<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Polo sa mrtvom kozom, bacanje kostiju, rvanje na konjima – neka Igre počnu!

Kirgistan

Kirgistan je napravio alternativne Olimpijske igre, zasnovane na nomadskoj tradiciji

18. oktobar 2018, 12:00

Američki tim koji igra brutalnu verziju poloa na Svetskim nomadskim igrama ne očekuje da će taj sport postati olimpijski.

Zašto ne?

"Koristimo mrtvu kozu", kaže jedan član tima.

Igra kok-boru, gde se koristi obezglavljen leš koze, bila je glavna atrakcija jednonedeljnog međunarodnog sportskog takmičenja koje je u septembru održano u Čolpon-Ati u Kirgistanu.

Tu su još i bacanje kostiju, lov sa orlovima i 17 načina rvanja, uključujući i rvanje uz jahanje konja bez sedla, gde se slabiji takmičar obično grčevito drži za glavu životinje dok gledaoci sa nestrpljenjem čekaju da tresne na zemlju.

Organizatori se nadaju da će na ovaj način oživeti nomadske tradicije, naročito tradicije naroda centralne Azije čije su kulture decenije sovjetske kolektivizacije a onda i globalizacija dovele do ivice uništenja.

Iako se mnogo vrhunskih sportista takmiči, kvalifikacije su bile lake: svako ko se prijavio onlajn mogao je da učestvuje. Najveći deo češkog tima je grupa prijatelja koji su tražili lakši sport da u njemu učestvuju. Otkrili su ordo ili bacanje kostiju, gde osam igrača koristi komad kravlje kosti kako bi iz kruga u pesku izbacili komade ovčijih kostiju. (Teže je nego što zvuči.) Kod kuće, međutim, nisu uspeli da pronađu odgovarajuće koske za vežbanje.

Pa kako su onda naučili da igraju? Samo su mislili o tome, priznaju Česi koji nisu osvojili medalje.

Nadmetanja su organizovana na dva neverovatna mesta – na hipodromu koji je izgrađen specijalno za ove igre na jezeru okruženom planinskim vencem Tjan Pan i na širokom proplanku planinske visoravni gde je podignuto nekih hiljadu jurti.

Sa strelcima na konjima i mirisnim dimom pečenja sa ražnja, proplanak je zaista podsećao na scenu iz nekog prohujalog doba.

Posle 72 godine komunističke dominacije – i više od dve decenije od pada Sovjetskog Saveza – Kirgistan i susedne zemlje i dalje pokušavaju da sebe definišu.

"Želimo da oživimo naš istorijski identitet", kaže Kanat Amankulov, kirgistanski ministar omladine i sporta.

Igre bi trebalo i da privuku turiste u ovu siromašnu, mahom muslimansku zemlju od šest miliona stanovnika.

Naglasak na nomadskim tradicijama pokazuje da je Kirgistan deo veće turkijske civilizacije i pomaže odupiranju netolerantnoj vehabijskoj struji islama koju su ovde doveli sveštenici koji su se obrazovali u Saudijskoj Arabiji.

Igre su skromno počele 2014. kada se takmičilo oko 600 sportista iz 19 zemalja. Treće izdanje bijenalnog događaja privuklo je 1.976 takmičara iz 74 zemlje.

Timske uniforme, koje se prikazuju na paradi takmičara, kreću se od profesionalnih do improvizovanih. Nemci su nosili crne trenerke sa nekoliko pari lederhozena dok su Pakistanci nosili zelene prsluke i šalove.

Drugi timovi su izgledali kao da su tu zalutali iz obližnjeg kafea: muškarac sa maramom Estonije nosio je farmerke i belu majicu.

Aida Akmatova (32) usavršila je svoje gađanje lukom i strelom nogama u cirkusu. Na Igrama, takmičila se u konkurenciji streličarstva na konjima. "Ovo nije samo još jedno takmičenje već ključan događaj u mom životu", rekla je ona.

Ove godine, Igre su posetili i važni gosti poput turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana i mađarskog premijera Viktora Orbana.

Ulan Subanov, 27-godišnji računovođa iz Biškeka, kaže: "U globalizovanom svetu ljudi zaboravljaju svoju kulturu, ono što oh izdvaja. Interesantnije je živeti u svetu sa različitim zemljama i različitim kulturama. Neće biti dobro ako ceo svet postane Njujork."

© 2018 The New York Times

Izvor Nedeljnik