskim igrama 2014. Taj je spektakl, težak oko 40 milijardi eura, trebao vratiti Rusiju, čije je gospodarstvo bilo oporavljeno kroz desetljeće s rekordnim cijenama nafte, na svjetsku scenu. Samo par tjedna nakon ceremonije zatvaranja počela je aneksija Krima, slijedilo je rušenje malezijskog aviona u istočnoj Ukrajini, istraga o ruskoj umiješanosti u američke predsjedničke izbore 2016., ubojstvo oporbenog političara Borisa Nemcova, vojna intervencija u Siriji. Zapad je reagirao sankcijama.
Svjetsko prvenstvo bilo je za Putina veliki i skupi ulog. “Ljudi će razumjeti Rusiju kad dođu ovdje”, rekao je prije par tjedana. Vidjevši njezino ljepše lice, vratit će se u Englesku, Belgiju, Francusku ili Španjolsku ne spominjući Krim, gušenje ljudskih sloboda, kršenje prava LGBT zajednice, ubojstva oporbenih lidera, političke zatvorenike i autokratsku predsjednikovu ruku, no to je priroda svih velikih manifestacija.
Objašnjavajući Putinov uspjeh neki su analitičari poput komentatora portala Politico izvukli i klasično tumačenje Eliasa Canettija koji je u knjzi Masa i moć opisao kako moćnici koriste arenu. “Izvana, kada gleda prema gradu, arena je beživotni zid, unutra je zid ljudi. Gledatelji okreću leđa gradu i nije ih briga što se događa izvan stadiona. Sve su ostavili izvan stadiona, i pravila i navike, čekajući na svoje obećano i vremenski limitirano uzbuđenje.”
NE POSTOJI NIŠTA IZVAN ARENE
U areni, napisao je Canetti prije više od pola stoljeća, ograničena je potreba gomile da se širi i raste. Iza zidova stadiona nema prirodnih granica za rast, budući da su one umjetno stvorene. Upravljajući s dvije Canettijeve teme – masom pred sobom i moći u rukama – Putinove performanse graniče s genijalnošću, zaključuje Politico. Nikoga za vrijeme spektakla nije briga što se događa izvan zidova arene.
Prije 38 godina medvjed Miša, maskota Olimpijskih igara u Moskvi 1980., pustio je suze na zatvaranju. Te su se igre održale pod jakim bojkotom Sjedinjenih Država i čak 65 zemalja zbog sovjetske invazije u Afganistanu i Rusi još nisu zaboravili to poniženje. Polarni medvjed iz Sočija 2014. također je na zatvaranju pustio jednu suzu. Vuk Zabavika, čini se, neće plakati. Možda, ispričavam se zbog navijanja dovršavajući tekst par sati prije susreta hrvatske reprezentacije i Zbornaje, možda ipak malo večeras.
Preuzeto sa Telegram.hr
