Po potrebi i izbornoj godini, od žrtve do ljubavi sa svojim „dželatom“.
Sajt
Vikiliks (WikiLeaks), predstavlja repozitorij koji skuplja, arhivira i
objavljuje javnosti nedostupne dokumente, poput depeša, e-mail prepiski i
ostale materijale koje nose staust tajnosti. Većina sadržaja je
dobijena „upadom“ u razne baze podataka (hakerski napadi) vlada,
agencija, privatnih subjekata koji se bave strateškim planiranjem,
ambasada i slično.
Istraživanjem baze pomenutog sajta, dolazi se
do informacija i svojevremenih izjava najviših funkcionera SNSD-a po
pitanju međunarodnih odnosa, pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u,
Prudskog sporazuma.
Iz
uvida u istoriju stavova koje su iskazali, dolazi se do utiska da oni
sami nisu načisto koju poziciju zauzimaju po pitanju Republike Srpske,
Bosne i Hercegovine, njihovog uređenja i pozicije u regionu, Evropi i
svijetu. Sva retorika na kojoj je bazirana ideja SNSD-a o Republici
Srpskoj kao državi je bila nepoznata Dodiku prije 2010 godine, a iza
zatvorenih vrata je čak otvoreno zagovarao, sajedno sa svojim partijskim
kolegama, ideju unitarizacije Bosne i Hercegovine, reformu odbrane,
cijepanje Republike Srpske i stvaranje BiH sa četiti multietničke
cjeline, a postoje čak i izvodi u kojima govori o kupovini medija od
strane vlade Republike Srpske.
Krenimo.
Stupanjem na
mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, 2007.
godine, Nikola Špirić je pred Domom naroda BiH iznio svoj ambiciozan
program u kome je „obećao kako će naporno raditi na implementaciji
reformi koje bi pomogle pripremi Bosne i Hercegovine za pristupanje EU i
NATO-u“.
U podršci nije zaostao ni njegov partijski kolega, Nebojša Radmanović.
„Srpski
član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović, koji je do sada podržao
aspiracije ka NATO članstvu, počeo je javno podržavati poziv na dalje
diskusije o članstvu zbog „opadanja podrške“ za NATO u Republici
Srpskoj.“
„Osim toga, Radmanović je podržao nedavnu odluku Predsjedništva da se prijave za Akcioni plan za članstvo u NATO-u.“
Potežući
„stara-aktuelna“ pitanja, svakako je interesantno dotaći se i Prudskog
procesa. Podsjetimo, Prudski sporazum predstavlja niz sastanaka održanih
tokom 2008. godine između trojice predstavnika tada vodećih aktuelnih
stranaka u BiH. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, Sulejman Tihić iz SDA,
kao i Milorad Dodik (SNSD), raspravljali su o ustavnim reformama, te
zagovarali podjelu BiH na četiri federalne jedinice, uključujući i Brčko
distrikt, kojima bi hrvatski narod unutar BiH postao ravnopravan i
konstitutivan sa preostala dva naroda.
Onaj koji je pohitao da
prvi potpiše ovaj dokument, čijom implementacijom bi pristao da RS bude 1
od 4, umjesto 1 od 2 entiteta, čime bi smanjio uticaj Srpske na nivou
BiH i u konačnici doveo u opasnost instituciju entitetskog glasanja bio
je upravo Milorad Dodik.
„Predsjednik Saveza nezavisnih
socijaldemokrata (SNSD) i premijer RS Milorad Dodik, Sulejman Tihić
(SDA) i predsjednik HDZ-a BiH – Dragan Čović, potpisali su dokument o
„osnovnim principima“ ustavne reforme koja je pozvala na podjelu Bosne i
Hercegovine u 4 teritorijalne jedinice.“
Upravo
Dodik, koji svoje političke neistomišljenike naziva izdajnicima Srpske,
pristao je na raspakivanje Dejtona, otvorivši pritom Pandorinu kutiju,
gdje je pokazao spremnost da igra po željama drugih naroda, sve to na
štetu interesa Srba, stavivši potpis na dokument kojim se umanjuje
značaj i veličina Republike Srpske.
2009. godine Igor Radojičić
je u razgovoru sa „Ambasadorom“ potvrdio poštovanje unutrašnjeg i
vanjskog integriteta Bosne i Hercegovine, dok je Milorad Dodik govorio o
„malim koracima“ o kojima je Republika Srpska spremna da razgovara kada
je u pitanju ustavna reforma Bosne i Hercegovine.
2008.
je Čarls Ingliš razgovarao sa Nebojšom Radmanovićem o reformi
odbrambenih kapaciteta BiH i prenosa vojne imovine. Radmanović se tada
obavezao da će se zalagati i osigurati podršku za taj sporazum kod
vođstva Republike Srpske.
2008.
godine, u oktobru Dodik se susreo sa Čarlsom Inglišem, Milorad Dodik je
potvrdio da „iako nema mnogo povjerenja u SIPA-u“ on ne osporava
jurisdikciju ove agencije na teritoriji Republike Srpske. U nastavku
razgovora Dodik je pokušao da objasni da se neće opirati bilo kakvom
pretresu koji bi poduzimala SIPA, ukoliko se dostavi validan nalog.
Na
to mu je skrenuta pažnja da je ova agencija zadužena za izdavanje
naloga, i da primalac takvog naloga nema mogućnost da takve naloge i
preispituje ili da odlučuje da li da se povinuje istim.
Nikola
Špirić je u razgovoru sa zamjenikom sekretara za odbranu Gordonom
Inglandom u 2008. naglasio da je „potpuno svjestan da uspjeg u NATO
znači političu ali i odbrambenu reformu“. Takođe je dodao kako je
„šokiran činjenoicom kako neke političke elite zapravo pokušavaju da
blokiraju razvoj države“ dok se govori o ulasku BiH u NATO.
Zanimljiv
je i telegraf koji pokazuje kako je Dodik još 2006. stranim diplomatama
saopštavao kako vidi Kosovo kao nezavisnu državu, odvojenu od Srbije.
Tada je takođe govorio sa oduševljenjem o proglašenju nezavisnosti Crne
Gore.
Zanimljivo
je i obećanje Milorada Dodika dato 2009. godine dato stranom diplomati
kako će u djelo sprovesti novu strategiju za nošenje sa medijima. Tada
je potvrdio da je Vlada Republike Srpske objavila grantove za medijske
kuće za koje one treba da apliciraju.
„To će im dati nešto para, a oni će nas podržati – kao i u Americi“ rekao je tada Dodik.
Izvor: B1.info
