<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: SREĆAN ROĐENDAN, ĆALE! JEL SE SPREMAŠ ZA REFERENDUM?

Iz Srbije Sredom

Nema više Svetskog prvenstva u fudbalu i osećamo se kao da smo izašli iz rata, u kom smo se borili sve do samog kraja.

18. juli 2018, 12:00

Završio se i Egzit, nema više slika polugolih prašnjavih riba u majicama na bretele kako sijaju pod jutarnjim suncem, a ni fikusa u obliku srpske premijerke kako sa VIP bine, poput rimskih imperatora gleda moderne gladijatore, u vidu drogiranih klinaca, kako gledaju Bajagu i Zigija Marlija dok zarađuju neku kintu. Nema više ni Vimbldona, Novak pobedio, ali na to smo zaboravili čim je Tompson zapevao na uvce vicešampionima sveta u fudbalu. Nema ni Vučića, otišao je kod Makrona, da mu lično  prenese čestitke na fudbalskim uspesima, te da od njega čuje poruku ohrabrenja: „Dok sam ja predsednik Francuske, iz EU može samo da se izađe, a nikako u nju da se uđe“.

Nema ni leta, što posebno pogoduje našem lošem opštem mentalnom stanju. Kiša i oblaci trebalo bi da nam prijaju posle tridesetostepenskog proleća u kom živote ostaviše mnogi hronični bolesnici, ali nije leto ako nema sunca! Onda se sunce opet pojavi i bude trideset stepeni. Ribe se poskidaju u majice na bretele i jedino njima to sunce prija. Ostali se drže hlada, gradski vampiri, odvikli od toga da im bilo kakvi vremenski uslovi budu normalni. Babe se drže za zidove apoteka, dede se drže za drveće, ljudi u najboljim godinama se u trolejbusima drže jedni drugima za vratove, a mladi momci drže se za noževe i pištolje, sedeći pod tendama u baštama kafića. A onda ponovo dođu kiša i oblaci.

Nema ni stanara u Beogradu na vodi. Možda su tamo došli neki ljudi, koji su se, poput antičkih mornara nasukali u baru Veneciju, zavedeni pesmom Vučića i drugih morbidnih sirena srpskog političkog vrha. Nema ni kanalizacije u Beogradu na vodi, a nije bilo ni upotrebne dozvole, pa se za samo četiri sata ipak stvorila, čime je oborila rekord u brzini delovanja državne uprave u korist SNS, koji je do sad držalo vađenje lične karte Belom Preletačeviću za samo dvadeset četiri sata. Nema više ni radova na prvim kulama Beograda na vodi, takozvanoj „Dugmetari“. To je to, takve su kakve su, lepše biti neće. Te zgrade zaista liče na staru iscepanu dugmetaru, koju je Srbija odbacila na ušću Save u Dunav i otišla da umre.

Nema više ni satiričnih televizijskih emisija, poznato je da srpski satiričari i njihovi emiteri veoma poštuju pojam letovanja, a i zimovanja, tako da smo ostali sami sa opozicijom, zamalo da napišem da ni nje nema, ali nepopraviljvi optimista koji živi u šupljim delovima mog mozga šapuće mi da neke stvari ostavim za sebe. Ono čega sigurno nema jeste demokratija. Napokon su i svetske stručne službe prestale da Srbiju označavaju kao electoral democracy (izborna demokratija), već nas je Vučićev režim za šest godina srozao do pojma electoral autocracy (erdoganizacija), što praktično znači da na čelu države imamo kreaturu, iza koje se formirao čitav truli i korumpirani sistem, trulo tkivo koje radi samo za sebe, a nikada i nikako za građane.

U izborima za mesnu zajednicu u Turiji, režimski batinaši su izmlatili „sigurnog“ SNS glasača jer nije ispunio svoje obećanje i odveo svoju ćerku na glasanje. One koji su se u SNS-ovim predizbornim fašističkim propitivanjima izjašnjavali kako neće izlaziti na izbore, prilikom izlaska na izbore zaticalo je obaveštenje kako su već glasali. Sto mu gromova, čemu potreba da se u nekakvoj mesnoj zaejdnici u Turiji obavlja takvo izborno nasilje?! Reč je zapravo o terenskoj vežbi za predstojeći referendum o Kosovu. Usavršenim sistemom izborne krađe, kojim se pred svojim zapadnim partnerima više puta dokazao, srpski poglavnik dobio je sredstvo, kojim će svaki njihov referendum biti čista pobeda. Hoćete da bojkotujete referendum? Nema frke. SNS-ova mašinerija za krađu izbora upisaće kao da ste glasali. Glasaćete protiv predloga koji odgovara Vučiću? Nema frke. SNS-ova mašinerija za krađu izbora vaš će listić zameniti onim na kom ste glasali za predlog koji odgovara Vučiću. Oni imaju sve što treba kako bi lažirali pobedu na bilo kakvim izborima, a čini se da mi nemamo ništa čime bismo tome mogli da se suprotstavimo.

Na današnji dan, osamnaestog jula, 1950, rođen je moj ćale, Velislav Vidojković Buca. Danas je njegov osmi rođendan otkako je napustio ovaj svet. Kao i svi rođaci mrtvih, često se zapitam šta bi rekao da vidi sve ovo. Čitao bi moje kolumne, to je radio i dok je bio živ. Glasali bismo isto, ili u najmanju ruku slično, a sretali bismo se na svim protestnim šetnjama.

Ipak, iako ga nema, on je i dalje tu, međutim, ne tako što lebdi iznad mene i govori „Bravo, mali, reci im ga“, već tako što ćemo i on i ja glasati na Vučićevom referendumu o Kosovu, a da toga nećemo biti ni svesni.