Davor Dragičević i brojni Banjalučani, već više od šest mjeseci, svake večeri na Trgu Krajine traže od institucija da rade svoj posao - da rasvijetle nasilnu smrti 21-godišnjeg mladića Davida Dragičevića. Nažalost, i nakon 184. dana, od institucija samo niz protivrječnosti.
Posljednja izjava predsjednika Republike Srpske Milorad Dodika, na predizbornom skupu u Bileći, jeste da će Davor Dragičević 8. oktobra morati otići sa Trga Krajine: ”Šta će on uradit'. Iznio krevet na trg i misli da je frajer. Osmoga više neće biti ondje”.
Odučili smo pitati građane Banjaluke smeta li njima Davor Dragičević na Trgu Krajine i podržavaju li njegovu borbu ili ne.
Ovo su njihovi odgovori...
Sanja Miletić: “Meni i svakom normalnom i poštenom građaninu Davor Dragičević na Trgu ne smeta. Žao mi je što se to tako desilo i smatram da porodica ima puno pravo da se bori da traži istinu, ali isto tako nisam sigurna u kolikoj mjeri će uspjeti. Nažalost, sistem je postavio zid i ne vjerujem da kroz njega bilo ko od nas “običnih” može proći”.
Maja Radešević: “Jako sam tužna svaki put kada prođem preko Trga Krajine, stegne me u prsima i sjetim se da je Predsjednik rekao da će Trg “počistiti”. To je tako žalosno, prvo da to kaže jedan roditelj, a drugo da to kaže prvi čovjek Republike Srpske. Pa nije Davor na Trgu iz obijesti, bezobrazluka ili što mu se tako prohtjelo, čovjeku je ubijeno dijete. Ima moju punu podršku."
Olivera Deretić: “Koga god da pitate ko ma dijete, mislim da će vam reći ono što i ja, da ga podržavam u svakom smislu. Ovo što Davor Dragičević radi jedini je način da dođe do istine ko mu je ubio sina. Ako treba neka ga cijelo vrijeme na Trgu, ispred MUP-a ili Palate predsjednika. Gdje god želi, ja ga podržavam”.
Una Vuković: “Često se rasparavljam sa starijim generacijama iz moje porodice i iz komšiluka koji Davorovu borbu ne podržavaju. Kažu da tu ne vide ništa dobro, a čest argument im je da u Titovo vrijeme toga nije bilo. Ja to zaista ne mogu shvatiti jer da taj čovjek ne radi ovo što radi ne bi bili uhapšeni policajci i informatičar. Ne bi baš niko odgovarao. Tužno je da je to jedini način”.
Sretenka Bilić: "Bila sam jako mala kada sam izgubila oca, dijete sam poginulog borca, tako da mi posmatranje Davorove borbe, pada jako teško, budi neke moje emocije, ali smatram da je većina njegovih poteza opravdana, pa i taj boravak na Trgu Krajine. Što se tiče ljudi oko njega zaista ne znam, neki su tu zbog iskrene podrške, drugi radi nekih svojih interesa. Ne znam kako bi ja postupala u takvoj situaciji, jer samo roditelj koji je izgubio djete zna kolika je to bol i muka”.
Što se tiče Banjalučana muškog pola, oni su bili manje spremni odgovoriti na postavljena pitanja. Nekolicina ih je to, uz neizbježno odmahivanje rukom, obrazložila argumentom da se cijeli slučaj odveć ispolitizovao, te da nemaju šta drugo dodati, ali su rekli i da im je iskreno žao Davora i svega što prolazi.
Sugrađanin koji se predstavio kao Lazar D. rekao je da ne vjeruje ni izjavama koje stižu od vodećih ljudi i iz institucija, ali da ne vjeruje ni “opozicionarima”, koji na društvene mreže postavljaju snimak kako sve u bijelim košuljama pristižu na Trg Krajine kako bi pružili podršku Davoru Dragičeviću. “Sve se ispolitizovalo, manipuliše se sa nesretnim ocem i ne vjerujem da je ikome, osim njemu, stalo do istine. Nisam siguran ni da je Trg pravo mjesto za skupove, a ne znam na kraju ni gdje bi bilo to pravo mjesto”, zaključio je.
Sugrađanin Siniša Milanović je bio rječitiji i konkretniji: “Nisam aktivno učestvovao u cijeloj priči, ali definitivno sam za to da se pravda istjera na čistac. Mislim da je ovo što Davor radi sigurno pomoglo da se cijeli slučaj pomakne s mjesta i apsolutno podržavam njegove aktivnosti.”
Vedran Jakić: "Ne živim ovdje, ali čuo sam za Davorovu borbu i vidio šta se dešava na Trgu Krajine. Želja mi je da se ubica ili ubice uhapse, ako je David stvarno ubijen kao što njegov otac tvrdi. S druge strane, sumnjam da se protiv ovog sistema bilo šta može učiniti, na kraju krajeva, zbog ovog sistema sam i otišao iz BiH.”
Podsjetimo, David Dragičević je nestao u noći sa 17. na 18. mart 2018. godine, nakon što se udaljio iz porodične kuće prema centru grada. Nakon šest dana potrage i dan nakon što je pronađeno Davidovo tijelo na ušću rijeke Crkvene u Vrbas, tog 25. marta, na Trgu Krajine okupila se Davidova porodica i prijatelji kako bi zapalili svjeće.
Već naredni dan, MUP RS je "riješio slučaj" i održao u policijskoj praksi do tada nezabilježenu pres konferenciju, u kojoj su do krajnjih granica kriminalizovali i stigmatizovali žrtvu. Od toga dana traje borba Davora Dragičevića za istinu i pravdu, a u toj borbi mu se pridružilo na hiljade ljudi okupljenih u grupi Pravda za Davida. Zbog toga oni svako veče na Trgu Krajine, zajedno sa Davidovim prijateljima i ocem Davorom, koji od samog početka tvrdi da je njegov sin otet, mučen i ubijen, traže da se otkrije istina. Ma kakva ona bila.
